Fine mrtve djevojke (predstava)

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Fine mrtve djevojke hrvatska je predstava nastala po tekstu Mate Matišića u režiji Dalibora Matanića.[1] Zbog kontroverzne zabrane plakata predstave, prometnula se u jednu od najkontroverznijih predstava novije hrvatske kazališne povijesti.

Pozadina[uredi VE | uredi]

I deset godina nakon premijere filma, "Fine mrtve djevojke" ukazuju se ne samo kao jedan od prvih naslova suvremene hrvatske kinematografije, već i kao još uvijek točna dijagnoza lica i naličja "hrvatskog danas", s mnogim njegovim (našim) "-fobijama", "-ginijama", i "-izmima". Komornost ovoga filma pak, njegova sabitost, snažni likovi i arhetipski sukobi što ih oni sa sobom donose, primakle su ga pozornici.
— Gavella.hr[1]

Predstava je nastala deset godina nakon istoimenog filma Dalibora Matanića. Razlog za postavljanje predstave autori su objasnili relevantnošću teksta i danas. Predstava ipak nije preslik filma, već se film koristiti tek kao polazišna točka za ispitivanje stanja u kojem se nalazi hrvatsko društvo.[1]

16. siječnja 2016. godine svečano je izvedena 50. izvedba predstave.

Kontroverze[uredi VE | uredi]

Gradonačelnik Milan Bandić, na zahtjev Katoličke crkve, zabranio je plakat predstave koji je prikazivao dvije Bogorodice u zagrljaju čime je pokrenuo val reakcija nezadovoljnih umjetnika, te mnoge reakcije građana koji su danima pisali kazalištu Gavella osuđujući ili dajući im podršku, ali i umjetnika i ostalih intelektualaca koji su pisali pisma javnosti osuđujući cenzuru.[2][3] Redatelj Oliver Frljić, reagirao je otkazivanjem suradnje u Gavelli, osuđujući potez ravnatelja kazališta koji je podlegao cenzuri i povukao plakat.[3]

Reakcije[uredi VE | uredi]

Brojne kontroverze donijele su predstavi mnoge rasprodane izvedbe te je predstava u vrlo kratkom roku postala jedna od najgledanijih predstava u povijesti kazališta Gavella.[2] Autorski tim pokazao je hrabrost i u jeku referenduma o ustavnoj definiciji braka, dajući podršku LGBT zajednici tako što su se na poklonu publici glumice Nataša Janjić i Ivana Roščić poljubile, a glumica Nela Kocsis je otkrila svoje grudi na kojima je velikim crvenim slovima pisalo: "protiv."

Autorski tim[uredi VE | uredi]

Redatelj: Dalibor Matanić
Scenograf: Deni Šesnić
Kostimografkinja: Ana Savić Gecan
Asistentica kostimografkinje: Morana Cerovec
Autori glazbe: Pavao Miholjević, Jura Ferina
Suradnica za pokret: Irma Omerzo
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Fotografije: Jasenko Rasol
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić

Glumačka postava[uredi VE | uredi]

Iva, studentica: Ivana Roščić
Marija, studentica: Nataša Janjić Lokas
Olga: Biserka Ipša
Blaž: Darko Milas
Daniel, mladić u najboljim godinama: Živko Anočić
Lidija: Nela Kocsis
Susjed Lasić, ratni veteran: Franjo Dijak
Gospođa Lasić: Ana Kvrgić
Doktor Perić, ginekolog: Filip Šovagović
Ivica: Janko Rakoš
Nepoznati muškarac, tj. Ante: Nenad Cvetko
Inspektor: Sven Medvešek
Dalibor: Đorđe Kukuljica

Nagrade[uredi VE | uredi]

20. Međunarodni festival malih scena, Rijeka
– nagrada "Veljko Maričić" za najboljeg mladog glumca: Živko Anočić
– nagrada "Veljko Maričić" za najbolju epizodnu ulogu: Nela Kocsis
– nagrada "Veljko Maričić" za najbolji suvremeni dramski tekst: Mate Matišić
37. Dani satire Fadila Hadžića, Zagreb
– nagrada za najbolju režiju: Dalibor Matanić
– nagrada “Ivo Serdar” za ulogu najbolje prihvaćenu od publike: Nela Kocsis
– glumačka nagrada: Živko Anočić
21. Nagrada hrvatskog glumišta, Zagreb
– za najbolji praizvedeni suvremeni hrvatski dramski tekst: Mate Matišić
21. Festival glumca
- nagrada "Fabijan Šovagović" za najbolju glumicu: Nela Kocsis

Kritike[uredi VE | uredi]

Kritike predstave su većinom bile vrlo dobre.[1]

Oni koji mrze, tu je predstava posve jasna, nepovratno uništavaju sami sebe. U tome su sadržani ogromna toplina i humanizam Matišićeva rukopisa, kao i kvaliteta Matanićeve režije.

— Nataša Govedić, Novi list

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Fine mrtve djevojke – gavella.hr