Edib Buljubašić

Izvor: Wikipedija
Edib Buljubašić
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 1964.
Mjesto rođenja Jurjevići, Zenica, BiH
Nacionalnost Bošnjak
Supruga Mensura Buljubašić (rođ. Sivac)
Knjige Zašto sam ubio oca
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1983. - 1995.
Čin satnik
Ratovi Rat u Bosni i Hercegovini
Važnije bitke Zenica i Žepče[1]
Vojska JNA (1983. – 1992.)
HOS (1992.)
Armija RBiH (1992. – 1995.)
Rod vojske pješaštvo
Jedinice 7. muslimanska brigada
Glavni stožer Armije RBiH
Zapovijedao Logor Dretelj
I. diverzantsko-izviđački odred[1]

Edib Buljubašić (1964.) bošnjački časnik, serijski ubojica i ratni zločinac, član Glavnog stožera Armije Republike Bosne i Hercegovine.[2] Trenutno izdržava kaznu u Kazneno-popravnom zavodu Zenica zbog četverostrukog ubojstva[3][4] i ratnih zločina počinjenih nad Srbima u logoru Dretelj.[5]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Buljubašić je rođen u Jurjevićima kod Zenice.[3] Bio je poručnik u Jugoslavenskoj narodnoj armiji.[2] Krajem 1980-ih ubio suprugu i snahu zašto je osuđen na 12 godina zatvora.[3][4] Početkom rata u Bosni i Hercegovini odlazi u bijeg i pridružuje se Hrvatskim obrambenim snagama. U HOS-u mu je zaštitu od gonjenja pružio Blaž Kraljević, zapovjednik HOS-a.[6] Kraljević je, nedugo zatim, promaknuo Buljubašića u čin poručnika, a sredinom 1992. imenuje ga zamjenikom zapovjednika logora Dretelj kod Čapljine.[7][8] Nakon raspada HOS-a 1993. postaje pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine gdje zapovjeda diverzantskom odredu u Trećem korpusu ARBiH.[2] Buljubašićev izvidničko-diverzantski odred sudjelovao je u ubijanju, pljačkanju i maltretiranju hrvatskih civila u općini Vareš u listopadu 1993.[9]

Kasnije je ubio i vlastitog oca te portira jednog zeničkog poduzeća te je uz to je pokušao izvršiti i još jedno ubojstvo, zbog čega je osuđen na 34 godina zatvora.[3][4][10] Zajedno s bivšim HOS-ovcima Ivanom Zelenikom, Srećkom Hercegom, Ivanom Medićem i Marinom Grubišić-Fejzić, suđen je i za ratne zločine počinjene u logoru Dretelj.[11][12] Bio je svjedok optužbe u slučaju Dretelj u Norveškoj i Švedskoj, a na osnovi njegovog svjedočenja uhićeni su bivši HOS-ovci Ahmed Makitan, Mirsad Repak i Džeki Arklov, državljani tih država.[7] Za mučenja u Dretelju Buljubašić je optužio i Vinka Martinovića Štelu i Miru Hrstića, također bivše HOS-ovce.[8] Sud Bosne i Hercegovine osudio ga je 14. travnja 2015. na šest godina zatvora zbog zločina počinjenih nad Srbima u logoru Dretelj.[5]

Buljubašić se u kolovozu 2013. oženio Mensurom Sivac.[12] U zatvoru je izdao knjigu Zašto sam ubio oca (2005.).[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Buljubašić, Edib. Pohvala, 14. lipnja 1993. Preuzeto 7. listopada 2013. (na bošnjačkom)
  2. a b c Glavni stožer Armije BiHArhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2015. (Wayback Machine). Preuzeto 1. listopada 2013.
  3. a b c d e Hit knjiga ubojice ’Zašto sam ubio oca’. Slobodna Dalmacija, 13. siječnja 2005. Preuzeto 1. listopada 2013.
  4. a b c Serijski ubojice najbolji zatvorenici. Večernji list, 27. veljače 2012. Preuzeto 1. listopada 2013.
  5. a b Za zločine u Dretelju 24 godine zatvora. Aljazera Balkans, 14. travnja 2015. Preuzeto 8. prosinca 2017.
  6. Svjedočenje Ivice PrimrocaArhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2015. (Wayback Machine), srpnja 2005. Preuzeto 26. listopada 2013.
  7. a b Edib Buljubašić: Prijete mi ubistvom zbog istineArhivirana inačica izvorne stranice od 24. rujna 2015. (Wayback Machine). Glas Srpske, 23. svibnja 2008. Preuzeto 1. listopada 2013. (na srpskom)
  8. a b Titoizam: optuženik za zločine u Dretelju kao svjedok humanizma u filmu BrozoveArhivirana inačica izvorne stranice od 20. prosinca 2014. (Wayback Machine). Dnevnik.ba, 8. rujna 2012. Preuzeto 1. listopada 2013.
  9. Vareš: zaboravljeni grad, zaboravljeni zločini.... Portal Hercegbosna, 18. listopada 2013. Preuzeto 18. listopada 2013.
  10. Oženio se višestruki ubojica Edib BuljubašićArhivirana inačica izvorne stranice od 19. kolovoza 2013. (Wayback Machine). Republika, 6. kolovoza 2013. Preuzeto 1. listopada 2013.
  11. Zločini u Dretelju: Zarobljenici sa masnicama na licu. Oslobođenje, 17. travnja 2013. Preuzeto 1. listopada 2013. (na bošnjačkom)
  12. a b Oženio se višestruki ubica Edib BuljubašićArhivirana inačica izvorne stranice od 19. kolovoza 2014. (Wayback Machine). Dnevni avaz, 6. kolovoza 2013. Preuzeto 1. listopada 2013. (na bošnjačkom)