Slavko Kvaternik

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Slavko Kvaternik
Marshal Slavko Kvaternik.jpeg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 25. kolovoza 1878.
Mjesto rođenja Komorske Moravice,[1] Austro-Ugarska
Datum smrti 13. lipnja 1947.
Mjesto smrti Zagreb, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Supruga Olga Frank
Titule vitez
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1896. - 1918.
1918. - 1921.
1941. - 1943.
Čin K.u.k. Oberstleutnant.png dopukovnik
Vojskovođa.gif vojskovođa
Krilnik (UHRP OF-7).gif krilnik
Ratovi Prvi svjetski rat
Drugi svjetski rat
Važnije bitke Oslobađanje Međimurja
Vojska Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Austro-Ugarska vojska (1896. - 1918.)
Flag of the Kingdom of Yugoslavia.svg Kraljevska jugoslavenska vojska (1918. - 1921.)
Flag of Independent State of Croatia.svg Hrvatsko domobranstvo (1941. - 1943.)
Zapovijedao Hrvatsko domobranstvo
Odlikovanja Željezni križ I. stupnja
Vojnički red željeznog trolista I. stupnja
Veliki križ mađarskog reda za zasluge s krunom kralja Stjepana[2]
Veliki križ njemačkog orla[3]

Slavko 'vitez' Kvaternik (Komorske Moravice,[1] 25. kolovoza 1878.Zagreb, 13. lipnja 1947.) hrvatski vojnik, političar i državni dužnosnik. U Prvom svjetskom ratu je kao časnik služio vojsku Austro-Ugarske Monarhije. Po stvaranju Kraljevine SHS umirovljen je te se priključio Ustaškom pokretu. Po njemačkoj invaziji na Jugoslaviju 10. travnja 1941. je proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku u kojoj je obnašao neke od najviših vojnih i političkih dužnosti. Nakon umirovljenja 1942. se povukao u Austriju te je po završetku Drugog svjetskog rata izručen vlastima komunističke Jugoslavije koje su ga 1947. osudile na smrt.

Životopis[uredi VE | uredi]

Mladost[uredi VE | uredi]

Slavko Kvaternik rodio se 1878. godine u Komorskim Moravicama u obitelji Ljudevita Kvaternika i Marije rođ. Frank, podrijetlom katoličke Njemice.[4] U obitelji Ljudevita Luje i Marije Kvaternik bilo je još troje djece: Petar Milutin (1882.-1941.), Ljubomir (1885.-1980.) i Zlata (? - 1957.).[1]

Oženio se Olgom Frank, kćerkom poznatog pravaškog političara židovskog podrijetla Josipa Franka, s kojom je imao dvije kćeri i sina Eugena Didu Kvaternika, koji je postao jednim od glavnih vođa ustaške organizacije.[5]

Prvi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Nakon vojne akademije, Kvaternik služi kao stožerni časnik u Austro-ugarskoj vojsci u Prvom svjetskom ratu na talijanskom bojištu. Kvaternik je od 22. listopada 1914. do 27. veljače 1916. bio krilni pobočnik slavnom maršalu Svetozaru Borojeviću, zatim je od siječnja 1918. bio načelnik stožera 55. k.u.k. ili 155. honvéd pješačke divizije na Sočanskom, tj. Piavskom bojištu, da bi u svibnju bio prebačen u zapovjedništvo Sočanske armije. Za vrijeme rata odlikovan je najvišim njemačkim odlikovanjem Željeznim križem I. stupnja.

Kraljevina Jugoslavija[uredi VE | uredi]

Poslije rata 1918. godine, u činu dopukovnika priključuje se Narodnom vijeću Države SHS u kojem postaje glavar stožera vojske. U prosincu 1918. zapovijeda hrvatskim postrojbama koje uspješno izbacuju Mađarsku vojsku iz Međimurja.[6] U vojsci Kraljevine SHS umirovljen je 1921. godine u činu pukovnika.[7]

Politički se angažira 1921. godine nakon odlaska u mirovinu, prvo u Hrvatskoj stranci prava, a potom u ustaškom pokretu. Na poziv Ante Pavelića u listopadu 1932. godine u Bresci sudjeluje na sastanku o stvaranju i jačanju ustaških vojnih postrojbi. Nakon atentata u Marseilleu, 1934.-1935. godine interniran je u Crnoj Gori. Godine 1936.-1941. ravnatelj je Zadruge "Hrvatskog radiše",[6] izabran zalaganjem Vladka Mačeka. Na čelu je domovinskog vodstva ustaškog pokreta, 1939. godine sudjeluje u osnivanju i vodi društvo "Uzdanica", čiji ogranci i povjerenici postaju nositelji ustaškog pokreta u Banovini Hrvatskoj, uspostavlja vezu s hrvatskim časnicima u vojsci Kraljevine Jugoslavije. Početkom travnja 1941. godine uspostavlja kontakt s izaslanikom Njemačke E. Veesenmayerom, pregovara sa zastupnicima i predsjednicima kotarskih organizacija HSS-a.[7]

NDH[uredi VE | uredi]

Slavko Kvaternik

Nakon odbijanja Vladka Mačeka da pod zaštitom Njemačke preuzme vodstvo u Hrvatskoj, u ime poglavnika A. Pavelića, uz asistenciju E. Veesenmayera, 10. travnja 1941. godine, nakon ulaska njemačke vojske u Zagreb proglašava Slavko Kvaternik Nezavisnu Državu Hrvatsku preko radija. Organizira privremenu vladu - Hrvatsko državno vijeće i ujedno je i premijer privremene vlade od 10. do 16. travnja 1941. godine.[6] Nakon povratka Ante Pavelića službeno postaje drugim čovjekom NDH, član je Glavnog ustaškoga stana, poglavnikov zamjenik, ministar domobranstva, doglavnik, ustaški krilnik i vojskovođa. Sa skupinom bivših časnika austrougarske i jugoslavenske vojske organizira oružane snage NDH, te stalno posreduje u sukobima ustaških i domobranskih časnika.[7]

Uz Mladena Lorkovića i Vladimira Košaka, glavni je zagovornik pronjemačke politike u užem ustaškom vodstvu. Potkraj srpnja 1941. godine posjećuje A. Hitlera, a primaju ga drugi vodeći dužnosnici Trećeg Reicha (Ribbentrop, Keitel itd). Krajem kolovoza 1941. njegova supruga izvršila je samoubojstvo, navodno zbog svojega židovskoga podrijetla i uloge koju su njezin suprug, a posebno sin Eugen imali u NDH. Protivio se progonima pristaša HSS-a i politici terora koju je provodio njegov sin Eugen (kojega je u jednom razgovoru s generalom E. Glaiseom von Horstenauom opisao, u duhovnom pogledu, Pavelićevim, a ne svojim sinom). Na njegovo zalaganje Ante Pavelić je u veljači 1942. sazvao Hrvatski državni sabor.[7] Nastojao je ograničiti utjecaj rasova i okončati djelovanje divljih ustaša čiji su zločini poticali širenje ustanka protiv NDH.[8]

U rujnu 1942. godine Ante Pavelić, učvršćujući svoju apsolutnu vlast, nakon što je stekao povjerenje Nijemaca i osigurao potporu S. Kaschea, započinje akciju za njegovo uklanjanje, obrazlažući to njegovom odgovornošću za loše stanje u oružanim snagama. Izgleda da je stanovitu ulogu imalo i Kvaternikovo nezadovoljstvo progonom Židova što su ga poticali Nijemci (Slavko Kvaternik je za pokretanje progona smatrao najodgovornijima nacističke radikale iz redova folksdojčera u Slavoniji i Srijemu) i sa kojim je progonom bilo povezano samoubojstvo Kvaternikove supruge Olge.[9] Na Pavelićev zahtjev, 5. listopada 1942. godine odlazi na odmor u Slovačku, praktično oslobođen svih dužnosti. Vratio se 22. prosinca 1942. i već 29. prosinca 1942. godine uputio poglavniku pismo u kojem je izjavio da se povlači iz Vlade i u poglavnikove ruke predaje Ministarstvo domobranstva, te je i formalno 4. siječnja 1943. godine razrješen dužnosti. Zadržao je čin vojskovođe u miru te se povukao u Austriju. Živio je na Semmeringu a potom u Bad Gasteinu. Istodobno je sa položaja uklonjen i njegov sin Eugen. [7]

Neuspješno se pokušao aktivirati nakon kapitulacije Italije i u vrijeme pregovora s HSS-om 1943.-44. godine. Nakon sloma NDH, uhitili su ga Amerikanci (12. srpnja 1945.) i odveli u zatvor Zemaljskog suda u Salzburgu, potom u istražni zatvor u Gmundenu i u koncentracijski logor u Glasenbachu kraj Salzburga, te 9. rujna 1946. godine izručili Jugoslaviji. Osuđen je na smrt 6. lipnja 1947. te je strijeljan u Zagrebu 13. lipnja 1947. godine.[7]

Literatura[uredi VE | uredi]

Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Eugen Dido Kvaternik, Sjećanja i zapažanja 1925-1945, Prilozi za hrvatsku povijest. Uredio dr. Jere Jareb, Starčević, Zagreb, 1995., ISBN 953-96369-0-6, str. 265-266.
  2. Ivan KošutićRađanje, život i umiranje jedne države: 49 mjeseci NDH, Stručna i poslovna knjiga d.o.o., 1997., str. 390
  3. Ivan KošutićRađanje, život i umiranje jedne države: 49 mjeseci NDH, Stručna i poslovna knjiga d.o.o., 1997., str. 295
  4. "Eugen Dido Kvaternik, Sjećanja i zapažanja 1925-1945, Prilozi za hrvatsku povijest.", Uredio dr. Jere Jareb, Starčević, Zagreb, 1995., ISBN 953-96369-0-6, str. 265.: Moj djed Ljudevit Kvaternik rođen je u Praputnjaku kraj Meje (kotar Bakar-Sušak). (...) Njegova žena, moja baka s očeve strane, Marija Frank, podrijetlom je katolička Njemica iz Bavarske. Ova obitelj nema ništa zajedničkog s onom sa strane moje majke. (...) Moja baka rođena je u Gorskom Kotaru, njezin otac, a moj pradjed, došao je iz Njemačke kao činovnik grofova Thurn i Taxis.
  5. Spomen područje Jasenovac: Slavko Kvaternik, pristupljeno 17.1.2014
  6. 6,0 6,1 6,2 Vojska.net: Slavko Kvaternik (1878-1947) Preuzeto 31. prosinca 2011.
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 7,5 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 226.-227.
  8. Nada Kisić-Kolanović, Vojskovođa i politika, Zagreb, 1997., str. 219.
  9. Dr. Ivan Mužić: "Progoni Židova u NDH", 8.2.2000.