Diplomatski odnosi između Jugoslavije i Italije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Diplomatski odnosi između Jugoslavije i Italije obuhvaćali su razdoblje od talijanskog priznavanja Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije 1920., pa sve do prekida diplomatskih odnosa zbog talijanske agresije na Jugoslaviju, u travnju 1941., pa od ponovne uspostave diplomatskih odnosa 1947., do razdoblja raspada Jugoslavije tijekom 1991.godine i stvaranja novih postjugoslavenskih država.

Kratka povijest diplomatskih odnosa[uredi | uredi kôd]

Nakon završetka Prvoga svjetskog rata, Kraljevina Italija (tal. Regno d'Italia) i Srbija su iz rata izašle kao pobjednice, te su, po dogovorima između Savezničkih i udruženih sila, namjeravale podijeliti dijelove područja raspadnute Austro-Ugarske Monarhije,a koja su po njihovim tvrdnjama spadala pod njihovu zonu interesa.

Diplomatski odnosi između Kraljevine Italije i Kraljevine Srbije su postojali još od siječnja 1879., kada je nakon Berlinskog kongresa, održanog prethodne 1878., kao jedna od sudionica, Italija priznala, tada još kneževinu Srbiju, kao samostalnu državu, dotad još u vazalnom odnosu prema Osmanskom Carstvu, te su unatoč postojanju mnogobrojnih trvenja, nakon završetka rata, 1918., na istim su zasadama, 1920., nadograđivani novi diplomatski odnosi, sada između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije (kao novog subjekta, nastalog integracijom područja tzv. Države SHS i Kraljevine Srbije), da bi isti bili prekinuti zbog agresije Italije na Jugoslaviju, 1941., da bi potom, nakon završetka Drugoga svjetskog rata i potpisivanja Pariškog mirovnog ugovora, 1947., bili ponovno uspostavljeni diplomatski odnosi između Republike Italije (tal. Repubblica Italiana) i socijalističke Jugoslavije, koji su održavani sve do raspada SFRJ, 1991., odnosno 1992.godine.

Popis šefova diplomatskih misija Jugoslavije u Italiji[uredi | uredi kôd]

Diplomatska misija Jugoslavije u Italiji bila je smještena u glavnom gradu Rimu, te se na čelu misije nalazio prvotno poslanik kao šef misije iz drugog razreda, odnosno nakon ponovne uspostave diplomatskih odnosa nakon mirovnog ugovora iz 1947., rang poslanika je tijekom 1954., podignut na razinu ambasadora (veleposlanika), kao šefa misije prvog razreda, akreditiran kod glavara države, dakle talijanskog kralja (tal. Re d'Italia), u razdoblju od 1920. do 1941., odnosno predsjednika republike (tal. Presidente della Repubblica), u razdoblju od 1947. do 1991.godine.

Razdoblje Kraljevine Jugoslavije[uredi | uredi kôd]

Jugoslavenski šefovi dipolomatske misije u Rimu[uredi | uredi kôd]

Talijanski šefovi diplomatske misije u Beogradu[uredi | uredi kôd]

Razdoblje socijalističke Jugoslavije[uredi | uredi kôd]

Jugoslavenski šefovi diplomatske misije u Rimu[uredi | uredi kôd]

Talijanski šefovi diplomatske misije u Beogradu[uredi | uredi kôd]

Vezani članci[uredi | uredi kôd]