Nikolaas Tinbergen

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Nikolaas "Niko" Tinbergen (15. travnja, 1907. - 21. prosinca, 1988.) bio je nizozemski etolog i ornitolog koji je 1973. godine podijelio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu sa Karl von Frischom i Konrad Lorenzom.[1][2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Od 1949. profesor zoologije u Oxfordu. Suradnik K. Lorenza, jedan od začetnika etologije i autor prvog udžbenika. Proučavao je autizam kod djece. Djela su mu "Proučavanje instinkta (The Study of Instinct, 1951)", "Socijalno ponašanje u životinja (Social Behavior in Animals, 1953)". S K. Lorenzom i K. von Frischom podijelio je 1973. Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za otkrića o organizaciji i izazivanju individualnog i socijalnog uzorka životinjskoga ponašanja.

Diplomirao biologiju u Leidenu. Na Sveučilištu u Oxfordu bavio se proučavanjem ponašanja životinja (Socijalno ponašanje u životinja, 1953). Osobito se zanimao instinktima (Proučavanje instinkta, 1951) i prirodom ljudskog nasilja i agresivnosti.[1][2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Tinbergen, Nikolaas. Leksikografski zavod Miroslav Krleža (28. rujna 2016.) pristupljeno 10. srpnja 2019.
  2. 2,0 2,1 Tinbergen, Nikolaas. Leksikografski zavod Miroslav Krleža accessdate=10. srpnja 2019.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]