Prijeđi na sadržaj

Crvena hudika

Izvor: Wikipedija
Crvena hudika
snježne grude ili crvena hudika
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Dipsacales
Porodica:Adoxaceae
Rod:Viburnum
Vrsta:V. opulus
Dvojno ime
Viburnum opulus
L.
Rasprostranjenost

Rasprostranjenost
Baze podataka
Cvjetovi i plodovi
Plodovi
Plodovi

Crvena hudika (Šibikovina, žganci, snježne grude, kalina, bekovina, lat. Viburnum opulus) je biljna vrsta iz porodice Adoxaceae (moškovičevke). Listopadni je grm visine do 5 metara, koji cvate krajem proljeća bijelim grudastim cvatovima veličine do 10 cm. Plodovi su crvene boje, koji ako se u svježem stanju konzumiraju u većim količinama djeluju otrovno, no prokuhani plodovi nisu otrovni.[1] Postaju jestivi tek nakon prvih mrazeva, a najbolje ih je konzumirati tek nakon što ih se prokuha par minuta.

Kod nas raste po rubovima šuma, uz obale rijeka i potoka, te uz nasipe, pruge i na livadama. Udomaćena je u Europi, te središnjoj Aziji. Postoji veliki broj kultiviranih odlika koje se koriste u hortikulturi, ali i nekoliko odlika koje se uzgajaju zbog plodova (sorte "Zernica", "Krasnji korall", "Krasnaja grozd", "Granatovi braslet", "Taežnij rubin", "Vigorovskaja sladkaja", "Gordovina", "Marija", "Wentworth", "Phillips", "Andrews", "Hahs").[2][3] Koristi se i kao ljekovita biljka u upotrebi su kora i korijen koji se skidaju, odnosno iskapaju u proljeće i jesen. Razmnožava se uz pomoć ptica koje privlače njezine bobice upadljive crvene boje.

Ljekovito djelovanje

[uredi | uredi kôd]

Kora djeluje antispazmodično (kod astme, grčeva, bolne menstruacije),stežuće i sedativno.

Sadržaj

[uredi | uredi kôd]

Viburnin, treslovina, šećer, smola, pektin, valerijanska i viburinska kiselina, mineralne tvari, vitamin C; Plodovi sadrže 11 – 49 mg/100g vitamina C, od 0,58 - 2,38 mg% provitamina A, te 1,11- 2,08 % organskih kiselina.[4]

Kalina je biljka jedinstvenog vitaminskog sastava. Po drugim izvorima 100 g sadrži:

80–135 mg vitamina C (askorbinska kiselina - oko 2 puta više nego u limunu);

450–1350 mg vitamina B3 (nikotinska kiselina, koja je odgovorna za smanjenje kolesterola);

2,5 mg vitamina A (karoten - prirodni imunološki stimulans);

30 mg vitamina K (ima antihemoritsko djelovanje);

0,03 mg vitamina B9 (folna kiselina koja snižava razinu "lošeg" kolesterola);

2 mg / g vitamina E (tokoferol je prirodni antioksidans);

248 mg molibdena;

17 mg magnezija;

10 mg selena (ima sposobnost nakupljanja);

0,8 mg bakra;

6 mg mangana;

0.5 mg cinka;

0,3 mg željeza;

0,06 mg kroma.

Sastav također sadrži kalij, kobalt, kalcij.[5]

Sorte koje se koriste u hortikulturi

[uredi | uredi kôd]
  • 'Compactum', manje visine rasta,najviše 2 metra. Promjer krošnje najviše 1,6 metara. Cvate krajem proljeća, cvjetovi bijeli.
  • 'Harvest Gold' (syn.: 'Park Harvest', 'Aureum'). Mladi listovi žute boje.
  • 'Kristy D.' (syn.: 'Variegatum'). Šareni listovi.
  • 'Nanum'. Patuljasta sorta, visina do 60 cm.
  • 'Roseum' ('Sterile'). Najraširenija sorta. Visina do 4 metra. Cvate krajem lipnja, početkom srpnja.
  • 'Xanthocarpum'. Sorta žutih plodova.

Dodatna literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Dericks-Tan, Vollbrecht: Auf den Spuren der Wildfrüchte in Europa, ISBN 978-3-00021129-4, Abadi-Verlag 2009. Str. 258
  • Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.
  • Konstantinov,J.Universalnoe lekarstvo kalina,Moskva 2018.
  • Bastide P., 1988: Catechin tannins angioprotective principles of viburnum opulus l. Plantes Medicinales Et Phytotherapie: str.242-246

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Rasadnik. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. svibnja 2016. Pristupljeno 8. listopada 2015.
  2. http://edu68.ru/nauka/154-perspektivy-ispolzovaniya-kaliny-dlya-proizvodstva-produktov-funkczionalnogo-pitaniya.html Pristupljeno 24. 09. 2015.
  3. http://www.fruit.cornell.edu/mfruit/cranberries.html Pristupljeno 16. 10. 2015.
  4. http://edu68.ru/nauka/154-perspektivy-ispolzovaniya-kaliny-dlya-proizvodstva-produktov-funkczionalnogo-pitaniya.html Pristupljeno 24. rujna 2015.
  5. Калина красная: полезные свойства, противопоказания и применение (рус.) (неопр.) ?. Вилкин (1 февраля 2019). Дата обращения 8 февраля 2019.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]