Edgar Angeli

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Edgar Angeli
Edgar Angeli.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 11. svibnja 1892.
Mjesto rođenja Karlovac
Datum smrti 17. lipnja 1945.
Mjesto smrti Zagreb
Nacionalnost Hrvat
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1911. - 1944.
Čin Flag of Vice-admiral in Independent State of Croatia.svg doadmiral[1]
Ratovi Prvi svjetski rat
Drugi svjetski rat
Važnije bitke Bitka u Otrantskim vratima
Vojska Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Austro-ugarska vojska
Flag of the Kingdom of Yugoslavia.svg Kraljevska jugoslavenska vojska
Flag of Independent State of Croatia.svg Hrvatsko domobranstvo
Rod vojske mornarica
Zapovijedao Naval Ensign of the Independent State of Croatia.svg Hrvatska mornarica
Odlikovanja Red Krune Kralja Zvonimira-band.png Red krune kralja Zvonimira 3. stupnja

Edgar Angeli (11. svibnja 1892. - 17. lipnja 1945.) je bio kontraadmiral Mornarice NDH, navodno židovskog podrijetla.[2][nepouzdan izvor]

Životopis[uredi VE | uredi]

Angeli je rođen u Karlovcu. Pohađao je austro-ugarsku Pomorsku akademiju. Kao mornarički časnik sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu, služeći u floti stacioniranoj u Rijeci. 1919. dodijeljen je Mornarici Kraljevine SHS u činu poručnika korvete. Kasnije je dosegao čin kapetana bojnog broda zapovijedajući riječnom flotom. Svjedočio je kapitulaciji oružanih snaga Kraljevine Jugoslavije.[3] Zbog veza s časnicima koji su bili povezani s ustaškim pokretom i Slavkom Kvaternikom, postao je časnik novoosnovane Mornarice NDH, služeći kao dozapovjednik mornarice od 23. travnja 1941. do 14. travnja 1943. u činu komodora.[4] Zbog toga ga je jugoslavenska vlada u izbjeglištvu proglasila izdajnikom i lišila predratnog čina.

U Hrvatskoj mornarici nastavio je zapovijedanje riječnom flotom, a zapovijedao je i obalnim lučkim jedinicama. Sudjelovao je u osnivanju i ustroju Hrvatske pomorske legije koja je služila u sastavu Kriegsmarine na Crnom i Azovskom moru. Zbog svojih zasluga i ratnog djelovanja 13. lipnja 1942. poglavnik Ante Pavelić ga je odlikovao Redom krune kralja Zvonimira trećeg razreda. 14. travnja 1943. promaknut je u čin doadmirala te je postao zapovjednik Hrvatske mornarice.[5] 21. travnja 1944. zatražio je dopuštenje za umirovljenje zbog uznapredovale bolesti.

U svibnju 1945. zarobili su ga Britanci kod Bleiburga. Izručen je partizanima i zatvoren u Zagrebu, gdje je i ubijen,[6] 17. lipnja 1945., a kao motiv se navodi i žestok otpor koji su hrvatski legionari s Crnog mora pružali u Trstu i prilikom povlačenja u Anconu.[nedostaje izvor]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., str. 9.
  2. Bulajić, Milan. Jasenovac: the Jewish Serbian holocaust (the role of the Vatican) in Nazi-Ustasha Croatia (1941-1945). Fund for Genocide Research, 2002.
  3. Vojni poraz Kraljevine i sudbina srpskog naroda
  4. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslovenskih naroda, tom V, knjiga 32: Borbe u Hrvatskoj 1941-1942., Ustaško-domobranski dokumenti, Beograd 1964.
  5. Nigel Thomas, K. Mikulan, Darko Pavlović; Axis forces in Yugoslavia, 1941-5, Osprey Publishing, 1995. (p. 18)
  6. Home Defence Navy Vojska.net