Capogrosso
Capogrosso (Caputgrosso, Caogrosso), splitska i trogirska plemićka obitelj, podrijetlom iz Bergama u Italiji. U Splitu se spominju od 1444. godine. Članovi obitelji bili su trgovci i veleposjednici. Obitelj je stekla trogirsko i splitsko plemstvo u 17. stoljeću, a potvrdu austrijskog plemstva dobili su 1822. i 1825. godine.[1]
Povijest obitelji[uredi | uredi kôd]
Obitelj se je doselila u hrvatske krajeve iz Italije u 15. stoljeću.[2] Prvo odredište bio im je Trogir, a uskoro su i u Splitu.[nedostaje izvor] Po doseljenju, bave se pomorskom trgovinom i brodarstvom. Članovi obitelji isticali su se, krajem 15. i početkom 16. stoljeća, u kulturnom i društvenom životu grada Splita i Dalmacije, osobito Ruđer, koji je pripadao humanističkom krugu oko Marka Marulića. Kupili su mnoga zemljišta na Drveniku[kojem?] i Braču.
U drugoj polovici 16. stoljeća, braća Jakov i Bartol stekli su znatan imetak trgujući na turskom području i Mediteranu. Godine 1593. kralj Rudolf II. podijelio je potomcima Jakova hrvatsko-ugarsko plemstvo.[3] Početkom 17. stoljeća, članovi obitelji Agostin i Ivan bili su pod sumnjom mletačke inkvizicije zbog suradnje s tadašnjim splitskim nadbiskupom Markantunom de Dominisom.
Godine 1666. Mletački Senat primio je trojicu braće, Bartola, Franu i Jerolima u splitsko plemstvo, koje im je potvrđeno tek 1671. godine zbog protivljenja splitskog Velikog vijeća.[4] Ista trojica braće na Mejama su koncem 16. stoljeća sagradili utvrđeni gospodarsko-odmorišni-obrambeni sklop, ljetnikovac danas poznat kao Kaštelet/Kaštil Capogrosso.[1][4] Pripadnici obitelji su bili primljeni u trogirsko Veliko vijeće još 1600. godine.
Nikola Bartolov oženio se 1709. godine Elizabetom, posljednjom potomkinjom obitelji Kavanjin, nakon čega se izdvaja ogranak Capogrosso-Kavanjin.[2] Nakon pada Mletačke Republike 1797. godine, članovi obitelji ističu se u političkom i vojnom životu Splita i okolice.
Posljednji muški potomak Janko Jerolimov poginuo je u Prvom svjetskom ratu.
Grobnica s obiteljskim grbom nalazi se na splitskom groblju Lovrinac (vidi sliku).
Poznati pripadnici[uredi | uredi kôd]
- Vicko Capogrosso Kavanjin (1769. – 1838.), sakupljač narodnih poslovica i prevoditelj
Poznati objekti[uredi | uredi kôd]
- renesansni utvrđeni ljetnikovac obitelji Capogrosso, sagrađen koncem 16. st., danas Meštrovićeve Crikvine-Kaštilac[5]
Bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Capogrosso - Hrvatska enciklopedija
- ↑ a b Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 309.
- ↑ Capogrosso - Hrvatski biografski leksikon
- ↑ a b Iz blagovaonice obitelji Capogrosso-Cavagnini (Kavanjin), Zaklada Brač
- ↑ Muzeji Ivana Meštrovića - Meštrovićeve Crikvine - Kaštilac Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. studenoga 2014. (Wayback Machine), euromuse.net, pristupljeno 13. studenoga 2014.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. III, Zagreb, 2005. ISBN 953-7224-03-1
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Capogrosso - Hrvatska enciklopedija Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. ožujka 2023. (Wayback Machine) (hrv.)
- Capogrosso - Hrvatski biografski leksikon (hrv.)
