Filtar

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Filtar (srednjovjekovni lat. filtrum: cjedilo < franački filtir) ima više značenja:

  • filtar (kemija), u kemiji, procesnoj i sanitarnoj tehnici, je dio laboratorijskog pribora (lijevak za filtraciju), naprava ili industrijski uređaj (na primjer filtarska preša) za odvajanje čvrstih tvari od tekućih (kapljevitih, na primjer suspendiranih čvrstih tvari iz otpadnih voda, ili plinovitih, na primjer pepela iz dimnih plinova) propuštanjem njihove smjese kroz porozno filtarsko sredstvo od različitih materijala (papir, tkanina, keramika). Filtracija je fizikalna separacijska tehnika i tehnološka operacija razdvajanja heterogenih smjesa čvrstih tvari od kapljevitih ili plinovih tvari s pomoću porozne pregrade (filtarsko sredstvo), koja je smještena u prikladnoj napravi ili aparatu (filtru). Filtar-papir je potrošni laboratorijski pribor koji služi filtraciji, to jest odjeljivanju tekuće od krute faze.
  • filtar (strojarstvo), u strojarstvu (i općenito tehnici), je uređaj za uklanjanje čvrstih čestica (najčešće nečistoća) iz kapljevina i plinova. Služi ili za nesmetan rad stroja (na primjer filtar ulja ili filtar ulja za podmazivanje, filtar za pogonsko gorivo) ili kao strojarski dio u postupcima tehnološke filtracije. Neke vrste filtara mogu biti izvedene kao građevini elementi (na primjer filtar za vodu na kućnim cisternama), a neke specijalne vrste filtara samo u najširem smislu mogu se smatrati strojarskim dijelovima (na primjer keramički filtri za separaciju uranija, filtri s aktivnim kemijskim tvarima i slično).
  • filtar (optika), u optici, je sredstvo kojim se iz svjetlosti različitih frekvencija ili polarizacije izdvaja svjetlost određenih frekvencija ili polarizacije. Obojeni (apsorpcijski ) filtar propušta svjetlost šireg područja frekvencija, a svjetlost ostalih frekvencija, osobito komplementarnu boju, upija. Većinom se izrađuje od obojenog stakla ili plastike. Monokromatski (refleksijski) filtar propušta samo vrlo usko područje svjetlosti oko nekih frekvencija, a ostatak svjetlosti odbija. Većinom se izrađuje od staklene podloge i tankih premaza. Polarizacijski filtar svjetlost polarizira (eliptički ili linearno). Najčešće se izrađuje od plastike posebnih svojstava (polaroid). Filtri se koriste kod fotografiranja, za izradu sunčanih naočala, u astronomiji, za rasvjetu s posebnim učincima, na primjer u kazalištu, i drugo.
  • filtar (elektrotehnika), u elektrotehnici, je uređaj za obradu električnih signala koji umanjuje neželjena svojstva ulaznih signala, a željena svojstva zadržava ili ističe. Filtar je najčešće četveropol, to jest električna mreža s jednim ulaznim i jednim izlaznim parom priključnica, sastavljena od električnih dijelova, koja mijenja svojstva frekvencijskoga spektra ulaznih signala (amplitude i faze). Područje frekvencija u kojima su spektralni elementi ulaznih signala prigušeni naziva se pojasom gušenja, dok se pojasom propuštanja naziva područje u kojem su spektralni elementi ulaznih signala propušteni bez bitnih promjena. Frekvencija kojom počinje ili završava pojas propuštanja naziva se graničnom frekvencijom. Pojas gušenja i pojas propuštanja u filtru nisu oštro odijeljeni, nego postoji prijelazno područje frekvencija. Selektivnost filtra veća je kada je širina prijelaznog područja manja. Četiri su osnovna tipa filtara. Niskopropusni filtar ima pojas propuštanja između nule i granične frekvencije, visokopropusni filtar propušta sve frekvencije iznad granične, pojasnopropusni filtar ima dvije granične frekvencije između kojih se nalazi pojas propuštanja, a pojasnozaporni filtar (pojasna brana) ima dva pojasa propuštanja, jedan između nule i donje granične frekvencije, a drugi iznad gornje granične frekvencije. Analogni filtri obrađuju analogne ili kontinuirane signale, a prema konstrukciji su vrlo raznoliki. Tako su na primjer pasivni filtri sastavljeni od zavojnica, kondenzatora i otpornika, dok su sastavni dijelovi aktivnih filtara otpornici, kondenzatori i operacijska pojačala. Postoje i aktivni filtri sastavljeni od kondenzatora, integriranih preklopki i pojačala. U novije doba rabe se i aktivni filtri u kojima su sastavni dijelovi kondenzatori i strminska operacijska pojačala. U području vrlo visokih frekvencija rabe se mikrovalni filtri, a njihovi su sastavni dijelovi ujedno i dijelovi linija ili valovoda. Moguće su i izvedbe u obliku takozvanih elektromehaničkih filtara, gdje sastavne dijelove čine mehanički rezonatori ili piezoelektrični kristali. U digitalnim filtrima električni se signali analogno-digitalnim pretvornicima digitaliziraju i pretvaraju u niz numeričkih podataka, koji se zatim obrađuju digitalnim procesorom signala. Nakon obradbe, numerički podatci uz pomoć digitalno-analognih pretvornika poprimaju ponovno analogni oblik. Digitalni su filtri precizniji od analognih i s razvojem tehnologije njihova primjena postaje sve šira. Električni filtri imaju vrlo široku primjenu u svim područjima elektrotehnike. Uređaji i sustavi modernih komunikacija, sustavi automatizacije i industrijske elektronike, takozvane zabavne elektronike, energetike, kućanski uređaji i slično nezamislivi su bez električnih filtara. [1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. filtar, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.


Disambig.svg    Ovo je razdvojbena stranica.
Ona pomaže u orijentaciji tako da popisuje sve stranice koje dijele isti naslov. Ako vas je poveznica iz nekog članka poslala ovamo, možda biste željeli vratiti se i ispraviti je da pokazuje izravno na željenu stranicu.