Donja Voća

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Donja Voća
Donja Voća (grb).gif
Donja Voća na karti Hrvatska
Donja Voća
Donja Voća
Donja Voća na karti Hrvatske
Koordinate: 46°18′04″N 16°06′18″E / 46.301°N 16.105°E / 46.301; 16.105
Županija Varaždinska županija
Načelnik općine Kruno Jurgec
Naselja u sastavu općine Budinščak, Donja Voća, Fotez Breg, Gornja Voća, Jelovec Voćanski, Plitvica Voćanska, Rijeka Voćanska, Slivarsko
Stanovništvo (2001.) 2.844
Poštanski broj 42245 Donja Voća

Donja Voća je općina u Hrvatskoj, u Varaždinskoj županiji.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Veći dio teritorija općine nalazi se u podnožju Ravne gore na sjeveru Hrvatskog zagorja.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, Donja Voća ima 2.844 stanovnika.

Uprava[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

Srednji vijek[uredi VE | uredi]

Voća se spominje u prvom cjelovitom popisu župa zagrebačke biskupije davne 1334. godine, kao Parochia antiqua (u prijevodu - od pamtivijeka), odnosno, Ecclesia S. Martini apud Woycha. U vrijeme Osmalijskih napadaja na krajeve u varaždinskoj okolici, župa biva utrnuta, a njome upravlja župnik iz Vinice. Kasnije župnik Marko Medvedec kao moguće razloge ukinuća župe navodi: ruševnost crkve, nedostatak svećenika, pomor ljudi zbog nekih od epidemija, slabo materijalno stanje župnika i župljana itd. Ipak, čini se da je izostavio glavni razlog - turska pustošenja po varaždinskom kraju i odvođenje ljudi u ropstvo: 1472., 1477., 1483., 1530. i 1552. godine. 

Novi vijek[uredi VE | uredi]

Redoviti vjerski život vraća se u Voću 1651. godine. Prema zapisima iz 1808. godine, prilikom kanonske vizitacije arhiđakona Stjepana Šoštareca, navodi se da je, 13. ožujka 1651. godine, ugovorom o obvezama i pravima župnika i župljana između župske zajednice Voća (Communitatem Vochensem) i varaždinskog arhiđakona Ivana Baršića (Ioannes Barsich), ponovno uspostavljena bivša župa Voća. Župne Matice u Voći vode se od 1681. godine. Voćanska župna crkva posvećena je 4. srpnja 1756. godine. Sagrađena još nekoliko desetaka godina prije posvećenja, i to u nekoliko navrata. Najprije je izgrađeno svetište, ali zbog premalenog prostora tadašnji župnik Petar Jambrehović 1671. godine odlučio ju je produljiti i proširiti. Drugi župnik Martin Poljak odlučio se na dogradnju dviju kapelica koje su se gradile u razdoblju od 1736. do 1741. godine i crkva tada dobiva oblik grčkoga križa. Prvo se gradila kapela Blažene Djevice Marije, za koju je kip nabavljen u poznatome svetištu Zell u Austriji, a oslikao ju je poznati fresko-slikar Ivan Krstitelj Ranger. Svod kapele prikazuje Marijino uznesenje na nebo, dok bočni medaljoni prizore iz Marijina života. Posebno zanimljiva i nadaleko poznata je slika na luku kapele koja prikazuje dvije žene koja jedna drugoj pružaju ruku, dok drugom drže štitove Hrvatske i Štajerske. Svetište su oslikali lepoglavski Pavlini iz tzv. Rangerove škole i to po skicama samoga Rangera iz 1749. godine. Zadnji dio crkve od propovjedaonice, u drugoj polovici 18. stoljeća, oslikao je također poznati slikar Anton Dovečer. Kolatori (dobrotvori) župe i župne crkve od starine bili su grofovi Draškovići, a kasnije kolator postaje grof Josip Bombelles, kao vlastelin dvora Zelendvor-Opeka.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Najpoznatija osoba u Donjoj Voći bio je slikar naivac Slavko Stolnik.

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

  • crkva sv. Martina biskupa
  • kapela sv. Tome i Izidora
  • kapela sv. Ivana Krstitelja
  • spilja Vindija


Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


P parthenon.svg Nedovršeni članak Donja Voća koji govori o općini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.