Dragutin Radimir
Dragutin Radimir | |
Slikano 1930. | |
Pseudonim(i) | Drago Radimir |
---|---|
Rođenje | 3. kolovoza 1889. Dobrota, Boka kotorska, Crna Gora. |
Smrt | 26. prosinca 1983. Beograd, Srbija. |
Poznat(a) po | pošumljavanju po Jugoslaviji |
Obrazovanje | Gimnazija Kotor, die Hochschule für Bodenkultur |
Zanimanje | inženjer šumarstva |
Supruga | Anđela Radimir Radoničić
Marija Macolić Radimir |
Djeca | Vjera Popović i Nada Radimir |
Roditelji | Vjekoslav i Zorka Radimir |
Portal o životopisima |
Dragutin Radimir, (Dobrota, Boka kotorska, Crna Gora, 3. kolovoza 1889. – Beograd, Srbija, 26. prosinca 1983.), inženjer šumarstva, šumarski stručnjak, viši državni savjetnik i fotograf.
Dragutin Radimir rođen je u Dobroti u Boki kotorskoj 1889. godine od oca Vjekoslava i majke Zorke rođ. Kamenarović. Studirao je u Beču i Pragu, te je 1912. diplomirao u Beču na Visokoj školi za kulturu tla (Dipl. Ing. Karl Radimir, die Hochschule für Bodenkultur in Wien 1912). Od 1914. do 1950. godine radi u državnoj službi, većinom u Bosni i Hrvatskoj.[1]
1918. godine, nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, radi kao šumarski inženjer na Ilidži, kraj Sarajeva.
1920. – 1937., šumarski je inženjer u direkciji šuma za Drinsku Banovinu u Sarajevu – direktor direkcije i taksator.
1938., premješten je za direktora direkcije šuma Primorske banovine u Mostaru.
1939., premješten u Zagreb, odjel za šumarstvo banske vlasti Banovine Hrvatske kao viši državni savjetnik.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, radio je u Zagrebu u laboratorijima firme La Roche.
1945. – 1950., radi u Ministarstvu za šumarstvo Zagreba kao viši državni savjetnik.
Poslije Drugog svjetskog rata napisao je i objavio veći broj stručnih članaka o iskorištavanju sporednih šumskih proizvoda, osobito o smolarenju.[1]
Pošumljavao je u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Njegovom zaslugom prenesena je Pančićeva omorika u zagrebačke parkove i druge krajeve bivše Jugoslavije. Nekoliko sekvoja koje rastu diljem Hrvatske i Crnogorskog primorja su posađene njegovom zaslugom.
Bio je članom Hrvatskog planinarskog društva prije Drugog svjetskog rata, odnosno Planinarskog društva Zagreb od njegova osnivanja. Bio je suradnikom Šumarskog lista i član Šumarske sekcije DIT-a (Društva inženjera) te je vršio dužnost člana Časnog suda nakon Drugog svjetskog rata.[1] Prisustvovao je izvanrednoj skupštini društva 23. ožujka 1946. godine.[1]
Suradnik I. izdanja Šumarske enciklopedije, I. naklade Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, MCMLXIII (1963.), danas Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu.
Tijekom života se amaterski bavio fotografijom snimajući šume i šumske radove. Kao planinar obišao je mnoge europske planine, neke u Sjevernoj Americi, fotografirao ih i držao predavanja. Svoju kompletnu fototeku je poklonio šumarskoj firmi Šipad iz Sarajeva, u kojoj je za vrijeme rata 1990-tih godina izgorjela.
Umro je u Beogradu, 26. prosinca 1983. godine.
- 1962. godine odlikovan je zlatnom diplomom Visoke škole za kulturu tla u Beču prigodom 50. godišnjice diplomiranja (1912. – 1962.).[1]
Najvažniji radovi i djela[1]:
- Iskorišćivanje šuma. Sporedni užici. (Gospodarenje na planinskim pašnjacima). Šumarski priručnik, Zagreb 1946., s. 1144-1155.
- Kakvo drvo traži brodograđevna industrija. Drvna ind. 6., Zagreb 1951., s. 1-4.
- Borba protiv šumskih požara. Š.L. 3-4, 1952., s. 174.
- Publicazioni della Statione sperimentale di selvicoltura No 7. Š.L. 8-10, 1951., s. 351.
- Messeri: Anatomska istraživanja smolarevih borova. Š.L. 4, 1952., s. 127.
- L´Italia forestale e montana: Ljekovito bilje rabarbara treba uzgajati u brdskim krajevima. Š.L. 4, 1952., s. 128.
- Šumarstvo u Engleskoj. Š.L. 9, 1952., s. 341.
- Monti e boschi: Utjecaj potaše i svijetla na otpornost sadnica protiv mrazu i studeni.Š.L. 9, 1952., s. 342.
- Nova metoda za uzgajanje sadnica umjetnim svijetlom. Š.L. 9, 1952., s. 343.
- Uzgojna mjera kojoj se u nas ne poklanja dovoljno pažnje. Š.L. 10-11, 1952., s. 416.
- O uspjehu sadnje pri pošumljavanju. Š.L. 12, 1952., s. 481.
- Razvoj smolarenja stimulacijom, proizvodnja i izvoz terpentina i kolofona u SAD. Š.L. 12, 1952., s. 482.
- Nova metoda za uzgajnje biljaka vještačkim svijetlom. Š.L. 12, 1952., s. 491.
- Mogućnost današnje orijentacije u smolarskoj industriji Italije. Š.L. 1, 1953., s. 52.
- Pošumljavanje goleti u raznim evropskim državama posljednjih godina. Š.L. 1, 1953., s. 54.
- Kako gledaju strani stručnjci na šumarstvo Jugoslavije. Š.L. 2, 1953., s. 95.
- Pejoski-Radimir: Savremeni pogledi na stimulirano smolarenje. Š.L. 4-5, 1953., s. 206.
- Proizvodnja, potrošnja i trgovina drvetom u Evropi. Izgledi u budućnosti. Š.L. 6, 1953., s. 284.
- Fotografska snimanja šuma i šumskih objekata. Š.L. 7-8, 1953., s. 347.
- Razvoj smolarenja u NR Hrvatskoj i proizvodnja smole u svijetu. Š.L. 11, 1953., s. 458.
- Još o našim nacionalnim parkovima i umjetnim nasadima. Š.L. 11, 1953., s. 481.
- Uspomene na velikog šumarskog entomologa Karla Eschericha. Š.L. 7, 1954., s. 325.
- Istraživanja za povećanje plovnosti oblovine lišćara u SSSR-u. Š.L. 9-10, 1954., s. 534.
- Radovi na uzgajanju borovih sastojina s visokim intenzitetom lučenja smole. Narodni šumar 11-12, Sarajevo 1955., s. 461-469.
- O značenju uzgoja šumsko-voćnog drveća i grmlja na području NR Hrvatske. Š.L. 3-4, 1955., s. 94.
- Proizvodnja borove smole u Francuskoj god. 1952/53. Š.L. 3-4, 1955., s. 130.
- O racionalnijem iskorišćivanju naših borovih šuma smolarenjem. Šumarstvo 7-8, Beograd 1955., s. 435-452.
- Borovi na granici šumske vegetacije. Šumarstvo 7-8, Beograd, 1957.
- O uzgoju bambusa. Š.L. 11-12, 1957., s. 449.
- Proizvodnja ploča vlaknatica i iverica u svijetu (prema Unasylva 1957.). Š.L. 1-2, 1958., s. 75.
- Racionalizacija u iskorištavanju smole s borovih stabala na području U.S.A. (Prema Naval Sores Review ö 1957.). Š.L. 1-2, 1958., s. 75.
- Kako povećati proizvodnju smole. Narodni šumar, Sarajevo, 1961.
Šumarska enciklopedija: Radimir, Dragutin, šumarski stručnjak, str. 368. [1]