Prijeđi na sadržaj

Naturalizam (filozofija)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Filozofski naturalizam)
dio serije čija je tema
ireligija
"αθεοι" (atheoi), grčki izraz za "bezbožnike", pojavljuje se u Poslanici Efežanima zapisanoj na papirusu iz trećeg stoljeća poznatom kao "papirus 46"
ireligija
sekularni humanizam · slobodumlje · postteizam · nonteizam · antiklerikalizam · antireligija · kritika religije · parodijska religija
ateizam
popis ateista · demografija · religija · povijest · antiklerikalizam · državni · novi · kritika · diskriminacija · implicitni i eksplicitni · negativni i pozitivni · egzistencija Boga · antiteizam · antireligija · kršćanski ateizam · ateizam u hinduizmu · židovski ateizam
agnosticizam
popis agnostika · jaki · slabi · agnostički ateizam · agnostički teizam · apateizam · ignosticizam · sekularni budizam
nonteizam
kritika religije · sekularni humanizam · slobodoumlje · Leteće špagetno čudovište · inkonzistentna otkrivenja · Nevidljivi ružičasti jednorog · parodijska religija · postteizam · Russellov čajnik · teološki nonkognitivizam · transteizam
naturalizam
humanistički · metafizički · metodološki · religijski
ljudi
ateisti · agnostici · humanisti · panteisti · deisti
knjige
Kraj vjere
Deluzija o Bogu
Bog nije velik
Pismo kršćanskoj naciji
Sustav prirode
Zašto nisam kršćanin
Zašto nisam musliman
Ispovijed budističkog ateista
organizacije
Međunarodna ateistička alijansa · Zaklada za slobodu od religije · Skup razuma · Svjetski panteistički pokret
vezane teme
ireligija po državama (Hrvatska· nepriklonjeni · sekularizam
kategorija ateizam
v · r · u

Naturalizam (njem. Naturalismus, od franc. naturalisme, prema lat. naturalis: prirodan), filozofska koncepcija po kojoj je priroda osnova i bit svega, jedini pravi realitet i ništa izvan njega ne postoji;[1] ideja ili vjerovanje da na svijetu djeluju jedino prirodni zakoni (fizički zakoni) i sile, nasuprot onim supranaturalnim ili spiritualnim;[2] Pristaše naturalizma (naturalisti) tvrde da prirodni zakoni vladaju i upravljaju strukturom i ponašanjem prirodnog univerzuma i da je promjena univerzuma u svakom trenutku produkt ovih zakona.[3] „Naturalizam se intuitivno može razdijeliti na [metafizičku] i metodološku komponentu.”[4] Metafizički se ovdje odnosi na filozofsko proučavanje prirode realiteta. Neki filozofi izjednačuju naturalizam s materijalizmom. Na primjer, filozof Paul Kurtz tvrdi da se priroda može najbolje opisati u odnosu na materijalne principe. Ovi principi uključuju masu, energiju i ostala fizička i kemijska svojstva prihvaćena od znanstvene zajednice. Nadalje, u ovom smislu naturalizma smatra se da duhovi, božanstva i prikaze nisu realni i da ne postoji nikakva „svrha” u prirodi. Ovakvo apsolutno vjerovanje u naturalizam obično se naziva metafizički naturalizam.[5]

Nasuprot tomu, pretpostavka naturalizma u radnim metodama, bez nužna razmatranja naturalizma kao apsolutne istine s filozofskim povjerbinama, zove se metodološki naturalizam.[6] Predmetna tema ovdje je filozofija stjecanja znanja.

S izuzetkom panteista, koji vjeruju da su Priroda i Bog jedna te ista stvar, teisti dovode u pitanje ideju da priroda sadrži sav realitet. Po nekim teistima, prirodni se zakoni mogu pojmiti i kao tzv. drugi uzroci bog(ov)a.

U 20. stoljeću Willard Van Orman Quine, George Santayana i drugi filozofi raspravljali su o tome da uspjeh naturalizma u znanosti znači da bi se znanstvena metoda morala također rabiti u filozofiji. U skladu s ovim nazorom, kaže se da znanost i filozofija tvore kontinuum.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Bilješke

[uredi | uredi kôd]
  1. Naturalizam. Hrvatski jezični portal. http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search_by_id&id=eF9nURA%3D&keyword=naturalizam (pristupljeno 5. listopada 2014.).
  2. Naturalism. Oxford English Dictionary Online (potrebna pretplata, vjerojatno dostupna u knjižnici).
  3. CATHOLIC ENCYCLOPEDIA: Naturalism. 21. studenoga 2009. Pristupljeno 6. ožujka 2012.. Naturalism is not so much a special system as a point of view or tendency common to a number of philosophical and religious systems; not so much a well-defined set of positive and negative doctrines as an attitude or spirit pervading and influencing many doctrines. As the name implies, this tendency consists essentially in looking upon nature as the one original and fundamental source of all that exists, and in attempting to explain everything in terms of nature. Either the limits of nature are also the limits of existing reality, or at least the first cause, if its existence is found necessary, has nothing to do with the working of natural agencies. All events, therefore, find their adequate explanation within nature itself. But, as the terms nature and natural are themselves used in more than one sense, the term naturalism is also far from having one fixed meaning. (engl.: Naturalizam nije toliko poseban sustav koliko je on točka gledišta ili tendencija zajednička mnogim filozofskim i religijskim sustavima; ne previše dobro definiran skup pozitivnih i negativnih doktrina koliko stav ili duh koji prožima i utječe na mnoge doktrine. Upravo kao što samo ime implicira, ova se tendencija sastoji u biti od gledanja na prirodu kao na jedan originalni i fundamentalni izvor svega što postoji te u pokušaju objašnjavanja svega u okvirima prirode. Ili su granice prirode također granice postojećeg realiteta, ili barem njegov prvi uzrok, ako se njegova egzistencija smatra nužnom, nema nikakve veze s radom prirodnih djelovanja. Sva događanja stoga pronalaze svoje adekvatno objašnjenje unutar same prirode. No, budući da se pojmovi priroda (narav) i prirodno (naravno) rabe s više značenja, pojam naturalizam također je daleko od onoga koji ima jedno fiksno značenje.)
  4. Papineau, David. „Naturalism”. U The Stanford Encyclopedia of Philosophy Papineau je rabio pojam „ontološki” umjesto „metafizički”.
  5. Kurtz, Paul. proljeće 1998. Darwin Re-Crucified: Why Are So Many Afraid of Naturalism?. Free Inquiry. 18 (2) Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  6. Schafersman, Steven D. 1996. Naturalism is Today An Essential Part of Science. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2019. Pristupljeno 5. listopada 2014.. Methodological naturalism is the adoption or assumption of naturalism in scientific belief and practice without really believing in naturalism. (engl.: Metodološki naturalizam jest usvajanje ili pretpostavka naturalizma u znanstvenoj vjeri i praksi bez stvarna vjerovanja u naturalizam.)

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Audi, Robert. 1996. Naturalism. Borchert, Donald M. (ur.). The Encyclopedia of Philosophy Supplement. Macmillan Reference. USA. str. 372–374
  • Danto, Arthur C. 1967. Naturalism. Edwords, Paul (ur.). The Encyclopedia of Philosophy. The Macmillan Co. and The Free Press. New York. str. 448–450
  • Kurtz, Paul. 1990. Philosophical Essays in Pragmatic Naturalism. Prometheus Books
  • Lacey, Alan R. 1995. Naturalism. Honderich, Ted (ur.). The Oxford Companion to Philosophy. Oxford University Press. str. 604–606
  • Post, John F. 1995. Naturalism. Audi, Robert (ur.). The Cambridge Dictionary of Philosophy. Cambridge University Press. str. 517–518
  • Sagan, Carl. 2002. Cosmos. Random House. ISBN 978-0-375-50832-5

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]
  • De Caro, Mario i Macarthur, David Macarthur (urr.). 2004. Naturalism in Question. Cambridge. Mass: Harvard University Press.
  • De Caro, Mario i Macarthur, David Macarthur (urr.). 2010. Naturalism and Normativity. New York. Columbia University Press.
  • Lange, Friedrich Albert. 1925. The History of Materialism. London. Kegan Paul, Trench, Trubner & Co Ltd. ISBN 0-415-22525-6
  • Macarthur, David. 2008. "Quinean Naturalism in Question". Philo. Vol 11. No. 1.