Crkva sv. Ilije u Metkoviću

Koordinate: 43°3′08.7″N 17°39′01.4″E / 43.052417°N 17.650389°E / 43.052417; 17.650389
Izvor: Wikipedija
Župna crkva sv. Ilije u Metkoviću
Lokacija Metković
Država Hrvatska
Koordinate 43°3′08.7″N 17°39′01.4″E / 43.052417°N 17.650389°E / 43.052417; 17.650389
Arhitekt ing. Juraj Marocochi
Godine izgradnje 1867.1870.
Godina završetka 1930.
Renoviran 1948. i 1995.
Religija katoličanstvo
Patron Sveti Ilija
Fasada kamena
Arhitektonski stil neoromanika i neogotika
Materijal kamen
Dimenzije visina 35 m, površina 25 x 15 m

Župna crkva sv. Ilije rimokatolička je crkva koja se nalazi u starom dijelu Metkovića, na lijevoj strani rijeke Neretve, na padinama brežuljka Predolac.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Župa sv. Ilije uspostavljena je 31. ožujka 1719. godine,[1] a nalazi se na području grada Metkovića, na lijevoj strani rijeke Neretve.

Prva crkva u Metkoviću nalazila se na mjestu današnje crkve na padinama brežuljka Predolac i bila je posvećena Uznesenju Marijinom. Bila je to mala crkva sazidana od suhozida i pokrivena slamom, jer su se u ta vremena kuće u Donjem Poneretavlju pokrivale slamom ili kamenim pločama.[1] Župna crkva sv. Ilije izgrađena je na mjestu te starije crkve 1700. godine. Proširivana je 1780. i 1830. godine. Međutim, crkva je ubrzo postala trošna i pretijesna za župu koja je brojčano rasla, pa se pomišljalo na gradnju nove i veće crkve. Godine 1858. carica Elizabeta obdarila je crkvu s nešto robe. To je početak traženja sredstava za gradnju nove crkve za koju je nacrt izradio ing. Juraj Marocochi. Gradnja crkve centralnog tlocrta počela je 1867. godine i dovršena ja tri godine kasnije. Sagrađena je u neoromaničkom i neogotičkom stilu.

Pogled na stari dio Metkovića sa župnom crkvom Sv. Ilije na vrhu

Opis[uredi | uredi kôd]

Latinski križ (25x15 m) osnovica je tlocrta crkve. Ona je trobrodna građevina s apsidom u svetištu. Glavnu lađu dijeli od sporednih niz stupova s lukovima. Pročelje je ukrašeno jednostavnim portalom. U luku (luneti) iznad vratiju je slika sv. Ilije. U sredini pročelja, iznad portala, kamena je ruža (rozeta). Pročelje, a i ostali zidovi lađa, završavaju jednostavnom kornižom ukrašenom slijepim patuljastim arkadama. Na uglovima pročelja, kao i na zidovima prekrižnih lađa, nalaze se lezene sa završnim kapitelima nad kojima su ukrasni tornjići (slični gotičkim fijalama). Svjetlo u crkvu dolazi preko velikih prozora lađa, koji su s vremenom ukrašeni oslikanim prozorima (vitrajima) stakloslikara Ivana Marinkovića.

Iz stare crkve sačuvana je Gospina slika na drvetu i slike Isusovog Križnog puta iz 18. stoljeća, koje su u novije vrijeme obnovljeni. Crkva je posvećena tek 1930. godine.[2][3]

Kronologija radova na crkvi[uredi | uredi kôd]

  • 1867. godine počela je gradnja nove crkve u vrijeme župnika fra Vice Janovića;
  • 1870. godine završeni su radovi na glavnoj zgradi i na crkvu je stavljen krov;[4]
  • 1872. godine podignut je zvonik visok 35 metara sa sjeverne strane crkve;
  • 1875. godine postavljen je sat kojega je proizveo I. Solari iz Trsta;
  • 1878. godine izrađen je glavni oltar u radionici altariste majstora Pava Bilinića u Splitu;
  • 1878. godine izrađen je u Bilinićevoj radionici prvi pobočni oltar posvećen Blaženoj Djevici Mariji;
  • 1887. godine izrađen je u Bilinićevoj radionici drugi pobočni oltar posvećen sv. Josipu;
  • 1898. godine postavljene su crkvene orgulje;
  • 1908. godine na krajevima glavnog oltara postavljeni su kipovi sv. Ćirila i Metoda, vjerojatno iz radionice majstora Bilinića u Splitu;
  • 1918. godine izrađen je u Bilinićevoj radionici treći pobočni oltar posvećen sv. Anti;
  • 1928. godine crkvu su dekorirali braća Šimun i Mirko Ugrin;
  • 1930. godine crkva je posvećena;
  • 1940. godine izrađen je posljednji četvrti pobočni oltar posvećen Kristu Kralju izradio je Ante Frank;
  • 1948. godine završena je trogodišnja obnova crkve koja je oštećena u Drugom svjetskom ratu;
  • 1958. godine sa sjeverne strane crkve podignuta je pećina Gospe Lurdske, prigodom 100. godišnjice ukazanja u Lourdesu;
  • 1963. godine postavljene su nove orgulje, nabavljene od tvrtke Franca Jenka u Ljubljani, nakon što su prvotne orgulje oštećena još u Drugom svjetskom ratu;
  • 1970. godine na crkvi je promijenjen krov;
  • 1972. godine betoniran je teren oko crkve;
  • 1973. godine obnovljena je unutrašnjost crkve, odvojena je oltarna menza i od nje napravljen oltar prema puku, a uvedena je i nova električna instalacija;
  • 1990. godine postavljen je novi razglas a na prozor sakristije postavljen je, prema Plečnikovu medaljonu iz crkve Gospe Lurdske u Zagrebu, vitraj Kraljice Hrvata, rad akademskog slikara Josipa Botterija Dinija;
  • 1995. godine crkva je obnovljena prema projektu ing. T. Tokića. Na krov je stavljena betonska ploča i na nju cigla, stavljene su nove električne instalacije. Unutrašnjost crkve je rekonstruirana po idejnom rješenju dr. fra Bernardina Škunce, menza je vraćena na svoje prijašnje mjesto, a ispred oltara postavljen pomični metalni oltar prema puku, rad akademskog kipara Marka Gugića.
  • 2006. godine crkva je klimatizirana.
  • 2023. obnovljene su orgulje i sat je zamjenjen kamenom rozetom.[5]
Spomenik ocu Anti Gabriću

Spomenik ocu Anti Gabriću[uredi | uredi kôd]

Ispred crkve je 21. listopada 1990. godine, na drugu obljetnicu smrti, otkriven spomenik metkovskom svećeniku, isusovcu, misionaru i slugi Božjem ocu Anti Gabriću. Spomenik je izradila akademska kiparica Nina Sedlar. O ocu Anti Gabriću i spomeniku na otvorenju govorio je župnik fra Mirko Buljac, koje je istaknuo da je[1]:

...kip ukorijenjen u zemlju ispred crkve u kojoj je o. Ante kršten, bez postolja, mršav i napet u gandijevskom stilu.

— fra Mirko Buljac, 21. listopada 1990.

Žudije ispred župne Sv. Ilije, nastarije žudije, osnovane 1857. godine

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

  • Žudije župe Sv. Ilije, najstarije su žudije u Hrvatskoj, osnovane 1857. godine.[6]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Jurić, Ivan. 1996. Spomendani iz prošlosti Donjeg Poneretavlja. Poglavarstvo Grada. Metković. str. 45. ISBN 953-96865-0-4
  2. Vjeko Vrčić. 1974. Neretvanske župe. vlastita naklada. Metković.
  3. Mile Vidović. 1998. Sakralni objekti u dolini Neretve. Matica hrvatska. Metković. ISBN 953970393X
  4. Soldo, Josip-Ante: Iz prošlosti grada i župe Metkovića, Iskra, župski list sv. Ilije Metković, br.2/1970. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. siječnja 2015. Pristupljeno 5. siječnja 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. Nova rozeta na crkvi sv. Ilije. Župa sv. Ilije u Metkoviću. Pristupljeno 9. veljače 2024.
  6. Župa sv. Ilije proroka Metković: Žudije. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. siječnja 2015. Pristupljeno 5. siječnja 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Crkva sv. Ilije u Metkoviću