Etologija
| Ovaj članak je dio serije o: |
| Grane zoologije |
|
Antrozoologija • Apiologija |
| Poznati zoolozi |
|
Georges Cuvier • Charles Darwin |
| Povijest |
Etologija (grčki: ἦϑος: običaj, narav, značaj + -logija)[1] biologija je ponašanja, tj. grana biologije koja proučava ponašanje životinja uključujući ljude.[2] Fokus etologije je ponašanje u prirodnim uvjetima, dok je biheviorizam usmjeren na proučavanje prirode, modela i specifičnih odgovora ponašanja u laboratorijski podešenima okolnostima.
Temeljni metode etologije uvažavaju neophodnost analitičkih odgovora na nekoliko osnovnih pitanja.
Neka od ovih pitanja su:
- koji (unutrašnji i vanjski) faktori uzrokuju odgovarajući odgovor u ponašanju,
- što i kako upravlja ponašanjem i
- kakva je priroda interakcije ponašanja i životne sredine.[3][4]
Etologija ima veoma širok raspon istraživanja, od odnosa prema vlastitome tijelu i egzistenciji, preko međuindividualnih i međugrupnih odnosa promatrane vrste organizama, do proučavanja interspecijskih oblika ponašanja. Nastoji objasniti i dinamiku pojedinih načina (modela) ponašanja. Snažno je povezana s interaktivnim područjima neuroanatomije, ekologije, evolucijom i sličnih znanosti. Etolozi su zainteresirani i za moguće oblike međuindividualne, međugrupne i međuvrsne suradnje (ne)srodnika, agresije, teritorijalnosti, zavičajnosti (home range), altruizma i dr. oblika interakcije organizama kao što su simbioza, parazitizam, mutualizam.[5][6]
U početnim fazama razvoja, biologija ponašanja je prihvaćena kao granično područje sa psihologijom. Tako i mnoge suvremena područja etologije počivaju na osnovnim spoznajama klasične zoopsihologije. U prošlosti su mnogi prirodnjaci proučavali moguće aspekte ponašanja životinja i ljudi. Moderna era etologije počinje tijekom 1930-ih, najprije u istraživanjima Nizozemca Nikolaasa Tinbergena i austrijskih biologa Konrada Lorenza i Karla von Frischa, grupnih dobitnika Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu (1973.). Lorenzov suradnik Tinbergen apelira da etologija obavezno treba uključivati četiri objašnjenja u svakome trenutku ponašanja:
- funkcija – kako ponašanje utječe na izglede za opstanak i reprodukciju i zašto se, u određenima situacijama, reagira na isti, a ne na neki drugi način;
- kauzalnost – što stimulira određeni odgovor i kako se on modificira nedavnim učenjem;
- razvoj – kako se ponašanje mijenja sa starenjem i je li rano iskustvo neophodno za očitovanje određenoga modela ponašanja; i
- evolucijska povijest – kako se određeno ponašanje može usporediti sa sličnim u srodnima vrstama i kako se razvija tijekom procesa filogeneze.[7][8]
Ostvarena objašnjenja na ovima razinama su komplementarna i interaktivna — svaki njegov trenutak odgovara objašnjenju na svakom od četiri spomenute razine.
Na početku 21. stoljeća posebna pažnja je usmjerena na životinjsku i ljudsku komunikaciju i emocije, životinjske „kulture”, učenje i seksualnu kondukciju. Razvijaju se i nova polja etologije, kao što je na primjer neuroetologija, a izvjesno je i otvaranje istraživanja o ponašanju neživotinjskih organizama kao što je primjera radi biljni svijet.
Popis najpoznatijih etologa ili znanstvenika koji su dali značajan doprinos etologiji (mnogi na popisu su komparativni psiholozi).
-
Razna životinjska ponašanja -
Ponašanje lisičje veverice (Sciurus niger) pri hranjenju.
- ↑ Etologija, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 4. travnja 2020.
- ↑ "Definition of ethology", Merriam-Webster, pristupljeno 4. travnja 2020.
- ↑ Bouton M E. (2007). Learning and behavior: A contemporary synthesis. Sinauer, Sunderland, Ma.
- ↑ Wilson E. O. (2000). Sociobiology: the new synthesis. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-00089-6.
- ↑ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999). Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo. ISBN 9958-21-091-6.
- ↑ Davies N. B.; et al. (2012): An Introduction to Behavioral Ecology. Wiley-Blackwell, Oxford.
- ↑ Tinbergen N. (1951). The Study of Instinct. Oxford University Press, New York.
- ↑ Tinbergen N. (1953). The Herring Gull's World. Collins, London.
- Burkhardt, Richard W. Jr. (1981). „On the Emergence of Ethology as a Scientific Discipline”. Conspectus of History. 1 (7).
- Klein, Z. 2000. The ethological approach to the study of human behavior (PDF). Neuroendocrinology Letters (21): 477–481. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 4. travnja 2020.
- Shanor, Karen; Kanwal, Jagmeet (2009). „Bats Sing, Mice Giggle: Revealing the Secret Lives of Animals”. Icon. /Accessible to the lay reader and acceptable to the scientific community/. The Daily Telegraph.
- Gerhard, Medicus (2015). Being Human – Bridging the Gap between the Sciences of Body and Mind. Berlin: VWB.
- Konrad Lorenz Institute for Evolution and Cognitive Research
- Center for the Integrative Study of Animal behaviour Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. listopada 2016. (Wayback Machine)
- Applied Ethology
- Ethology in the world of the horse – whisperers and new masters
- Abstracts of the XXIX Ethological Conference
- Center for Avian Cognition University of Nebraska (Alan Kamil, Alan Bond)
- Dijagrami za Tinbergenova četiri pitanja