Prijeđi na sadržaj

Elvir Bolić

Izvor: Wikipedija
Elvir Bolić
Država Bosna i Hercegovina
Osobni podatci
Rođenje 10. listopada 1971.
Zenica
Visina 185 cm
Pozicija napadač
Mlađi uzrasti
Čelik Zenica
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1988. – 1991.
1991. – 1992.
1992.
1993. – 1995.
1995. – 2000.
2000. – 2003.
2003. – 2004.
2004.
2005.
2005. – 2006.
2006.
Čelik Zenica
Crvena zvezda
Galatasaray
Gaziantepspor
Fenerbahçe S.K.
Rayo Vallecano
İstanbulspor
Gençlerbirliği
Malatyaspor
İstanbulspor
Rijeka
0048 000(5)
0011 000(2)
0008 000(2)
0073 00(43)
0146 00(69)
0098 00(22)
0028 00(11)
0016 000(2)
0011 000(1)
0017 000(7)
0006 000(4)
Reprezentativna karijera**
1991. – 1992.
1996. – 2006.
Jugoslavija do 18
BiH
0012 00(10)
0051 00(22)
Trenerska karijera
2008. BiH (asistent)
Portal o životopisima
Portal o športu

Elvir Bolić (Zenica, 10. listopada 1971.) umirovljeni je bosanskohercegovački nogometaš i bivši nacionalni reprezentativac.

Najveći dio igračke karijere proveo je u Turskoj igrajući za tamošnje velikane Galatasaray i Fenerbahče dok je za reprezentaciju BiH nastupao deset godina te jedno kraće vrijeme bio njen kapetan.

Zbog dugog igranja u Turskoj, Bolić je stekao pravo na tursko državljanstvo na čijem jeziku se zove Elvir Boliç.[1] Isto tako, portal Javno.ba uvrstio ga je na popis deset najvećih nogometaša iz BiH nakon osamostaljenja države.[2]

Karijera

[uredi | uredi kôd]

Klupska karijera

[uredi | uredi kôd]

Igrač je nogometnu karijeru započeo u omladinskom pogonu zeničkog Čelika dok je za seniore debitirao 1988. godine.[3] Tada je bio član jedne od najboljih Čelikovih mladih generacija koju su činili Bolić, Mirsad Hibić, Senad Brkić i Nermin Šabić. Naime, klub se tada natjecao u nižim jugoslavenskim ligama zbog čega je bio prisiljen temeljiti se na igračima iz vlastitog pogona. To je ujedno pomoglo Boliću da pokaže svoj talent zbog čega su ga uočili skauti Crvene zvezde koji su ga doveli u prosincu 1991.[3]

Tadašnje rukovodstvo kluba s Marakane činili su Dragan Džajić i Vladimir Cvetković koji su imali veliko povjerenje u zeničkog igrača koji je bio standardni igrač u veznom redu. Međutim, zbog političke situacije u Jugoslaviji i početka rata u BiH, Bolić u lipnju 1992. napušta kamp jugoslavenske reprezentacije te rukovodstvu matičnog kluba javlja da se neće vraćati u Beograd.

Nakon toga, Elvir odlazi u Tursku gdje jedno kraće razdoblje nastupa za Galatasaray, nakon čega prelazi u Gaziantepspor za koji je nastupao dvije sezone. 1995. godine igrača kupuje istanbulski Fenerbahče u kojem je igrao sljedećih pet godina. S njime je u svojoj debitantskoj sezoni osvojio tursko prvenstvo.

Poslije tog razdoblja, Bolić odlazi u španjolski Rayo Vallecano da bi se 2003. vratio u Tursku. Tamo je igrao za Istanbulspor, Gençlerbirligi, Malatyaspor te u sezoni 2005./06. ponovo za Istanbulspor.[3] Svoju klupsku karijeru Elvir Bolić je završio 2006. u HNK Rijeci a klub je napustio u rujnu iste godine.[3]

Bolić će u Turskoj ostati upamćen i kao strijelac jedinog gola u utakmici protiv Manchester Uniteda gdje je prekinuo niz od 50 godina nepobjedivosti Crvenih vragova na Old Traffordu u Euro kupovima.[2]

Poslije igračke karijere, Bolić je zajedno s bivšim reprezentativnim suigračem Mehom Kodrom organizirao prijateljsku humanitarnu utakmicu u Sarajevu pod nazivom: "Kodro, Bola i prijatelji" između bivših bosanskohercegovačkih nogometnih legendi. Jedan od razloga organiziranja te utakmice bio je da se skrene pozornost na potrebu za promjenama u Fudbalskom savezu Bosne i Hercegovine. Zbog toga je susret odigran u isto vrijeme kao i prijateljska utakmica u Zenici između reprezentacija BiH i Azerbajdžana. Bolićevu i Kodrinu inicijativu podržali su i navijači tako da je susret legendi u Sarajevu pratilo 15.000 gledatelja a reprezentativni susret u Zenici svega pedesetak gledaoca.[4] Također, sarajevsku utakmicu uživo je prenosila i Federalna TV a u njoj su sudjelovali brojni tadašnji reprezentativci[5] dok je u konačnici pobijedila Kodrina momčad s ukupnih 11:9.[6]

Također, Elvir je 2008. godine jedno kratko razdoblje bio reprezentativni asistent Mehi Kodri koji je tada bio privremeni izbornik.[7]

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kôd]

Jugoslavija U18

[uredi | uredi kôd]

Bolić je u razdoblju od 1991. do 1992. nastupao za jugoslavensku U18 reprezentaciju za koju je odigrao dvanaest utakmica te je postigao deset pogodaka.

Igrač je za reprezentaciju Bosne i Hercegovine debitirao 1. rujna 1996. u kvalifikacijskoj utakmici za Svjetsko prvenstvo 1998. protiv Grčke.[8] Tijekom sljedećih deset godina, Bolić je odigrao ukupno 51 utakmicu te je pritom zabio 22 pogotka. Time je Elvir Bolić postao najbolji reprezentativni strijelac. Njegov rekord kasnije su srušili Edin Džeko i Zvjezdan Misimović.

Također, Elvir Bolić je u šest utakmica bio reprezentativni kapetan a posljednju utakmicu u dresu Zmajeva odigrao je 6. rujna 2006. protiv Mađarske.[1]

Pogoci za reprezentaciju
[uredi | uredi kôd]
# Datum Mjesto Protivnik Pogodak Rezultat Natjecanje
1. 6. studenog 1996. Koševo, Sarajevo, BiH Italija 2:1 2:1 Prijateljska utakmica
2. 10. studenog 1996. Ljubljana, Slovenija Slovenija 1:0 2:1 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 98'
3. 5. studenog 1997. Tunis, Tunis Tunis 1:2 1:2 Prijateljska utakmica
4. 20. kolovoza 1997. Koševo, Sarajevo, BiH Danska 2:0 3:0 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 98'
5. 20. kolovoza 1997. Koševo, Sarajevo, BiH Danska 3:0 3:0 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998.
6. 10. rujna 1997. Koševo, Sarajevo, BiH Slovenija 1:0 1:0 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 98'
7. 5. lipnja 1999. Koševo, Sarajevo, BiH Litva 2:0 2:0 Kvalifikacije za EURO 2000
8. 9. lipnja 1999. Toftir, Farski Otoci Farski Otoci 1:0 2:2 Kvalifikacije za EURO 2000
9. 9. lipnja 1999. Toftir, Farski Otoci Farski Otoci 2:2 2:2 Kvalifikacije za EURO 2000
10. 4. rujna 1999. Koševo, Sarajevo, BiH Škotska 1:1 1:2 Kvalifikacije za EURO 2000
11. 16. kolovoza 2000. Koševo, Sarajevo, BiH Turska 1:0 2:0 Prijateljska utakmica
12. 27. ožujka 2002. Grbavica, Sarajevo, BiH Makedonija 1:0 4:4 Prijateljska utakmica
13. 27. ožujka 2002. Grbavica, Sarajevo, BiH Makedonija 4:2 4:4 Prijateljska utakmica
14. 29. ožujka 2003. Bilino polje, Zenica, BiH Luksemburg 1:0 2:0 Kvalifikacije za EURO 2004
15. 11. listopada 2003. Koševo, Sarajevo, BiH Danska 1:1 1:1 Kvalifikacije za EURO 2004
16. 31. ožujka 2004. Luxembourg City, Luxembourg Luksemburg 2:0 2:1 Prijateljska utakmica
17. 8. rujna 2004. Bilino polje, Zenica, BiH Španjolska 1:1 1:1 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 06'
18. 2. veljače 2005. Teheran, Iran Iran 1:0 1:2 Prijateljska utakmica
19. 30. ožujka 2005. Koševo, Sarajevo, BiH Litva 1:0 1:1 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 06'
20. 8. listopada 2005. Bilino polje, Zenica, BiH San Marino 1:0 3:0 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 06'
21. 8. listopada 2005. Bilino polje, Zenica, BiH San Marino 2:0 3:0 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 06'
22. 8. listopada 2005. Bilino polje, Zenica, BiH San Marino 3:0 3:0 Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 06'

Osvojeni trofeji

[uredi | uredi kôd]

Klupski trofeji

[uredi | uredi kôd]
Klub Trofej Sezona
Turska
Fenerbahče Tursko prvenstvo 1995./96.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b Transfermarkt.com - Elvir Bolić
  2. a b JAVNO.ba EKSPERTIZA: 10 najboljih bh nogometaša od osamostaljenja države. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2012. Pristupljeno 12. travnja 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. a b c d Od prvog zarađenog novca kupio sam TV i videorekorder. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. travnja 2014. Pristupljeno 12. travnja 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. Bosna i Hercegovina - Azerbejdžan 1:0
  5. Svi na Koševo - spasimo bh. fudbal
  6. LIVE: Spektakl na Koševu
  7. Bosnia-Herzegovina sack Kodro. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. srpnja 2008. Pristupljeno 12. travnja 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  8. Prve utakmice bh. reprezentacije