Dobrota

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Dobrota
Položaj
Dobrota na karti Crna Gora
Dobrota
Dobrota

Dobrota na karti Crne Gore
Regija Boka kotorska
Općina/Grad Kotor
Mikroregija Kotoski zaljev
Najbliži (veći) grad Kotor
Zemljopisni podaci
Površina km2
Nadmorska visina 0 m
Koordinate 42°27′14″N 18°46′05″E / 42.454°N 18.768°E / 42.454; 18.768Koordinate: 42°27′14″N 18°46′05″E / 42.454°N 18.768°E / 42.454; 18.768
Stanovništvo
Broj stanovnika (2003.) 8.169
Ostalo
Pošta
Pozivni broj 82
Autooznaka KO

Along the Waterfront at Dobrota (Explore 9-6-13) (9687373142).jpg

Dobrota je mjesto u Boki Kotorskoj, Crna Gora.

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Upravna organizacija[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

Za doba mletačke vlasti, nalazila se u komuni, zajedno sa Kotorom, Prčnjem i Perastom. Istaknute obitelji iz Dobrote koje su obilježile društvenu i gospodarsku povijest svojih matičnih sredina širega područja istočnoga Jadrana i Sredozemlja su Dabčevići, Dabinovići, Ivanovići, Kamenarovići, Radimiri, Tripkovići i druge.[1] Vrhunac dobrotskog brodarstva bio je početkom 19. stoljeća, kada je Dobrota bila vodeća u Boki, brojila 35 brodova ukupne nosivosti 5172 tone te imala 443 prijavljenih članova posada i bila među vodećima brodarskim središtima istočnojadranske obale. Dobrotske obitelji postigle su toliku moć da su zamijenile kotorsku vlastelu u svim sastavnicama društvenog i kulturnog života. Nositelji pomorskog gospodarstva i trgovačke djelatnosti u vremenima uzleta dobrotskog gospodarstva krajem 18. i početkom 19. stoljeća bili su predstavnici 26 starih dobrotskih rodova (bratstava): Andrić, Dabčević, Dabinović, Dobrilović, Ilić, Ivanović, Ivanović-Moro, Janošević, Kamenarović, Klačević, Kosović, Marović, Matović, Mijaljević, Milošević, Milović, Oparenović, Pasinović, Petričević, Petrović, Radimiri, Radoničić, Tomić, Tripković, Vicković i Vulović. Kriza brodarstva uslijedila je napoleonskim osvajanjima, pomorskom blokadom, plijenjenjima brodova koje su sprovodili i Francuzi i Englezi, prekidanje starih trgovačkih veza. Ni za austrijske se vlasti nije mnogo popravilo, a prvi pokušaji oporavke zbili su se te poslije 1850. godine.[2]

Kultura[uredi VE | uredi]

Crkve u Dobroti[uredi VE | uredi]

  • Crkva Sv. Mateja nalazi se na mjestu srednjovjekovne crkvice istoga imena, koja je razrušena do temelja tijekom velikog potresa 1667. godine. Izgradnju nove crkve financirali su pomorski kapetani Pavo Đurov Kamenarović i Antun Božov Radimir, tako da je glavni brod nove crkve podignut 1670. godine. Današnji izgled, s tri kapele i dvije kupole, crkva dobiva nakon 1770. godine.
  • Crkva Svetog Eustahija
  • Crkva Sv. Ilije
  • Crkva Gospe od milosrđa
  • Crkva sv Petra i Pavla
  • Crkva sv Mihaila

Barokne palače u Dobroti[uredi VE | uredi]

U Dobroti su barokne palače:[3]

U Dobroti je još kulturnih dobara II. i III. kategorije.[4][5]

Ostalo[uredi VE | uredi]

  • Dobrota je poznata po svojoj čipki.[6]
  • Etno zbirka obitelji Radimir.[7][8]

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Glavne gospodarske aktivnosti u Dobroti, od osnivanja mjesta pa do početka 18. stoljeća, vezane su za more i zemlju, odnosno za ribarstvo i zemljoradnju. Izlovljenu ribu i plodove škrte zemlje mještani bi uglavnom plasirali na kotorskoj tržnici, no to je bila trgovina manjeg obujma i sa zarađenim su ondašnji težaci i ribari mogli pokrivati tek najnužnije potrebe, poglavito kad imamo na umu da su bili obvezni plaćati određenu vrstu poreza vlastelinima iz Kotora. Do preokreta dolazi nakon ratova s Turcima u Južnom Jadranu, tijekom kojih su se Dobroćani istaknuli kao vješti pomorci i neustrašivi ratnici. Pokazano junaštvo nagrađeno je promjenom statusa naselja u okviru administrativnog ustroja Mletačke Republike, tj. samostalnošću u odnosu na grad. Procvat, vezan u prvom redu za trgovanje na relaciji albanske luke - Venecija[9], traje sve do pada Venecije i u tom je razdoblju Dobrota poprimila obrise urbane cjeline [10].

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Djelomično napuštanje tradicionalnih zanimanja (ribarstva i zemljoradnje) i intenzivnije bavljenje pomorstvom, te dobivanje statusa samostalne općine u osamnaestom stoljeću, u izvjesnoj je mjeri promijenilo i demografsku sliku Dobrote. Tako je tijekom popisa 1726. evidentirano 715 stanovnika, da bi ih 1748. bilo 1665.

Na ovakav porast stanovništva svakako su utjecale promijenjene okolnosti, jer je stanovnicima pružena šansa za dobru zaradu i poboljšanje kvalitete života. Predvodnici ekonomskog razvitka u to doba bili su uglavnom pripadnici starih dobrotskih bratstava: Andrića, Dabčevića, Dabinovića, Dobrilovića, Ilića, Ivanovića, Ivanovića-Moro, Janoševića, Kamenarovića, Klačevića, Kosovića, Marovića, Matovića, Mijaljevića, Miloševića, Milovića, Oparenovića, Pasinovića, Petričevića, Petrovića, Radimira, Radoničića, Tomića, Tripkovića, Vickovića i Vulovića [11].

Aktualni demografski pokazatelji (popis iz 2003. godine) svjedoče o zanimljivoj promjeni strukture stanovništva Dobrote.

Šport[uredi VE | uredi]

Poznati Dobroćani[uredi VE | uredi]

Vrela[uredi VE | uredi]

  1. Lovorka Čoralić, Maja Katušić. Gente di mare della nazione bochese – bokeljske tartane i mletačka vojno-pomorska intervencija u Africi 1766. godine. Povijesni prilozi (0351-9767) 32 (2013), 45; 283-311
  2. Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 42/2000. Lovorka Čoralić, Iz prošlosti Boke: Dobrotski rodovi i hrvatska Bratovština sv. Jurja i Tripuna u Mlecima, str. 222
  3. (crnogorski) Palate u Boki Kotorskoj - Dobrota, bokabay.info, pristupljeno 26. kolovoza 2016.
  4. (crnogorski) Općina Kotor DUP Dobrota, str. 38 (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
  5. (crnogorski) MANS — Mreža za afirmaciju nevladinog sektora GUP Dobrota (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
  6. Kotorska biskupija Don Ante Dragobratović: Dobrota – Sv. Matej (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
  7. Glas Koncila Branimir Stanić: Formula koja obnavlja čovjeka i kulturu: pastoral ljepote, 30. rujna 2012. (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
  8. Radio Dux Radio Dux: Otvorena etno zbirka obitelji Radimir u Dobroti, 6. srpnja 2013. (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
  9. M. Milošević: Nosioci pomorske privrede Dobrote prve polovine XVIII vijeka, GPMK, sv. 8/1959
  10. M. Milošević: Neki aspekti pomorske privrede Boke Kotorske u doba mletačke vladavine (1420-1797), Pomorski zbornik, sv. II, Zagreb 1962
  11. A. Tomić: Stara dobrotska bratstva i njihov doprinos pomorstvu od početka XVIII stoljeća do danas, GPMK, sv. 23/1975
  12. Stara bokeljska književnost. Stari pisci hrvatski iz Kotora, Perasta, Dobrote, Prčanja i Budve / S. Prosperov Novak, Matica hrvatska, Zagreb, 1996.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Dobrota