Donja Voća

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Donja Voća
Donja Voća (grb).gif
Donja Voća na karti Hrvatska
Donja Voća
Donja Voća
Donja Voća na zemljovidu Hrvatske
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Zastava varazdinske zupanije.gif Varaždinska
Načelnik općine Sanja Kočet
Naselja u sastavu općine Budinščak, Donja Voća, Fotez Breg, Gornja Voća, Jelovec Voćanski, Plitvica Voćanska, Rijeka Voćanska, Slivarsko
Površina 36,66 km2
Stanovništvo (2001.) 2443
Poštanski broj 42245 Donja Voća

Donja Voća je općina u Hrvatskoj, u Varaždinskoj županiji.

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Veći dio teritorija općine nalazi se u podnožju Ravne gore na sjeveru Hrvatskog zagorja.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Donja Voća ima 2443 stanovnika.

Uprava[uredi | uredi kôd]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Srednji vijek[uredi | uredi kôd]

Voća se spominje u prvom cjelovitom popisu župa zagrebačke biskupije davne 1334. godine, kao Parochia antiqua (u prijevodu - od pamtivijeka), odnosno, Ecclesia S. Martini apud Woycha. U vrijeme Osmalijskih napadaja na krajeve u varaždinskoj okolici, župa biva utrnuta, a njome upravlja župnik iz Vinice. Kasnije župnik Marko Medvedec kao moguće razloge ukinuća župe navodi: ruševnost crkve, nedostatak svećenika, pomor ljudi zbog nekih od epidemija, slabo materijalno stanje župnika i župljana itd. Ipak, čini se da je izostavio glavni razlog - turska pustošenja po varaždinskom kraju i odvođenje ljudi u ropstvo: 1472., 1477., 1483., 1530. i 1552. godine. 

Novi vijek[uredi | uredi kôd]

Redoviti vjerski život vraća se u Voću 1651. godine. Prema zapisima iz 1808. godine, prilikom kanonske vizitacije arhiđakona Stjepana Šoštareca, navodi se da je, 13. ožujka 1651. godine, ugovorom o obvezama i pravima župnika i župljana između župske zajednice Voća (Communitatem Vochensem) i varaždinskog arhiđakona Ivana Baršića (Ioannes Barsich), ponovno uspostavljena bivša župa Voća. Župne Matice u Voći vode se od 1681. godine. Voćanska župna crkva posvećena je 4. srpnja 1756. godine. Sagrađena još nekoliko desetaka godina prije posvećenja, i to u nekoliko navrata. Najprije je izgrađeno svetište, ali zbog premalenog prostora tadašnji župnik Petar Jambrehović 1671. godine odlučio ju je produljiti i proširiti. Drugi župnik Martin Poljak odlučio se na dogradnju dviju kapelica koje su se gradile u razdoblju od 1736. do 1741. godine i crkva tada dobiva oblik grčkoga križa. Prvo se gradila kapela Blažene Djevice Marije, za koju je kip nabavljen u poznatome svetištu Zell u Austriji, a oslikao ju je poznati fresko-slikar Ivan Krstitelj Ranger. Svod kapele prikazuje Marijino uznesenje na nebo, dok bočni medaljoni prizore iz Marijina života. Posebno zanimljiva i nadaleko poznata je slika na luku kapele koja prikazuje dvije žene koja jedna drugoj pružaju ruku, dok drugom drže štitove Hrvatske i Štajerske. Svetište su oslikali lepoglavski Pavlini iz tzv. Rangerove škole i to po skicama samoga Rangera iz 1749. godine. Zadnji dio crkve od propovjedaonice, u drugoj polovici 18. stoljeća, oslikao je također poznati slikar Anton Dovečer. Kolatori (dobrotvori) župe i župne crkve od starine bili su grofovi Draškovići, a kasnije kolator postaje grof Josip Bombelles, kao vlastelin dvora Zelendvor-Opeka.[1]

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Poznate osobe[uredi | uredi kôd]

Najpoznatija osoba u Donjoj Voći bio je slikar naivac Slavko Stolnik.

Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kôd]

  • crkva sv. Martina biskupa
  • kapela sv. Tome i Izidora
  • kapela sv. Ivana Krstitelja
  • spilja Vindija


Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]


P parthenon.svg Nedovršeni članak Donja Voća koji govori o općini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

  1. Povijest Općine Donja Voća[neaktivna poveznica] na voca.hr