Ivo Josipović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Ivo Josipović. Za druga značenja, pogledajte Ivo Josipović (razdvojba).
Ivo Josipović
Ivo Josipović
3. predsjednik Republike Hrvatske
trajanje službe
19. veljače 2010. – 18. veljače 2015.
Prethodnik Stjepan Mesić
Nasljednik Kolinda Grabar-Kitarović
Zastupnik u 6. sazivu Hrvatskog sabora
trajanje službe
11. siječnja 2008. – 18. veljače 2010.
Rođenje 28. kolovoza 1957.
Politička stranka SDP
(do 2010.),

Naprijed Hrvatska - Progresivni savez
(od 2015.)

Zanimanje pravnik, glazbenik

Ivo Josipović (Zagreb, 28. kolovoza 1957.) bio je treći predsjednik Republike Hrvatske u jednom mandatu od 18. veljače 2010. do 18. veljače 2015. Sveučilišni je profesor, skladatelj, političar, te je prije obnašanja predsjedničke dužnosti bio je zastupnik u 6. sazivu Hrvatskog sabora od 2008. do 2010. Nakon predsjedničkih izbora 11. siječnja 2015. na kojima Josipović nije osvojio drugi petogodišnji mandat, 19. veljače 2015. nasljedila ga je Kolinda Grabar-Kitarović.

Politička karijera[uredi VE | uredi]

Član je SKH-a od 1980. godine i sudjelovao je u njegovoj transformaciji tijekom demokratskih promjena. Godine 1994. napušta politiku te se u potpunosti posvećuje pravu i umjetnosti. Na poziv Ivice Račana 2003. godine vraća se u politiku, postaje neovisnim zastupnikom SDP-a u Hrvatskome saboru[1] i potpredsjednik Kluba zastupnika SDP-a. U mandatu od 2005. bio je zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Godine 2007. ponovno je izabran u Hrvatski sabor. U Saboru je radio u odborima za zakonodavstvo, pravosuđe i Ustav, poslovnik i politički sustav te bio članom Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.

Predsjednički izbori 2009.[uredi VE | uredi]

Kandidaturu za predsjednika republike u ime SDP-a osvojio je 12. srpnja 2009. na unutarstranačkim izborima pobijedivši protukandidata Ljubu Jurčića rezultatom 65 % - 35 %.[2][3] U anketama uoči prvoga kruga izbora za predsjednika države 2009. uvjerljivo je vodio, te je 27. prosinca 2009. dobio 640.005 glasova od ukupno 4.495.528 prijavljenih birača ili 14,23 %, i najviše glasova (32,42 %) od svih birača koji su izašli na izbore, te je zajedno s Milanom Bandićem, koji je kao nezavisni kandidat bio na drugom mjestu (14,83 %), izborio ulaz u drugi krug.

U drugom krugu izbora, 10. siječnja 2010., Ivo Josipović je izabran za trećeg hrvatskog predsjednika s osvojenih 60,26 % glasova.[4]

Predsjednički mandat[uredi VE | uredi]

Ceremonija svečane predsjedničke prisege održana je 18. veljače 2010. na Trgu sv. Marka u Zagrebu, a na dužnost je stupio u ponoć 19. veljače.[5]

Ivo Josipović s predsjednikom sedmog saziva Hrvatskog sabora Borisom Špremom i desetim predsjednikom Vlade Republike Hrvatske Zoranom Milanovićem na proslavi dvadesete obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske na Cvjetnom trgu 15. siječnja 2012. u Zagrebu.
Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske i protektor Europske akademije znanosti i umjetnosti i dr. Felix Unger, predsjednik Europske akademije znanosti i umjetnosti.

Prvi grad koji je posjetio kao novoizabrani predsjednik 22. siječnja bio je Zadar.[6][7] Tom prigodom je bio na obilježavanju akcije Maslenica.[8] Dana 23. siječnja posjetio je Sinj. U razgovoru s alkarima izrazio mogućnost da Predsjednik Republike opet bude pokrovitelj Alke. [9] 2011. na slobodu je nakon oslobađajuće presude pušten general Ivan Čermak, a 2012. i general Ante Gotovina i Mladen Markač, te ih je Josipović tim povodom primio. [10] Nakon parlamentarnih izbora u prosincu 2011. na kojima je pobijedila Kukuriku koalicija sastavljena od SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSU-a, za mandatara je imenovan Zoran Milanović, predsjednik SDP-a. Zajedno sa predsjednicom vlade Jadrankom Kosor i drugim čelnicima država EU potpisao je 9. prosinca 2011. Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. U siječnju 2012. održan je referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji na kojemu su se građani izjasnili da žele da Hrvatska postane zemlja članica EU-a. Hrvatska je 1. srpnja 2013. postala 28. članica Europske unije. 1. prosinca 2013. održan je referendum o ustavnoj definiciji braka, na kojemu se je 65% glasača izjasnilo da u Ustav treba unijeti da je "brak zajednica žene i muškarca".[11] Josipović je građane poticao da se izjasne protiv takvog postupka.[12] Posljednja godina Josipovićevog mandata obilježena je izborima za Europski parlament, te razornim poplavama u istočnoj Hrvatskoj.

Predsjednički izbori 2014.[uredi VE | uredi]

Predsjednik Josipović najavio je kandidaturu za drugi petogodišnji mandat na predsjedničkim izborima 2014., te je temeljio svoj izborni program na ustavnim promjenama i decentralizaciji Hrvatske. Prvi krug predsjedničkih izbora održan je 28. prosinca 2014. a Ivo Josipović dobio je 38,46% glasova, odnosno 22.000 glasova više od svoje glavne suparnice Kolinde Grabar-Kitarović, kandidatkinje HDZ-a za koju je glasovalo 37,22% birača. Josipović i Grabar-Kitarović, kao kandidati sa najviše dobivenih glasova, natjecali su se u drugom krugu 11. siječnja 2015., a ključnu ulogu trebali su odigrati birači Ivana Vilibora Sinčića, aktivista Živog zida koji je kao najmlađi predsjednički kandidat u povijesti, dobio gotovo 300.000 glasova, odnosno 16,4%. Na samu izbornu noć izlazne ankete su pokazale da Kolinda Grabar-Kitarović ima malu prednost nad predsjednikom Josipovićem, te su službeni rezultati potvrdili njenu pobjedu sa razlikom od 32.509 glasova ili 1,48%. Ivo Josipović u drugom krugu osvojio je 49,26% glasova, a njegova suparnica 50,74%, time je Josipović postao prvi predsjednik Republike koji nije osvojio drugi petogodišnji mandat. Josipović je novoizabranoj predsjednici Republike dužnost službeno predao u ponoć 18. veljače 2015. po isteku svog prvog mandata. Nakon poraza na izborima Josipović je osnovao vlastitu stranku Naprijed Hrvatska - Progresivni savez.

Parlamentarni izbori 2015.[uredi VE | uredi]

Naprijed Hrvatska - Progresivni savez potpisala je koalicijski sporazum sa Narodnom strankom-Reformistima bivšeg potpredsjednika Vlade Radimira Čačića.

Prijepori[uredi VE | uredi]

Andrija Hebrang je upozorio da predsjednik Josipović svojim izjavama u Sarajevu, 14. i 15. travnja 2010. uvodi Hrvatsku u "red svjetskih agresora".[13] Naime, Josipović se za službenoga posjeta Bosni i Hercegovini ispričao za pokušaje Hrvatske da podijeli BiH tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Također se u toj državi poklonio žrtvama pokolja u Ahmićima i pokolja u Križančevu Selu.

Pravna i glazbena karijera[uredi VE | uredi]

Na prijamnom ispitu za Pravni fakultet bio je drugoplasirani od dvije tisuće kandidata. Nakon prve godine primio je rektorovu nagradu kao odličan student.[14] Godine 1980. završio je studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a zatim studij skladanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Stanko Horvat, 1983.). Autor je šezdesetak znanstvenih i stručnih radova s područja kaznenog i međunarodnog kaznenog prava te suradnik u više zakonskih projekata. Izvanredni je profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i gost predavač na domaćim i inozemnim visokim učilištima. Zastupao je Hrvatsku pred međunarodnim sudovima (suzastupnik RH pri Međunarodnom sudu u Haagu) i sudjelovao na više međunarodnih konferencija.

Nagrade i priznanja na polju glazbe[uredi VE | uredi]

  • Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a za umjetnost, za skladbe "Varijacije za glasovir " i "Passacaglia za gudače" (1981.)[15]
  • Nagrada Europske radijske unije (EBU) za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1985.)[15]
  • Prva nagrada žirija i prva nagrada publike na Međunarodnom natjecanju Glazbene mladeži za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1985.)[15]
  • Nagrada Pajo Kolarić za skladbu "Drmeš za Pendereckog" (1987.)[15]
  • Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999.)[15]
  • Diskografska nagrada Porin za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1999.)[15]
  • Diskografska nagrada "Porin" za skladbu "Hiljadu lotosa", za mješoviti zbor i instrumentalni ansambl (2000.)[15]
  • Nagrada Ministarstva kulture RH za glazbeno stvaralaštvo, za skladbu "Tuba ludens", za tubu i orkestar (2002.)[15]
  • Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja za skladbu "Tuba ludens", za tubu i orkestar (2002.)[15]

Osude[uredi VE | uredi]

Hrvatsko nacionalno etičko sudište optužilo je i 10. prosinca 2014. etički osudilo Ivu Josipovića zbog veleizdaje Hrvatskih nacionalnih interesa jer je primjerice na javnim dužnostima i na različite načine, sudjelovao u sustavnom krivotvorenju povijesne istine o hrvatskom Domovinskom ratu, pa je s tim krivotvorinama pridonosio politici sustavne kriminalizacije hrvatske države i Domovinskog rata. 2000. godine je kao član državnog Savjeta za suradnju s MKSJ sudjelovao u izradi strategije o suradnji Hrvatske s Haškim sudom, a na temelju kojeg je Republika Hrvatska neutemeljeno optužena za planiranje i provedbu udruženog zločinačkog pothvata. Pri tome Savjet svoj prijedlog strategije suradnje nije najprije usuglasio s Haškim tužiteljstvom, a tek potom uputio na usvajanje Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskom saboru, što je imalo za posljedicu izručenje hrvatskih generala Haškom sudu. [16]

Ostala priznanja i nagrade[uredi VE | uredi]

  • Nagrada Rektora Sveučilišta u Zagrebu (najbolji student na Pravnom fakultetu, 1978.)[15]
  • Čitatelji i uredništvo banjolučkih Nezavisnih novina proglasili su Ivu Josipovića osobom godine.[17][18]

Privatni život[uredi VE | uredi]

Josipović je podrijetlom iz Baške Vode odakle su se njegovi roditelji Ante i Milica doselili u Zagreb.[19] Oženjen je Tatjanom Josipović, sveučilišnom profesoricom prava,[20] s kojom ima kćer Lanu.[20]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Stranice Hrvatskog sabora - Zastupnici 5. saziva Hrvatskoga sabora
  2. http://www.liderpress.hr/default.aspx?sid=79982
  3. http://www.voanews.com/croatian/archive/2009-07/2009-07-12-voa7.cfm
  4. Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske - Potpuni službeni rezultati izbora za predsjednika Republike Hrvatske - 2. krug
  5. Ivo Josipović prisegnuo!, www.jutranji.hr
  6. http://www.ezadar.hr/clanak/ivo-josipovic-u-petak-22-sijecnja-u-zadru
  7. http://www.zadarskilist.hr/clanci/23012010/josipovic-ponosan-sam-na-izborni-rezultat-u-zadru
  8. http://www.zadarskilist.hr/clanci/23012010/josipovic-ponosan-sam-na-izborni-rezultat-u-zadru
  9. http://www.sbiportal.hr/slavonski-brod/rss/44035
  10. https://hr.wikipedia.org/wiki/Ante_Gotovina#cite_note-6
  11. Bojan Arežina, Ivica Kristolović, Konačni rezultat: ZA 65,87 posto, PROTIV 33,51 posto, Večernji list, 2. prosinca 2013.
  12. Večernji.hr:Josipović: Izići ću na referendum i glasovati protiv
  13. Jarić Dauenhauer, Nenad. "»Hebrang: Josipović je Hrvatsku uveo u red svjetskih agresora!«" // Jutarnji list, četvrtak, 15. travnja 2010., URL: http://www.jutarnji.hr ISSN 1331-5692
  14. Ivo Josipović, Biografije, Večernji list (pristupljeno 12. veljače 2014.)
  15. 15,0 15,1 15,2 15,3 15,4 15,5 15,6 15,7 15,8 15,9 Stranice Hrvatskog društva skladatelja
  16. Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Hrvatske veleizdaje II, (Hrvatsko žrtvoslovno društvo, 2015), Str. 29 - 38, ISBN 978-953-7817-07-7.
  17. http://www.6yka.com/osoba-godine
  18. http://www.slobodnadalmacija.hr/BiH/tabid/68/articleType/ArticleView/articleId/121749/Default.aspx
  19. Članak u Slobodnoj Dalmaciji od 24. travnja 2009.
  20. 20,0 20,1 Biografija I. Josipovića na službenim stranicama

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Ivo Josipović