Brankov most

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Brankov most
Most bratstva i jedinstva
Brankov most noću
Osnovni podaci
Premošćuje Sava
Mjesto Flag of Serbia.svg Beograd, Srbija
Otvorenje 1957.
Saniranje 1979.
Konstrukcija čelik i armirani beton
Namjena promet za pješake i osobna vozila
Mostarina ne
Projektanti i izvođači radova
Projektant Danilo Dragojević
Graditelj MAN
Tehnički podaci
Ukupna dužina 450 m
Visina mosta 14 [1] m
Širina mosta 37 m
Najveći raspon 261 m
Koordinate 44°48′54″N 20°26′53″E / 44.815°N 20.448°E / 44.815; 20.448Koordinate: 44°48′54″N 20°26′53″E / 44.815°N 20.448°E / 44.815; 20.448

Brankov most jedan je od mostova u glavnom gradu Republike Srbije Beogradu. Proteže se preko rijeke Save, a povezuje gradske općine Stari Grad i Novi Beograd.

Povijest[uredi VE | uredi]

Godine 1930. raspisan je međunarodni natječaj za izgradnju cestovnog mosta preko Save, a posao je dobila tvrtka Société de Construction des Batignolles. Do tada je preko Save u Beogradu postojao samo jedan željeznički most izgrađen još 1884. godine. Zbog pristaništa za brodove nedaleko novog mosta, zahtjevano je da se rijeka premosti samo jednim otvorom, širine oko 250 metara. Gradnja je započela 1930., a novi, viseći most je otvoren u prosincu 1934. godine te je dobio službeno ime Most kralja Aleksandra, iako su ga stanovnici neslužbeno zvali i Zemunski most. Građevina je potpuno uništena 1941. godine u ratnim razaranjima Drugog svjetskog rata.

Na temeljima srušenog mosta izgrađen je novi, ponovno cestovni most, te je pušten u promet 1956. godine. Petnaest godina poslije struka je most okarakterizirala kao nedovoljna kapaciteta tako da je donesena odluka o njegovu proširenju. Godine 1979. završeni su radovi te most poprima današnji oblik. Izgradnju mosta obavljala je tvrtka MAN, a proširenja tvrtka Mostprojekt. Glavni arhitekt bio je Danilo Dragojević. Poslijednji značajniji zahvat na mostu bio je postavljanje dizala za bicikliste na strani općine Stari Grad, a izvršen je 2006. godine [2]. Mostom danas dnevno prmetuje oko 90.000 vozila [3], što ga uz Gazelu i Most na Adi čini vrlo značajnim beogradskim mostom.

Porijeklo imena[uredi VE | uredi]

Tijekom socijalizma most se službeno zvao Most bratstva i jedinstva, ali se ovo ime nikada nije zadržalo. Beograđani su ga ponekad zvali i Savski most ili Most u Brankovoj ulici jer se preko njega ulazi u ulicu nazvanu po pjesniku Branku Radičeviću. To je i razlog iz kojeg nosi sadašnje ime.

Samoubojstva[uredi VE | uredi]

Često se pojavljuje i kriva informacija kako most nosi ime po književniku Branku Ćopiću, koji je izvršio samoubojstvo skočivši sa njega. Osim toga, ovaj most poznat je i po velikom broju samoubojstava koja se izvrše ili se pokušaju izvršiti. Svake godine oko 40 ljudi odluči oduzeti si život skokom u Savu sa Brankovog mosta.[4]

Galerija slika[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Visine beogradskih mostova (srpski jezik)
  2. Otvorenje dizala za bicikliste (srpski jezik)
  3. Dnevni promet na Brankovom mostu (srpski jezik)
  4. [1] (srpski jezik, ćirilica)

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Buđevac, Dragan; Stipanić, Bratislav: Čelični mostovi, Beograd: Građevinska knjiga, 1989., ISBN 9788639502027

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti
Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Brankov most