Goran Bare

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Goran Bare

Bare.jpg

Poznat/a i kao Hali Gali Halid
Rođen/a 16. kolovoza 1965.
Žanr/ovi rock
Zanimanje glazbenik
Angažman Majke, Bare i plaćenici

Goran Bare (Vinkovci, 16. kolovoza 1965.) je hrvatski glazbenik poznat kao osnivač i glavni vokal vinkovačkog rock sastava Majke.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rani život[uredi VE | uredi]

Goran Bare rođen je 16. kolovoza 1965. u Vinkovcima. Kao drugo dijete iz siromašne radničke obitelji odrasta većinom na ulici, koja ga je formirala i tako odredila njegove kasnije postupke i stavove, prema svijetu koji ga okružuje.
Prve bendove počinje okupljati već s 12 godina s prijateljima iz razreda, nastupajući u školi. 1980. godine, s 15 godina, s prijateljem Marinom Pokrovcem (budući gitarist Majki) osniva "Duo debili" i zabilježava svoj prvi veći nastup, pred oko 1.000 ljudi u vinkovačkom Domu omladine.
Od 1980. do 1984. godine Bare oblikuje svoj scenski nastup, pjevajući s raznim lokalnim sastavima. U tom periodu dolazi u doticaj s teškim drogama koje snažno obilježavaju njegovih idućih 15 godina života.

Glazbena karijera[uredi VE | uredi]

Majke[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Majke

Krajem 1984. godine Bare osniva grupu Majke i donosi odluku da je glazba njegov životni poziv. Uslijedila su prva studijska snimanja, nastupi, recenzije i radijska emitiranja njihove glazbe. 1986. godine u zagrebačkom Lapidariju i beogradskoj Akademiji održavaju prve važnije svirke gdje ih uočava zagrebački nezavisni izdavač Zdenko Franjić. Nudi im suradnju, pa 1987. Majke snimaju prvi promo materijal sa 14 pjesama nazvan ”Majke zauvijek” za Franjićevu nezavisnu etiketu "Slušaj najglasnije".
Sve češće nastupe i vrlo dobre kritike u veljači 1989. godine na neko vrijeme prekinula je tragična smrt Baretovih najbliskijih prijatelja gitariste Majki, Marina Pokrovca, Gorana Matoševića-Bratanca i Pavla Papa u automobilskoj nesreći. Veliku bol zbog gubitka najboljih prijatelja Bare pokušava zaboraviti bježeći sve dublje u ovisnost o heroinu, te odlaskom iz Vinkovaca u Zagreb.
Nakon šest godina sviranja Majke 1990. snimaju svoj prvi pravi album Razum i bezumlje, koji je od domaće kritike proglašen rock albumom godine. Upravo kad je sve bilo spremno za konačni uspjeh, počinje rat, a originalne Majke, po Bari jedine prave Majke, su se rastale i nikad više sastale. Te 1991. godine Bare pod pseudonimom Hali Gali Halid snima samostalni mini album; svojevrsnu mješavinu garažnog rocka, psihodelije i narodne glazbe. Nakon toga se prvi put pokušava izliječiti od heroinske ovisnosti, ali bezuspješno. Ipak, 1992. okuplja nove Majke s Korozijom, bubnjarem originalnih Majki te tog ljeta snima drugi album Razdor.
1994. snimaju svoj treći album Milost, 1996. Vrijeme je da se krene, live album Život uživo 1997. i Put do srca sunca 1998. Nakon što se 1999. oslobodio ovisnosti, raspušta Majke te nastupa samostalno i s pratećom grupom Plaćenici. 2007., nakon osam godina stanke, zajedno s Kilmisterom, Zokijem, Krunom i Alenom Tibljašom sprema veliki povratnički koncert Majki; 2008. objavljuju live album Unplugged te počinju ponovno svirati diljem Hrvatske. 2011. Majke izdaju album Teške boje, najbolji rock album u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina. 2012., Goran Bare i Majke, bili su nominirani za 11 Porina. Osvojili su šest nagrada.[1]

Bare i plaćenici[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Bare i Plaćenici

2000. započinje snimanje svog prvog samostalnog albuma ”Izgubljen i nađen”, nagrađen Porinom za rock album godine 2001. Slijedi turneja s pratećom grupom Plaćenici sve do kraja 2002. godine kada Bare s grupom ulazi u studio i snima svoj drugi samostalni album ”7”.

Privatni život[uredi VE | uredi]

1993. godine stupa u brak s dugogodišnjom djevojkom Mirjanom. U studenom 1994. supruga Mirjana donosi na svijet sina Mirana, a Goran počinje liječenje po drugi put (uspješno), i u ljeto 1995. napokon je čist. To je trajalo do 2. prosinca 1995. kada mu od predoziranja umire supruga koja je par godina prije i sama bila ovisna o heroinu.
U lipnju 1997. upoznaje svoju sadašnju suprugu Tamaru. Uz njenu podršku i pomoć liječnika iz bolnice u Vinogradskoj počinje liječenje treći put po redu. Napokon slobodan od alkohola i heroina, Bare napušta Majke 2000. godine.
Od svoje druge supruge razveo se 2009.[2]

Politička stajališta[uredi VE | uredi]

Bare je, kako je to osobno rekao, "ljevičar ali ne i nostalgičar".[3] Na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj 1990. glasovao je za Koaliciju narodnog sporazuma.[3] Uvijek je bio kritičan prema Hrvatskoj demokratskoj zajednici; za HDZ-ovce 1990-ih je izjavio da su u nekim stvarima slični Miloševiću, dok je Franjo Tuđman kojemu nikada nije bio sklon, iako ne isti, kao i Milošević pogriješio u svom odnosu prema Bosni i Hercegovini tijekom rata.[3] Na predsjedničkim izborima 2009. godine zajedno s nekoliko drugih glazbenika podržao je Ivu Josipovića koji je za himnu kampanje uzeo Barinu pjesmu "Put ka sreći".[4]

Otvoreno je i u više navrata kritizirao tadašnju premijerku Jadranku Kosor za koju je u emisiji Studio 45 ustvrdio da je "licemjer, lažov i još što" kao i da će joj se tek dokazati za što je sve kriva.[5] U ranijem inervjuu nazvao ju je "Marsijancom" da bi sve zaključio s izjavom da je tuka.[6]

Diskografija[uredi VE | uredi]

Majke[uredi VE | uredi]

Bare i Plaćenici[uredi VE | uredi]

Samostalni[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Logo-left.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja web magazina ri-rock.com. Vidi Dozvola Ri-rocka.

  1. Goran Bare i Majke pobjednici u najviše kategorija (hrvatski). Porin (05/05/2012).
  2. rtl.hr pristupljeno 18.8.2009.
  3. 3,0 3,1 3,2 Goran Bare: "Kandidirao bih se na izborima da pomognem mom narodu" (hrvatski). intervju.org (19. travnja 2012.)
  4. 40 glazbenika snima spot za Ivu Josipovića (hrvatski). jutarnji.hr (19. travnja 2012.)
  5. Goran Bare 'popljuvao' Gibonnija, Hladno pivo i Jadranku Kosor (hrvatski). rtl.hr (19. travnja 2012.)
  6. Goran Bare o premijerki: Ona je Marsijanac (hrvatski). dalje.com (19. travnja 2012.)