Prijeđi na sadržaj

Crna rupa

Izvor: Wikipedija
Simulacija crne rupe
Umjetnički prikaz akrecijskog diska crne rupe
Opća teorija relativnosti
Einsteinove jednadžbe polja
Uvod
Matematička formulacija
Izvori
Fundamentalni koncepti
Posebna teorija relativnosti
Princip ekvivalentnosti
Svjetska linija • Riemannianova geometrija
Fenomeni
Keplerov problem • Leće • Valovi • crveni pomak
Vremenska dilatacija • Povlačenje prostora • de Sitterov efekt binarnih zvijezda • de Sitterova precesija • Horizont događaja • Singularitet
Crna rupa • bijela jama
Jednadžbe
Linearizirana gravitacija
Post-njutnovski formalizam
Friedmannove jednadžbe
ADM formalizam
BSSN formalizam
Napredne teorije
Kaluza–Klein
Kvantna gravitacija
Rješenja
Schwarzschild
Reissner-Nordström • Gödel
Kerr • Kerr-Newman
Kasner • Milne • Robertson-Walker
pp-val
Znanstvenici
Einstein • Minkowski • Eddington
Lemaître • Schwarzschild
Robertson • Kerr • Friedman
Chandrasekhar • Hawking
Super masivna crna rupa ili jama u jezgri super gigantske eliptične galaktike Messier 87
Super masivna crna rupa ili jama u jezgri super gigantske eliptične galaktike Messier 87, mase 7 milijarda puta veće od našeg sunca. Ovu sliku objavila je NASA, slikano Event Horizon Teleskopom 10. travnja 2019.

Crna rupa ili crna jama (eng. black hole) je regija prostor-vremena u kojem je velika masa zbijena u malu točku čija je gravitacijska akceleracija ili sila toliko jaka da ju ništa, niti čestice pa čak niti elektromagnetska radijacija poput svjetlosti ne može napustiti.

Teorija

[uredi | uredi kôd]

Jedna od teorija koja opisuje crne rupe je i Einsteinova Opća teorija relativnosti. Jedna od stavaka o kojoj teorija govori je da gravitacija prouzrokovana masom zakrivljuje prostor-vrijeme, te što veću masu neko tijelo ima, to mu je gravitacija veća. Crne rupe se smatraju najgušćim objektima u svemiru, stoga imaju i najveću gravitaciju.

Fizička svojstva

[uredi | uredi kôd]

Crna rupa s masom manjom od tri Sunčeve mase ne može nastati ni pod utjecajem enormnog vanjskog pritiska. Taj pritisak bi morao sabiti protone na još veću gustoću, a to u našoj spoznaji fizike nije moguće. Npr. za Sunce mase m=2×1030 kg Schwarzschildov polumjer daje 3 km, obujam takve mase je 1,13×1011 m3 i u taj prostor stane samo 3,6×1029 kg tvari gustoće protona, stoga bi se protone trebalo sabiti na pet puta veću gustoću.

Gustoća

[uredi | uredi kôd]

Masa ovisi isključivo o prosječnoj gustoći tvari. Za graničnu vrijednost se može uzeti gustoća od 22000 kg/m3, tj. najveća poznata gustoća tvari sastavljene od običnih atoma. Prema tome, crne rupe se dijele na tri skupine:

  • Crne jame s većom gustoćom od granične. Npr. za gustoću protona od 3,2×1018 kg/m3, polumjer je najmanje 7 km, a masa je barem 2,43 puta veća od mase Sunca.
  • Supermasivne crne rupe s manjom gustoćom od granične. Npr. za gustoću Zemlje od oko 5500 kg/m3 polumjer iznosi najmanje 170 milijuna km, a masa barem 1,15×1038 kg (58,5 milijuna puta veća od mase Sunca).
  • Mini crna rupa s masom manjom od zvjezdane.

Budućnost

[uredi | uredi kôd]

Jedna od teorija je da ćemo u budućnosti moći putovati u daljnju budućnost uz pomoć crnih rupa. Prema teoriji de Sitterove precesije, tijela velike mase savijaju prostorvrijeme oko sebe. Kada bismo svemirskom letjelicom uspjeli letjeti oko crne rupe bez upada u Događajni obzor (za što su potrebne iznimno velike brzine), iskusili bismo efekt vremenske dilatacije, te bi iz naše perspektive prolazile minute, dok bi u "stvarnom vremenu" prolazile godine.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Crna rupa