Prijeđi na sadržaj

Frane Tente

Izvor: Wikipedija

Frane Tente (Mravince, 2. travnja 1928. kaznionica Lepoglava, 8. studenoga 1948.) bio je pripadnik Ustaške mladeži i poslijeratni organizator proustaškog Hrvatskog oslobodilačkog pokreta u Splitu. Za svoju uključenost u istom osuđen je i zatvoren.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se je 1928. godine, od oca Nikole, financijskog službenika rodom iz Mravinaca i majke Darinke r. Čulić, kućanice iz Splita. Imao je dvojicu braće te tri sestre. Živjeli su u skromnom domu na Gripama.[1]

Najstariji Franin brat Maksimilijan, bio je pripadnik Ustaške vojnice, s činom dovodnika. Britanci su ga nakon rata zarobili na Bleiburgu i predali partizanima, nakon čega je njegova sudbina nepoznata. Smatra se da je strijeljan u okolici Šentvida.[2] Frane Tente pristupa 1944. godine u Ustašku mladež, a zatim prelazi u Ustaške jurišnike u kojima je ostao do oslobođenja Splita. Bježeći pred partizanima, sedamnaestogodišnji Frane Tente dijelio je sudbinu brojnih Hrvata koji su se povlačili s osovinskim snagama. Kod Dravograda je zarobljen, te je na Križnom putu doveden do Zagreba, a zatim do Bjelovara. Imao je više sreće od brata: iz bjelovarskog logora pušten je kući u Split.[1][3]

Po dolasku u Split nastavlja pohađati Klasičnu gimnaziju, gdje upisuje 5.a razred. Prvi put je uhićen u noći s 19. na 20. srpnja 1946. godine, prilikom pretresa njegovog doma, nakon što je na zgradi splitske gimnazije oslikao lik ustaškog poglavnika Ante Pavelića povodom njegova imendana.[4] Na temelju sačuvanih podataka ne može se precizno zaključiti duljina boravka u istražnom zatvoru, ali kako je Frane Tente dao treći iskaz 5. kolovoza 1946., trajanje istražnog zatvora iznosilo je više od dva tjedna. Poslije toga, pušten je na slobodu i nastavio je pohađati Klasičnu gimnaziju u Splitu. Bio je učenik sedmog razreda.[5]

U drugoj polovici 1946. Frane se povezao s grupom mladića i djevojaka. Oni su osnovali Hrvatski oslobodilački pokret i sastajali se po kućama kako bi dogovorili otpor komunističkom režimu.[5] Prema izjavama svjedoka, taj se otpor sastojao od pisanja i dijeljenja letaka, kao i crtanja grafita i parola. Tente je tijekom saslušanja u ljeto 1946. izjavio da je jedan od letaka uključivao i poziv Splićanima da se pridruže Križarima.[6]

Skupina splitskih omladinaca iz Hrvatskog oslobodilačkog pokreta (Frane Bettini (22), Ivica Bavčević (22), Nikola Pensa (22), Jelka Betica (42), Vlaho Zelinak (45), Borica Jonić (20), Ruža Anić (19), Katica Šanić (20), Jakov Kirigin (19), bogoslov Tomislav Karaman (21, poslije svećenik i generalni vikar Splitske nadbiskupije), Vjekoslav Matijević (20) i Frane Tente (19))[7] upustilo se u akciju 10. travnja 1947., na šestu godišnjicu osnivanja NDH. Skupina mladića i djevojaka tog je dana na vrhu Marjana skinula jugoslavensku zastavu s crvenom zvijezdom i umjesto nje postavila 18-metarski hrvatski barjak.[8] Već za dva tjedna uslijedila su uhićenja. Prvi je uhićen Frane Bettini, 29. travnja, a do 18. svibnja svi su navedeni omladinci bili u splitskome zatvoru, među njima i Tente. Okružni sud srednje Dalmacije u Splitu presudu je donio 27. svibnja.

Prema obrazloženju presude, Frane Tente je osuđen na tri godine zatvora jer je:

  1. sastavio i umnožio nekoliko parola i letaka s pozivom na nasilno rušenje postojećeg državnog uređenja;
  2. na zidu gimnazije otisnuo lik Ante Pavelića i veliko slovo "U";
  3. preuzeo na sebe dužnost vrbovanja novih članova u Hrvatski oslobodilački pokret.[9]

Pripadnike skupine se teretilo za organiziranje udruženja koje je imalo za cilj nasilno djelovanje u svrhu rušenja ustavnog poretka u FNRJ, sastavljanje i rasturanje letaka s pozivom na otpor, pisanje parola poput "Doli Tito" i "Živija HOP", poticanje bune među seljacima u Žeževici, nabavu sanitetskog materijala za odmetničke bande (za što je konkretno bio optužen Nikola Pensa), vrbovanje članova u HOP, pokušaj prebacivanja u odmetničke bande (za što je optužen bio Jakov Kirigin) i dr.[9] Režimska Slobodna Dalmacija od 31. svibnja 1947. spominjala je i kidanje slike Ive Lole Ribara, vješanje hrvatske zastave nazvala je "vješanje ustaške zastave", a samu je akciju nazvala "izdajstvom ostataka fašizma".

Nakon presude Tente je sproveden u Šibenik, pa u kaznionicu u Lepoglavi, a nakon toga na prisilni rad na izgradnji pruge Šamac - Sarajevo. Nakon toga nastavio je odsluženje petogodišnje kazne u Lepoglavi. Ondje je umro u nehumanim uvjetima. Lepoglavska kaznionica, premda na manje zlom glasu od one u Gradišci, bila je na zlom glasu kao mučilište hrvatskih nacionalista i disidenata: "milicionari su političke zatvorenike udarali šakama, čizmama, toljagama, željeznim šipkama. Gušili su ih, vezali lancima da im noge ne dopru do poda, fiksirali im noge uz glavu, bacali ih polugole u ledene samice, izvodili ih na hinjene egzekucije, ozljeđivali ih. Osuđenik nije znao kada će biti prozvan i tučen, a u prvim poslijeratnim godinama ni kada će biti odveden na obližnju pješčaru i ubijen."[nedostaje izvor] Ondašnji upravitelj je bio major KNOJ-a Josip Špiranec. Upravitelj je bio na zlu glasu: primjerice, osobno je izradio nacrte za tri vrste okova: od 12 kg, od 20 kg i od 50 kg. Smatra se da je upravitelj kaznionice odgovoran za smrt najmanje dvjestotinjak ljudi.[10] Tijekom zime 1946./47. po zapovijedi upravitelja kaznionice Frane Tente je zatvoren u samici. Tenti su stražari zapovijedili skinuti svu odjeću osim donjeg rublja. Potom su mu na noge stavili okove i odveli u visoku prostoriju bez stakla u kojoj su ga zatvorili. Prethodno su pod zalili su vodom, da se stvori led.[nedostaje izvor] Tente je umro 8. studenog 1948. godine u Lepoglavi, a zatvorska je uprava izvijestila da je umro od "upale podrebrice i upale mozgovne opne, te tuberkuloze pluća". Franino tijelo nije vraćeno obitelji, pa je mjesto pokopa do danas ostalo nepoznato.[11]

Detalje o smrti nije se moglo doznati u potpunosti, nego tek u sitnim fragmentima. Obitelji je Franine zadnje dane prepričao Franin suborac i supatnik Vjekoslav Matijević, koji je 1947. skupa s Franom razvio hrvatski barjak na Marjanu.[nedostaje izvor]

Godine 2015. je godine splitska udruga Udruga Urbana desnica pokrenula inicijativu za dodjelom ulice Frani Tenti. Najavili su da će na godišnjicu njegove smrti 8. studenog podnijeto službeni prijedlog gradskoj vlasti za imenovanjem jedne ulice u spomen na Franu Tentu, a murali u čast Frani Tenti u čast već krajem ljeta 2015. oslikani su u Splitu i Mravincima. Aktivisti Urbane desnice 2020. su godine htjeli oslikati Tentin mural i u Bilicama kod Šibenika, no taj su potez zabranile lokalne vlasti.[12]

Počasti

[uredi | uredi kôd]

Grad Split je na 70. obljetnicu smrti Frane Tente, 8. studenoga 2018., podigao hrvatsku zastavu u čast Frane Tente. Iz Grada Splita poručili su "Danas smo podigli hrvatsku zastavu na Prvi Marjanski vrh, na kojemu su Frane Tente i njegovi prijatelji 1947. godine podigli hrvatsku zastavu bez zvijezde. Komunističke vlasti osudile su ih zbog tog “neprijateljskog čina”, a na današnji dan prije 70 godina u kaznionici u Lepoglavi, nakon mučenja Frane Tente je umro ".[13][14] U spomen na Franu naveli su i novu inačice pjesme Marjane, Marjane.[15]

U prosincu 2019., gradsko vijeće Splita je izglasalo prijedlog da se Frani Tenti podigne spomenik na Marjanu, pri čemu se oglasila Udruga antifašista i antifašističkih boraca Split, kao i stranka Pametno, koji su osudili podizanje spomenika ovom članu Ustaške mladeži.[16]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 Matković, Blanka. 2017. Prilog poznavanju povijesti grada Splita i okolice u poratnom razdoblju (1946. – 1947.): nepoznati detalji iz dosjea Frane Tente. Tusculum: časopis za solinske teme. 10: 148 Prenosi Hrcak
  2. Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. listopada 2018. (Wayback Machine) direktno.hr
  3. Matković, Blanka. 2017. Prilog poznavanju povijesti grada Splita i okolice u poratnom razdoblju (1946. – 1947.): nepoznati detalji iz dosjea Frane Tente. Tusculum: časopis za solinske teme. 10: 145–146 Prenosi Hrcak
  4. Frane Tente dobiva spomenik u Splitu. Pristupljeno 30. prosinca 2019.
  5. 1 2 Neispričana priča: kako je 1948. u Lepoglavi ubijen mladi Splićanin Frane Tente
  6. Matković, Blanka. 2017. Prilog poznavanju povijesti grada Splita i okolice u poratnom razdoblju (1946. – 1947.): nepoznati detalji iz dosjea Frane Tente. Tusculum: časopis za solinske teme. 10: 149 Prenosi Hrcak
  7. Organizirani otpor jugoslavenskomu komunističkom režimu u Hrvatskoj 1945.-1953. Tomislav Jonjić Review of Croatian History 3/2007, br.1, 109 - 145
  8. Obljetnica Društva političkih zatvorenika. Na Marjanu se vijori hrvatska zastava. Slobodna Dalmacija 11. travnja 2003. Autor: S.Š. Snimio: Nikola Vilić.
  9. 1 2 Matković, Blanka. 2017. Prilog poznavanju povijesti grada Splita i okolice u poratnom razdoblju (1946. – 1947.): nepoznati detalji iz dosjea Frane Tente. Tusculum: časopis za solinske teme. 10: 154–155 Prenosi Hrcak
  10. Dokumentacije: dr. Augustin Franić, Lepoglava, mučilište i gubilište hrvatskih političkih zatvorenika, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Dubrovnik 2010.; i druge
  11. Matković, Blanka. 2017. Prilog poznavanju povijesti grada Splita i okolice u poratnom razdoblju (1946. – 1947.): nepoznati detalji iz dosjea Frane Tente. Tusculum: časopis za solinske teme. 10: 152 Prenosi Hrcak
  12. Blažević, Davorka. 22. svibnja 2020. Neuspjeli pokušaj splitske Urbane desnice s profašističkim muralom nadomak Šibenika: Lik Frane Tente neće u Bilice!. TRIS portal. Pristupljeno 3. studenoga 2025.
  13. Ante B: Grad Split podignuo zastavu na Marjanu u čast Frane Tente koji je isto napravio 1947., te je zbog toga mučen i umro u Lepoglavi, Kamenjar.com, 8. studenoga 2018. Pristupljeno 10. studenoga 2018.
  14. Grad Split: U spomen na Franu Tentu podignuta zastava na Marjanu, Grad Split. 8. studenoga 2018. Pristupljeno 10. studenoga 2018.
  15. 'Dalmacija Music Channel, YouTube, nadnevak objavljivanja: 3. svibnja 2018. Pristupljeno 10. studenoga 2018.
  16. Slobodna Dalmacija - Splitski antifašisti ogorčeni na podizanje spomenika Frani Tenti, a osvrnuli su se i na Škorića: 'Split se još jednom crveni od stida, a izjava splitskog šerifa iz HDZ-a rezultat je besramnog odnosa prema gradu'. slobodnadalmacija.hr. 25. prosinca 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. studenoga 2025. Pristupljeno 19. studenoga 2025.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]