Mađarska nogometna reprezentacija

Izvor: Wikipedija
Mađarska
Nadimak Mágikus Magyarok
Nogometni savez Mađarski nogometni savez
Izbornik Marco Rossi
Kapetan Dominik Szoboszlai
Najviše nastupa Balázs Dzsudzsák (109)
Najbolji strijelac Ferenc Puskás (84)
FIFA-ina ljestvica 36. (stanje 20. srpnja 2023.)
Domaći dres
Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup
Mađarska 0:5 Austrija
(Beč, 12. kolovoza 1902.)
Najveća pobjeda
Rusija 0:12 Mađarska
(Moskva, 14. srpnja 1912.)

Mađarska 13:1 Francuska
(Budimpešta, 12. lipnja 1927.)
Mađarska 12:0 Albanija
(Budimpešta, 24. rujna 1950.)

Najveći poraz
Nizozemska 8:1 Mađarska
(Amsterdam, 11. listopada 2013.)
Nogometno SP
Nastupi 9 (prvi put 1934.)
Najbolji rezultat drugo mjesto (1938., 1954.)
Nogometno EP
Nastupi 3 (prvi put 1964.)
Najbolji rezultat treće mjesto (1964.)
Osvojene medalje
Svjetska prvenstva
srebro Francuska 1938.
srebro Švicarska 1954.
Europska prvenstva
bronca Španjolska 1964.
Olimpijske igre
zlato Helsinki 1952.
zlato Tokio 1964.
zlato Mexico City 1968.
srebro München 1972.
bronca Rim 1960.

Mađarska nogometna reprezentacija predstavlja Mađarsku u nogometu, a pod vodstvom krovne organizacije Magyar Labdarúgó Szövetség.

Šesdesetih godina prošloga stoljeća ova reprezentacija bila je jedna od najjačih reprezentija svijeta. Njezinu reprezentaciju prozvali su lakom konjicom. Ipak, u zadnjih tridesetak godina Mađarska je na samom europskom nogometnom dnu. Najveći uspjeh na EP-ima od 1972. joj je sretno izborena osmina finala EP-a 2016.

Iako već gotovo pola stoljeća ne pokazuje nikakve značajne rezultate u međunarodnome nogometu, mađarska nogometna reprezentacija ima zanimljivu statistiku. Naime, prema Elo ljestvici, na listi reprezentacija najvećeg ranga svih vremena, ova je reprezentacija zauzela čak 1. (prvo !) mjesto, dok je primjerice njemačka reprezentacija na istoj ljestvici zauzela drugo mjesto, engleska treće, a brazilska četvrto. Isto tako, mađarska je reprezentacija najuspješnija nogometna reprezentacija u povijesti nogometa na Olimpijskim igrama.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Laka konjica[uredi | uredi kôd]

Najveći uspjeh zlatne generacija mađarskog nogometa bio je zlato na Olimpijskim igrama 1952. godine u Helsinkiju. U finalu je pobjeđena Jugoslavija s 2:0. golovima Puskása i Czibora. Zlatni tim je u anale nogometa ušao pobjedom protiv Engleske u Londonu na Wembleyu 1953. godine. Rezultat je bio 6:3 za Mađare. To je bio prvi poraz Engleza na domaćem terenu od 1901. Mađarska je igrala u sastavu: Grosics (od 74. Šandor Geler), Buzanski, Lorant, Lantoš, Hidegkuti, Bozsik, Zakarijaš, Budaji, Kocsis, Puskás, Czibor, a strijelci su bili Hidegkuti (1',21',53'), Puskás (24',28'); Bozsik (50'). Sljedeći veliki uspjeh bilo je drugo mjesto na svjetskom prvenstvu 1954. u Bernu, Švicarska. U finalu Mađarska je igrala protiv SR Njemačke i izgubila rezultatom 2:3. Golove za Mađarsku su postigli Puskás i Czibor a za Njemačku Morlok i Ran (2). Prije početka svetskog prvenstva u Švicarskoj, mađarska reprezentacija je bila smatrana za glavnog favorita. Mađarska je bila u drugoj grupi zajedno s reprezentacijama Njemačke, Turske i Južne Koreje. U uvodnoj utakmici zabilježila je rekordnu pobjedu protiv reprezentacije Južne Koreje od 9:0, što je i danas najveća gol-razlika koja je postignuta na završnicama svjetskog prvenstva do tada. Drugu utakmicu mađarska reprezentacija je igrala protiv reprezentacije Zapadne Njemačke, i tu utakmicu je Mađarska dobila s uvjerljivih 8:3. Na ovoj utakmici ozljedu je zaradio najbolji mađarski igrač Ferenc Puskás, što ga je udaljilo s terena na sljedeće dvije važne utakmice. Međutim, Mađare to nije prviše brinulo jer su smatrali da su uvjerljivo bolji od svih ostalih reprezentacija i da se mogu probiti do finala i bez svog najboljeg igrača. U četvrtfinalu Mađari su se sastali s Brazilcima. Utakmica je trebala biti za pamćenje, i ostala je, ali ne po ljepoti igre već po grubostima. Isključeni su jedan mađarski (Jožef Bozsik 71') i dva brazilska igrača (Nilton Santos 71' i Humberto 79'). Na kraju utakmice, koja je završena rezultatom 4:2 za Mađare, brazilski igrači su uletjeli na klupu Mađara i izbila je velika tuča. Jedini koji nije sudjelovao u svemu ovome je bio Lorant Đula, koji je bio jedan od najčvršćih mađarskih obrambenih igrača. Polufinale je donijelo jednu od najboljih utakmica. Rezultat u regularnih 90 minuta je bio 2:2, borba se vodila između branitelja titule svjetskog prvaka, Urugvaja i novih zvijezda na nogometnom nebu, Mađara. U produžecima, s dva gola koje je postigao glavom (po čemu je i bio poznat), Šandor Kocsis je osigurao svojoj reprezentaciji sudjelovanje u finalu. U velikom finalu, protiv SR Njemačke, sastavu se pridružio nedovoljno oporavljeni kapetan Ferenc Puskás. Sastav Mađara je iz tog razloga bio izmijenjen u odnosu na prethodne dvije utakmice, tako da je reprezentacija Mađarske nastupila u sastavu: Grosics, Buzanski, Lorant, Lantoš, Bozsik, Zakarijaš, Czibor, Kocsis, Hidegkuti, Puskás i Tot. Ova imena su ulijevala strahopoštovanje protivniku i za nepunih osam minuta Mađarska je vodila s 2:0. U tim trenutcima se činilo da će se ponoviti rezultat iz natjecanja po grupama i da će Mađari slaviti uvjerljivu pobjedu. Međutim već u 18. minuti rezultat je glasio 2:2. Hladan tuš za Mađare. Od toga trenutka se vodila bespoštedna rovovska borba po kišnom okupanom terenu. Laka konjica je jurišala, ali bez uspjeha, sjajna Njemačka obrana je odolijevala svim iskušenjima. Odluka je pala u 84. minuti, kada je Ran presijekao jednu loptu, fintom izbacio mađarskog obrambenog igrača i sjajnim udarcem, u desnu stranu gola, smjestio loptu u mrežu pored nemoćnog golmana mađarske reprezentacije Grosicsa. Rezultat od 3:2 je ostao do posljednjeg sudačkog zvižduka koji je donio nevjericu i tugu u redove najboljeg sastava kojeg je Mađarska ikada imala.

Spomenik Zlatnom Timu, legendarnoj nogometnoj generaciji Mađarske

Novija povijest[uredi | uredi kôd]

2004. godine Lothar Matthäus postaje izbornikom Mađarske nogometne reprezentacije. Međutim, Mađarska nacionalna vrsta nije se uspjela kvalificirati na Svjetsko prvenstvo, a niti rezultati postignuti tijekom kvalifikacija nisu opravdali skupi angažman njemačkog nogometnog znalca. U skupini s Hrvatskom, Švedskom, Bugarskom, Islandom i Maltom Mađari su zauzeli 4. mjesto, što nije bilo dovoljno da zadovolji čelne ljude u savezu. Kvalifikacije za EURO 2008 i SP 2010. donijele su još više razočaranja jer se Mađari opet nisu uspjeli kvalificirati na neko veliko natjecanje. Prvi put su Mađari izborili Europsko prvenstvo nakon pobjeda protiv Norveške u dodatnim kvalifikacijama u studenom 2015. godine. Bio je to prvi plasman na Europsko prvenstvo nakon 43 godine. Na Euru su zadnji put bili 1972. godine, a igrali su Svjetsko prvenstvo u Meksiku 1986. godine.[1] U dvoboju osmine finala Europskog prvenstva u Francuskoj je Belgija s 4:0 svladala Mađarsku i izborila četvrtfinalni ogled s Walesom.

Trenutačni sastav[uredi | uredi kôd]

Zadnji put ažurirano: 5. lipnja 2021.

0#0 Poz. Igrač Datum rođenja (dob) Nastupi Golovi Klub
1 1G Péter Gulácsi (1990-05-06)6. svibnja 1990. (dob: 31) 37 0 RB Leipzig
2 2B Ádám Lang (1993-01-17)17. siječnja 1993. (dob: 28) 38 1 Omonia
3 2B Ákos Kecskés (1996-01-04)4. siječnja 1996. (dob: 25) 1 0 Lugano
4 2B Attila Szalai (1998-01-20)20. siječnja 1998. (dob: 23) 11 0 Fenerbahçe S.K.
5 2B Attila Fiola (1990-02-17)17. veljače 1990. (dob: 31) 34 1 Fehérvár
6 2B Willi Orbán (1992-11-03)3. studenoga 1992. (dob: 28) 20 5 RB Leipzig
7 2B Loïc Négo (1991-01-15)15. siječnja 1991. (dob: 30) 9 2 Fehérvár
8 3V Ádám Nagy (1995-06-17)17. lipnja 1995. (dob: 25) 46 1 Bristol City
9 4N Ádám Szalai (kapetan) (1987-12-09)9. prosinca 1987. (dob: 33) 70 23 Mainz 05
10 3V Tamás Cseri (1988-01-15)15. siječnja 1988. (dob: 33) 3 0 Mezőkövesd
11 4N Filip Holender (1994-07-27)27. srpnja 1994. (dob: 26) 14 1 Partizan
12 1G Dénes Dibusz (1990-11-16)16. studenoga 1990. (dob: 30) 14 0 Ferencváros
13 3V András Schäfer (1999-04-13)13. travnja 1999. (dob: 22) 4 0 Dunajská Streda
14 2B Gergő Lovrencsics (1988-09-01)1. rujna 1988. (dob: 32) 39 1 Ferencváros
15 3V László Kleinheisler (1994-04-08)8. travnja 1994. (dob: 27) 32 3 Osijek
16 3V Dániel Gazdag (1996-03-02)2. ožujka 1996. (dob: 25) 6 1 Philadelphia Union
17 3V Roland Varga (1990-01-23)23. siječnja 1990. (dob: 31) 21 3 MTK Budapest
18 3V Dávid Sigér (1990-11-30)30. studenoga 1990. (dob: 30) 12 1 Ferencváros
19 3V Kevin Varga (1996-03-30)30. ožujka 1996. (dob: 25) 6 1 Kasımpaşa
20 4N Roland Sallai (1997-05-22)22. svibnja 1997. (dob: 24) 22 4 SC Freiburg
21 2B Endre Botka (1994-08-25)25. kolovoza 1994. (dob: 26) 9 0 Ferencváros
22 1G Ádám Bogdán (1987-09-27)27. rujna 1987. (dob: 33) 20 0 Ferencváros
23 4N Nemanja Nikolić (1987-12-31)31. prosinca 1987. (dob: 33) 37 8 Fehérvár
24 4N Szabolcs Schön (2000-09-27)27. rujna 2000. (dob: 20) 0 0 FC Dallas
25 4N János Hahn (1995-03-15)15. ožujka 1995. (dob: 26) 0 0 Paks
26 2B Bendegúz Bolla (1999-11-22)22. studenoga 1999. (dob: 21) 0 0 Fehérvár

Statistike[uredi | uredi kôd]

Igrači s najviše nastupa[uredi | uredi kôd]

Broj Igrač Godine Nastupi Golovi
01 Gábor Király 1998. – 2016. 108 0
Balázs Dzsudzsák* 2007. – trenutno 108 21
3 József Bozsik 1947. – 1962. 101 11
4 Zoltán Gera 2002. – 2017. 97 26
5 Roland Juhász 2004. – 2016. 95 6
6 László Fazekas 1968. – 1983. 92 24
7 Gyula Grosics 1947. – 1962. 86 0
8 Ferenc Puskás 1945. – 1956. 85 84
9 Imre Garaba 1980. – 1991. 82 3
10 Sándor Mátrai 1956. – 1967. 81 0
  • Zvjezdica (*) označuje da je igrač još uvijek aktivan ili igra za nacionalni sastav.
  • Broj nastupa i golova unesen poslije utakmice sa Walesom: 18. studenog 2019.

Igrači s najviše golova[uredi | uredi kôd]

Broj Igrač Godine Golovi Nastupi
1 Ferenc Puskás 1945. – 1956. 84 85
2 Sándor Kocsis 1948. – 1956. 75 68
3 Imre Schlosser 1906. – 1927. 59 68
4 Lajos Tichy 1955. – 1964. 51 72
5 György Sárosi 1931. – 1943. 42 62
6 Nándor Hidegkuti 1945. – 1958. 39 69
7 Ferenc Bene 1962. – 1979. 36 76
0 8 Tibor Nyilasi 1975. – 1985. 32 70
Gyula Zsengellér 1936. – 1947. 32 39
10 Flórián Albert 1959. – 1974. 31 75
  • Zvjezdica (*) označuje da je igrač još uvijek aktivan ili igra za nacionalni sastav.
  • Broj nastupa i golova unesen poslije utakmice sa Walesom: 18. studenog 2019.

Utakmice[uredi | uredi kôd]

2016.

2017.

Uspjesi na velikim natjecanjima[uredi | uredi kôd]

Svjetsko prvenstvo[uredi | uredi kôd]

Prvenstvo Rezultat
Urugvaj 1930. Nije sudjelovala
Italija 1934. Četvrtzavršnica
Francuska 1938. 000Drugo mjesto
Brazil 1950. Nije sudjelovala
Švicarska 1954. 000Drugo mjesto
Švedska 1958. Grupna faza
Čile 1962. Četvrtzavršnica
Engleska 1966. Četvrtzavršnica
Meksiko 1970. Nije se kvalificirala
SR Njemačka 1974. Nije se kvalificirala
Argentina 1978. Grupna faza
Španjolska 1982. Grupna faza
Meksiko 1986. Grupna faza
Italija 1990. Nije se kvalificirala
SAD 1994. Nije se kvalificirala
Francuska 1998. Nije se kvalificirala
Južna Koreja i Japan 2002. Nije se kvalificirala
Njemačka 2006. Nije se kvalificirala
Južnoafrička Republika 2010. Nije se kvalificirala
Brazil 2014. Nije se kvalificirala
Rusija 2018. Nije se kvalificirala

Europsko prvenstvo[uredi | uredi kôd]

Prvenstvo Rezultat
Francuska 1960. Nije se kvalificirala
Španjolska 1964. 0000Treće mjesto
Italija 1968. Nije se kvalificirala
Belgija 1972. Četvrto mjesto
Jugoslavija 1976. Nije se kvalificirala
Italija 1980. Nije se kvalificirala
Francuska 1984. Nije se kvalificirala
SR Njemačka 1988. Nije se kvalificirala
Švedska 1992. Nije se kvalificirala
Engleska 1996. Nije se kvalificirala
Belgija i Nizozemska 2000. Nije se kvalificirala
Portugal 2004. Nije se kvalificirala
Austrija i Švicarska 2008. Nije se kvalificirala
Poljska i Ukrajina 2012. Nije se kvalificirala
Francuska 2016. Osmina finala[2]
Europa 2020.

Poznati igrači[uredi | uredi kôd]

     

Izbornici[uredi | uredi kôd]

Godine Drž. Izbornici
1902. – 1904. Ferenc Gillemot
1904. – 1906. Ferenc Stobbe
1906. Alfréd Hajós
1907. – 1908. Ferenc Stobbe
1908. – 1911. Frigyes Minder
1911. – 1914. Ede Herczog
1914. – 1917. Frigyes Minder
1918. – 1919. Ákos Fehéry
1919. Frigyes Minder
1920. József Harsády
1920. Lajos Tibor
1921. – 1924. Gyula Kiss
1924. Ödön Holits
1924. – 1926. Lajos Máriássy
1926. – 1928. Gyula Kiss
1926. – 1928. Gyula Kiss
1928. – 1929. János Földessy
1930. Mihály Pataki
1930. Frigyes Minder
1930. – 1932. Lajos Máriássy
1932. – 1934. Ödön Nádas
1934. – 1939. Károly Dietz
1939. – 1941. Dénes Ginzery
1941. József Fábián
1941. Dénes Ginzery
1942. József Fábián
1942. – 1943. Kálmán Vághy
1945. – 1948. Tibor Gallowich
1949. – 1956. Gusztáv Sebes
1956. – 1957. Márton Bukovi
1957. Lajos Baróti
Károly Lakat
Károly Sós
1966. – 1967. Rudolf Illovszky
1968. – 1969. Károly Sós
1970. – 1971. József Hoffer
1971. – 1974. Rudolf Illovszky
1974. József Bozsik
1974. – 1975. Ede Moór

Godine Drž. Izbornici
1975. János Szőcs
1975. – 1978. Lajos Baróti
1978. – 1979. Ferenc Kovács
1979. – 1980. Károly Lakat
1980. – 1983. Kálmán Mészöly
1983. – 1986. György Mezey
1986. Imre Komora
1987. József Verebes
1987. József Verebes
1987. József Garami
1988. László Bálint
1988. György Mezey
1989. Bertalan Bicskei
1990. – 1991. Kálmán Mészöly
1991. Róbert Glázer
1992. – 1993. Imre Jenei
1993. Ferenc Puskás
1993. – 1994. József Verebes
1994. – 1995. Kálmán Mészöly
1996. – 1997. János Csank
1998. – 2001. Bertalan Bicskei
2001. – 2003. Imre Gellei
2004. – 2005. Lothar Matthäus
2006. Péter Bozsik
2006. – 2008. Péter Várhidi
2008. – 2010. Erwin Koeman
2010. – 2013. Sándor Egervári
2013. József Csábi
2013. – 2014. Attila Pintér
2014. – 2015. Pál Dárdai
2015. – 2017. Bernd Storck
2017. Zoltán Szélesi
2017. – 2018. Georges Leekens
2018. – danas Marco Rossi

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Mađari slave: Plasirali su se na Euro prvi put nakon 43 godine. 24sata.hr. 15. studenoga 2015. Pristupljeno 9. siječnja 2016.
  2. Furiozna Belgija razbila Mađarsku: Protiv Walesa za polufinale. gol.dnevnik.hr. 26. lipnja 2016. Pristupljeno 27. lipnja 2016.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Mađarska nogometna reprezentacija