Frane Matošić

Izvor: Wikipedija
Frane Matošić

Osobni podatci
Puno ime Frane Matošić
Rođenje 25. studenoga 1918.
Split, Hrvatska
Smrt 29. listopada 2007.
Split, Hrvatska
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1935.1939.
1939.1940.
1940.1941.
1942.1943.
1944.1956.
HNK Hajduk Split
BSK Beograd
HNK Hajduk Split
Bologna
HNK Hajduk Split
0073 00(54)
0014 000(9)
0008 00(13)
0028 00(13)
0196 0(122)
Reprezentativna karijera**
1938.1953. Jugoslavija 0016 000(6)
Trenerska karijera
1957.
1959.1961.
1961.1962.
1962.
1964.
HNK Hajduk Split
RNK Split
Tunis
RNK Split
HNK Hajduk Split
Portal o životopisima
Portal o športu

Frane Matošić (Split, 25. studenoga 1918.Split, 29. listopada 2007.), bio je hrvatski nogometaš i nogometni trener. Stariji mu brat Jozo, također je velikan Hajdukove i hrvatske nogometne povijesti.

Igračka karijera[uredi | uredi kôd]

Mural s Matošićevim likom u Splitu.

Za splitskog Hajduka je odigrao 739 susreta, u kojima je postigao 729 pogodaka postavivši time nenadmašiv rekord kluba u broju nastupa i broju postignutih pogodaka. Za "bile" je igrao u 16 sezona, a prvi put je zaigrao za klub 12. svibnja 1935. godine protiv sarajevske Slavije (10:1) s manje od 17 godina, te nastup obilježio s tri pogotka.

Za vrijeme služenja vojnog roka sezone 1938./39. igrao je za beogradski BSK, a sezone 1942./43. za talijansku Bolognu je odigrao jednu sezonu, prekinutu kapitulacijom Italije u Drugom svjetskom ratu, te bio najbolji strijelac lige. Vratio se već naredne godine kad je čuo kako se Hajduk prebacio na Vis. Sve ostalo vrijeme bio je standardni prvotimac Majstora s mora za koje je nastupao u 40 zemalja, na svih 5 kontinenata.

Na terenu poznat kao veliki Hajdukov kapetan, igrač kojem nitko nije proturiječio i koga su svi morali slušati, u privatnom je životu bio skroman obiteljski čovjek. Koliko je bio karakteran, ali i cijenjen potvrđuje priča po kojoj je dva puta odbio prijedlog maršala Tita da se Hajduk prebaci u Beograd i preimenuje u Partizan. Tito ga je respektirao i poslušao. Štoviše, kasnije je naredio da se Matošić vrati u Komunističku partiju nakon što je iz nje bio izbačen zbog navodnih nereda na utakmici s Crvenom zvezdom (udario beka Branka Stankovića).

Matošić je bio također izuzetno prgav i ponosan. U razdoblju kad je Hajduk dominirao prvom ligom, u prvoj polovici 1950-ih godina dva su puta bili onemogućeni u osvajanju naslova. Zato je Matošić izazvao skandal u NSJ-u kad je upao na sjednicu i pitao: "Imate li ovdje barem gram poštenja?". Mnogo godina potom sjedio je u predsjedničkoj loži Poljuda na utakmici s Italijom (1:1) zajedno s pokojnim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom te mu se suprotstavio ustvrdivši kako je "njegova" Croatija nedodirljiva i privilegirana na jednoj strani lige, a svi ostali su potisnuti na drugu. Nešto prije igračkoga umirovljenja 1956. godine dobio je nagradu za 1.000. utakmicu odigranu u bijelom dresu.[1]

Frane Matošić i njegov unuk snimljeni 1979.

Od kluba se oprostio 1956. godine u utakmici protiv Spartaka iz Subotice u Splitu (4:1).

Statistika u Hajduku[2]
Natjecanje Nastupi Zgoditci
Prvenstvo 270 179
Kup 28 20
Superkup 0 0
Međunarodne 2 1
Splitski podsavez 9 12
Ukupno 309 212

Prijateljske 430 517
Sveukupno 739 729

Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]

Zbog svojih beskompromisnih stavova rijetko je nastupao za jugoslavensku izabranu vrstu,[1] za koju je nastupio 16 puta, postigavši 6 pogodaka. Debitirao je pogotkom 8. svibnja 1938. godine protiv Rumunjske (1:0) u Kupu Male Antante, a posljednji je nastup imao 9. svibnja 1953. godine s Grčkom (1:0) u Beogradu, i opet svoj nastup obilježio pogotkom u 20. minuti.

Trenerska karijera[uredi | uredi kôd]

Frane Matošić, prvi s desne strane i njegov unuk Frane-Dražen Spain. Frane Matošić bio je oženjen za suprugu Kseniju s kojom je imao kćer Katju (kasnije udatu Spain) koja mu je podarila unuke, sina Frana-Dražena i kćer Kseniju (udanu Rakuljić) te ima danas tri praunuka, to su Ivan Rakuljić i Frane i Duje Spain. Treći unuk, Igor, sin je njegove druge kćeri Milojke.

Nakon što je prestao aktivno igrati, nastavio je sudjelovati u nogometu kao trener, i to uspješno. Bio je Hajdukovim trenerom (nedugo nakon što je njegov stariji brat Jozo vodio klub) od siječnja 1957. do lipnja 1958. godine. Kratko je vrijeme bio tehnički direktor, te čak i predsjednik kluba. Od 1961. do 1962. godine bio je izbornikom tuniške izabrane vrste.[3]

Umro je u rodnom gradu, 29. listopada 2007. godine kao jedan od posljednjih igrača generacije s početka 1950-ih. U njegovu je čast Hajduk započeo utakmicu minutom šutnje, te ju odigrao s crnim trakama oko ruku igrača.

Postignuća i priznanja[uredi | uredi kôd]

Četiri je puta s Hajdukom osvajao titulu državna prvaka: 1941. (prvenstvo Hrv. nogometnog saveza), 1950., 1952. i 1955. godine. Osvajač je srebrnog odličja na OI 1948. godine u Londonu, te dobitnik nagrada za životno djelo grada Splita, odnosno, Hrvatskog olimpijskog odbora. Odlikovan je i Ordenom bratstva i jedinstva. Također nositeljem je najviših Hajdukovih priznanja, Zlatne značke s briljantinom i Zlatne kapetanske trake.[3] Uvršten je kao počasnik u Kuću slave splitskog športa 2007. godine.[4]

Galerija[uredi | uredi kôd]

Matošići u Hajduku[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Bernard Jurišić, Slavne dane Matošića Frane. Prije 100 godina rodio se najveći kapetan u Hajdukovoj povijesti, telesport.telegram.hr,24. studenoga 2018., pristupljeno 16. studenoga 2021.
  2. Profili svih igrača – Statistika na službenim stranicama HNK Hajduka. hajduk.hr. HNK Hajduk Split
  3. a b Mladen Cukrov, Frane Matošić - legendarni igrač HajdukaArhivirana inačica izvorne stranice od 16. studenoga 2021. (Wayback Machine), Gradska knjižnica Marka Marulića Split, pristupljeno 16. studenoga 2021.
  4. Dosadašnji počasnici Kuće slave splitskog športa, Splitski savez športova, pristupljeno 16. studenoga 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Frane Matošić