Dejan Jović

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Dejan Jovic-mc.rs.jpg

Dejan Jović (Samobor, 12. travnja 1968.[1]) , politolog, doktor političkih znanosti, analitičar[2][3]

Karijera[uredi VE | uredi]

  • 2000. do 2009., predavač na studijima za političke znanosti, Sveučilište u Stirlingu, Škotska
  • 2004. do 2009. direktor Centra za proučavanje europskog susjedstva (Centre for European Neighbourhood Studies) na Sveučilištu u Stirlingu
  • 2004. do 2006., posebni savjetnik ministra/ministrice vanjskih poslova (i europskih integracija) u Hrvatskoj
  • 2009., Profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu [4]
  • 2010.-2014., glavni analitičar Predsjednika Republike u statusu posebnog koordinatora u Uredu Predsjednika[5]

Funkcije i članstva[uredi VE | uredi]

  • član uredničkog savjeta časopisa Europe-Asia Studies
  • član uredničkog savjeta časopisa Međunarodna politika
  • član British Political Studies Association
  • clan British International Studies Association
  • član Hrvatskog politološkog društva

Stipendije i potpora[uredi VE | uredi]

Politički stavovi[uredi VE | uredi]

Jovićevi politički stavovi, ideje i izražaj poizlaze iz njegovog angažmana kroz srednju školu kao aktivnog člana Saveza socijalističke omladine Hrvatske (SSOH-a), te njegovim pisanjem i djelovanjem u listu Polet koje je bilo glasilo SSOH-a. U svom pisanju za Polet, Jović je pokazao čvrste stavove kao "branitelja tekovina revolucije" i svako tko se odmicao od službenih stavova zadobio bi oštre kritike.[6][7] Sredinom 1980-tih, uz redovito pisanje kao suradnik lista Polet, Jović je posao zamjenik glavnog urednika lista. Ovo nije trajalo dugo, jer nakon Republičke konferencije za omladinu 1986. godine biva smjenjen s dužnosti zamjenika glavnog urednika te iz rukovodstva SSOH-a [8] Po pitanju Jugoslavije, Dejan Jović čvrsto vjeruje u ideju o ispravnosti njene ideje. Ovo svoje duboko uvjerenje u ideju Jugoslavije, Jović je dosljedno pokrijepljeno svojim javnim izjavama te svojim radnim opusom od 1980-tih.[9][10][11]



Teorije propasti Jugoslavije[uredi VE | uredi]

Teorije propoasti Socijalističke Federatvine Jugoslavije je jedan od popularnih tema koje se vrte u političkim akademiskim krugovima u svijetu, osobito zbog veličine i utjecaja te države za vrijeme Hladnog rata, te zbog krvavog dugogodišneg rata i ljudskog stradanja kroz kojeg Europa nije prošla od Drugog svjetskog rata. Postoje mnoge polemike kako se raspad Jugoslavije odvijao, i koje su uzroci njenog raspada. U istraživanjima oko raspada Jugoslavije kao politolog čija specijalizacija Jugoslavija uključio se i Dejan Jović s većim opusom znastvenih radova, članaka u novinama te knjigom "Jugoslavija - država koja je odumrla" koja je izdata na par jezika. U svojoj knjizi "Jugoslavija - država koja je odumrla" koja je prvo izdata 2003. godine i kasnije prevedena i izdata ne engleskom jeziku 2008. pod naslovom "Yugoslavia: A State that Withered Away" predstavlja temeljno djelo odnosno leća kroz koju Jović vidi bivši prostor Jugoslavije od same ideje, preko Kraljevine Jugoslavije i SFRJ-a kao tvorevinu koja je imala svrhu objedinjavanja više manjih naroda koji su takvi imali veći utjecaj na ekonomskom i političkom prostoru Europe i nego sadašnje situacije gdje postoje više manjih država koje su prema Joviću zasnovane po principu jedan narod jedna država. To riješenje jedan narod jedna država, Jović ne smatra optimalnom da bi se iskoristili ekonomski potencijali nekog područja, a same način na koje su neke od država na tom prostoru nastale smatra čistom prijevarom ili obmanom [12]. Prije izdanja knjige "Jugoslavija - država koja je odumrla", glavne ideje koje je Jović postavio oko raspada Jugoslavije objavljeno je članku "Razlozi za raspad socijalističke Jugoslavije: kritička analiza postojećih interpretacija" u žurnalu Reč, 62/8, jun 2001.

[13] U svom članku Jović Saveznu Jugoslaviju nije smatrao Jugoslavijom, već je Jugoslavijom smatrao sljedeće tvorevine i podijelio ih je prema četiri koncepta :

  1. 1918.-1939., ideja nacionalnog jedinstva, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevina Jugoslavija
  2. 1939.-1941., sporazumsko jugoslavenstvo i priznanje posebnosti hrvatskog političkog indentiteta, Kraljevina Jugoslavija
  3. 1945.-1966., bratstvo i jedinstvo (nacionalno jedinstvo), Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
  4. 1967.-1992., ideološka odnosno kardeljev koncept Jugoslavije Ustav iz 1974, SFRJ

U svom izlaganju u Jović se koncentrirao na četvrtu Jugoslaviju i analizirao je raspad prema sljedećih osam teorija raspada koje su bile popularne u vrijeme pisanja članaka:

  1. ekonomska kriza
  2. drevna mržnja
  3. kulturalne razlike
  4. promjene u međunarodnoj politici
  5. uloge raznih ličnosti u stvaranju i razaranju jugoslavenske države
  6. postmoderni karakter jugoslavenske države
  7. strukturalni i institucionalni razlozi

Hrvatska i hrvatsko pitanje[uredi VE | uredi]

U svojim dijelima i analizama, Jović je nepristran i nadkritičan prema Hrvatskoj, i zbog svog utjecaja u vanjsko-političim krugovima te analize i stavovi nisu u mnogome pomagale ciljevima hrvatske države u pregovorima pri ulasku u EU, niti njenom ugledu. Bez obzira na njegove stavove Jovićeve usluge rabili su političari ljevice i desnice. Kotroverzan koliko god bio u svojim analiziama Jović se održavao kao savjetnik pri vrhu države, sve do 2. listopada 2014. kada ga je s dužnosti glavnog savjetnika otpustio predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, zbog teksta u koji je Jović objavio u časopisu za politologiju zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti (FPZG) Politička misao. U tom objavljenom tekstu koji je bio osobni komentar o škotskom referendum, Jović je naveo da je hrvatski referendum 1991. godine bio "vrlo neliberalan" i da nije bio održan u slobodnim i poštenim okolnostima, te da na ovim prostorima jedini slobodni i liberalni referendum bio crnogorski referendum 2006. godine.[14][15]


[16] [17]

Hrvatski jezik[uredi VE | uredi]

Djela i publicistika[uredi VE | uredi]

  • Yugoslavia: A State That Withered Away, Purdue University Press; 1st edition, 2008, ISBN-13 978-1557534958 [18]
  • “Reassessing Socialist Yugoslavia, 1945-90: the Case of Croatia”, u Dejan Djokić i James Ker-Lindsay (ur.): New Perspectives on Yugoslavia: Key Issues and Controversies, London: Routledge, 2011, str. 117-142.
  • ‘Bitka za etnički status u post-jugoslavenskim državama“, Političke analize, br. 5, ožujak 2011, str. 36-45.
  • ‘Palubna diplomacija i funkcionalna suradnja: hrvatsko-srpski odnosi na početku mandata Ive Josipovića’, Izazovi evropskih integracija, Sv. 11, 2010, str. 27-40.
  • ‘Croatia after Tudjman: Encounters with the Consequences of Conflict and Authoritarianism”, Europe-Asia Studies, Sv. 62, br. 10, prosinac 2010, str. 1609-1762.
  • ‘Problems of early post-communist transition theory: from transition from to transition to’, Politička misao, Sv. 47, br. 5, 2010, str. 44-68

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://dalje.com/hr-hrvatska/sve-sto-ste-htjeli-znati-o-josipovicevim-ljudima/294893 -
  2. http://prethodni.fpzg.hr/oFakultetu/stranicePredavaca/jovic_dejan.htm
  3. http://www.dw.de/%C5%A1ta-dejan-jovi%C4%87-savetuje-predsedniku-hrvatske/a-5527977-1
  4. http://hr.linkedin.com/pub/dejan-jovi%C4%87/b/7b9/927 Profil na Linked-inu
  5. http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2014&mm=10&dd=02&nav_category=167&nav_id=906935 Zašto je otpušten Dejan Jović
  6. 'O jeziku, rode, da ti pojem' 'Što leži iza neobične 'atraktivnosti' jezične politike 'Glasa Koncila ('Polet, Zagreb, br. 341, 17. siječnja 1986., str. 7.)
  7. http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/17825-t-vukovic-predsjednice-neka-vam-dejan-jovic-o-jeziku-poje.html
  8. http://www.jutarnji.hr/dejan-jovic--ja-i-dalje-smatram-da-je-jugoslavija-bila-najbolje-rjesenje-za-male-narode/1179949/ "Orešković je kumovao i prvom političkom padu Dejana Jovića. U unutarpartijskim sukobu između frakcija koje su 1986. vodili Mika Špiljak i Stipe Šuvar, Republička konferencija omladine smijenila je Oreškovića, Jovića, glavnog urednika Mladena Babuna i još četvoricu, pod otužbom da su željeli preuzeti vlast."
  9. http://www.jutarnji.hr/dejan-jovic--ja-i-dalje-smatram-da-je-jugoslavija-bila-najbolje-rjesenje-za-male-narode/1179949/
  10. http://pollitika.com/dr-dejan-jovic-jugoslaven
  11. http://pollitika.com/jovic-trojanski-amp-izbori-za-upravitelja-protektorata
  12. http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/86554-teorija-propasti-jugoslavije-dejana-jovica-josipoviceva-savjetnika-podudarna-s-motivacijom-teroristickog-labradora.html
  13. http://www.b92.net/casopis_rec/62.8/pdf/091-157.pdf Dejan Jović, Razlozi za raspad socijalističke Jugoslavije: kritička analiza postojećih interpretacija
  14. http://politickamisao.com/samo-u-mitovima-svaki-narod-zeli-drzavu-u-stvarnosti-ne/ Dejan Jović, Politička misao, Komentari: Samo u mitovima svaki narod želi svoju državu. U stvarnosti - ne: "Nedavni škotski referendum o nezavisnosti ostavio je iza sebe nekoliko važnih pouka, koje se moguprimijeniti i na druge slučajeve, pa i na one u post-jugoslavenskom prostoru. Njegov ishod je pokazao da nije istina da svaki narod želi svoju samostalnu državu. Nacionalisti(suverenisti) polaze od „aksiomatskog“ zaključka da je stvaranje nezavisne države neupitna i trajnaželja svih naroda. Svi narodi, navodno, sanjaju jedan jedini trajni i uvijek isti „tisućljetni san“: san osvojoj državi. Stvaranje, obrana i jačanje nacionalne države glavni je a ponekad i jedini ciljsuverenističkih politika. Taj cilj je toliko „svet“ da za njih ima karakter nadpolitičkog i predpolitičkog.Za njega je opravdano učiniti ili baš sve ili skoro sve – uključujući i dovesti u pitanje vlastiti život iliživote drugih. Navodna želja za državom središnji je dio procesa konstruiranja i afirmiranja nacionalnog identiteta i fokusna točka oko koje se okuplja nacija. Ako neki narod nema državu, tonije zato što je ne želi, nego zato što joj netko stoji na putu ostvarenja tog jedinog smisla postojanjai preduvjeta opstanka naroda. Nitko sam ne bira neslobodu – a država je otjelovljenje idealanarodne slobode.Tako je to u nacionalističkoj interpretaciji smisla postojanja nacije. Unatoč stihovima u kojima sekaže da se domovina ima čak i ako je se tek u srcu nosi – u stvarnosti je potrebno, tvrde nacionalisti,da se domovina „materijalizira“. To materijaliziranje postiže se kontrolom teritorija – u smislu unutarnje suverenosti – kao i međunarodnim priznanjem proglašene državnosti – ključnima spektom vanjske suverenosti. Na putu ostvarenju državnosti, nacionalisti tvrde, stoje Neprijateljski Drugi – koje se u nacionalističkim narativima naziva i „agresorima“, „kolonizatorima“ ili„okupatorima“.
  15. http://www.vecernji.hr/hrvatska/josipovic-smijenio-svog-savjetnika-dejana-jovica-964717 Josipović smijenio savjetnika Dejana Jovića: 'Štetna i pogrešna izjava'
  16. http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/unutarnja-politika/2835-kako-jovan-miri-i-dejan-jovi-predvodnici-velikosrpske-nacionalistike-ideje-u-hrvatskoj-opravdavaju-srbijansku-agresiju
  17. http://www.hkz-kkv.ch/dejan_jovic_za_jugosferu.php
  18. http://www.amazon.com/Yugoslavia-State-That-Withered-Away/dp/1557534950