Prijeđi na sadržaj

Fine mrtve djevojke (2002.)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Fine mrtve djevojke)
Za druga značenja pogledajte Fine mrtve djevojke (predstava).
Fine mrtve djevojke
RedateljDalibor Matanić
ProducentJozo Patljak
ScenaristMate Matišić
Dalibor Matanić
Glavne ulogeOlga Pakalović
Nina Violić
Krešimir Mikić
Inge Appelt
Ivica Vidović
Jadranka Đokić
Zdenko Sertić Krieger
Marina Kostelac
Boris Miholjević
Mirko Boman
Ilija Zovko
Janko Rakoš
Milan Štrljić
GlazbaJura Ferina
Pavle Miholjević
SnimateljBranko Linta
MontažaTomislav Pavlić
ScenografijaŽeljka Burić
KostimografijaVesna Pleše
StudioAlka Film
Godina izdanja24. srpnja 2002.
Trajanje77 min.
Država Hrvatska
Jezikhrvatski
Žanrdrama
triler
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Fine mrtve djevojke je hrvatski igrani film Dalibora Matanića iz 2002.

Radnja

[uredi | uredi kôd]
Upozorenje čitatelju: Slijedi tekst koji sadrži pojedinosti o radnji ili o završetku ovog djela.

Dvije zaljubljene djevojke, studentica Iva (Olga Pakalović) i sportašica Marija (Nina Violić), unajmljuju stan u jednoj zagrebačkoj zgradi sretne jer su ostvarile san o svom mirnom, skrivenom kutku... Ispod njih žive gazdarica Olga (Inge Appelt), njezin povučeni suprug Blaž (Ivica Vidović) i sin Danijel (Krešimir Mikić), koji želi zavesti Ivu. Bezobzirna Olga daje otkaz djevojkama čim dozna da su lezbijke, a Danijel siluje Ivu...

Glumačka postava

[uredi | uredi kôd]

Nagrade

[uredi | uredi kôd]

Kritike

[uredi | uredi kôd]

Nenad Polimac je u recenziji napisao da je to „najbolji hrvatski film od Maršala:

...uvjerljivost tog iznimnog ostvarenja – najdojmljivijeg u hrvatskom filmu nakon “Maršala” Vinka Brešana – upravo je u realističnom prikazu središnjeg odnosa dviju glavnih junakinja. Matanićev je film pritom i izvrsno režiran, a zbog vrlo atraktivnog widescreen formata i fotografije živih boja doima se kao da je ponikao iz neke druge, recimo, španjolske kinematografije. S potonjom ga filmskom sredinom veže i osjećaj za makabrično (tri smrti i niz ozljeda ljudskog tijela), autor je očito gledao i “Susjede” Alexa de la Iglesie, a u spretnom spoju društvene kritičnosti i filmofilske upućenosti kao da se podsjećamo na ranog Fassbindera. Ipak, i uz sve usporedbe i svjesne citate, “Fine mrtve djevojke” su punokrvni original koji će imati zasluženo velik odjek u domaćim kinima i popriličan odjek na međunarodnoj festivalskoj sceni[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Polimac, Nenad; Fine mrtve djevojke - najbolji hrvatski film od Maršala Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. listopada 2010. (Wayback Machine), Nacional. 30-07-2002. Preuzeto 03-05-2010.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]