Gotfrid Bujonski

Gotfrid Bujonski
Godofrey de Bouillon
Gotfrid Bujonski; Godofrey de Bouillon
	Godefroy de Bouillon, Zaštitnik Svetog Groba
	Zaštitnik Svetog Groba
Vladavina	22. srpnja 1099. - 18. srpnja 1100.
Nasljednik	Balduin I.
	Vojvoda Donje Lotaringije
Vladavina	1089. - 1096.
Prethodnik	Konrad
Nasljednik	Henrik I.
Dinastija	Flandrijska dinastija
Otac	Eustahije II. Bolonjski
Majka	Ida Lotarinška
Rođenje	o. 1060.
Smrt	18. srpnja 1100.
Vjera	rimokatolik

Gotfrid Bujonski (francuski: Godefroy de Bouillon), u nekim izvorima i kao Gotfrid Bouillonski (Baisy, Brabant ili Boulogne-sur-Mer,^[1] oko 1060. - Jeruzalem, Jeruzalemsko Kraljevstvo, 18. srpnja 1100.), francuski plemić, jedan od vođa križara u Prvom križarskom ratu (1096.-1099.). Bio je prvi vladar Jeruzalemskog Kraljevstva, ali nije htio uzeti kraljevski naslov, već se okitio počasnim naslovom "Zaštitinka Svetog Groba" (lat. Advocatus Sancti Sepulchri)

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen je u pokrajini Brabantu (današnja Belgija) u obitelji Eustahija II., grofa Boulogne i Ide, kćeri Gotfrida II., vojvode Donje Lotaringije.^[1]^[2]

Godine 1076. naslijedio je vojvodinu Donju Lotaringiju koju mu je oduzeo njemački car Henrik IV., ostavivši mu tek markgrofoviju Antwerpen. Kao carev vazal sudjelovao je u borbama za investituru, te je ratovao protiv pape Grgura VII. u Italiji. Za nagradu, car mu je vratio vojvodstvo Donju Lotaringiju, a Godefroy je 1096. godine pošao s braćom Eustahijem i Balduinom u križarski pohod.^[1] Sudjelovao je u vojnim operacijama kod Nikeje, Dorileje i Antiohije.^[3]

Nakon oslobađanja Jeruzalema bio je među prvima koji su 15. srpnja 1099. godine ušli u taj grad. Godefroy Bouillonski postao je prvi vladar Jeruzalemskog kraljevstva. Međutim, odbio je okruniti se za kralja, smatrajući se nedostojnim nošenja takve titule u gradu gdje je pogubljen Krist. Umjesto kraljevske titule vladao je koristeći titulu "Zaštitnik Svetoga Groba Gospodnjeg" (lat. advocatus sancti sepulchri), a pod njegovom izravnom vlašću bio je Viteški Red Svetoga Groba čiji je osnovni zadatak bio čuvanje Kristovog groba.

Umro je u kolovozu 1099. godine, nakon što je u Aškelonu potukao Egipćane. Naslijedio ga je njegov brat Balduin koji je uzeo titulu jeruzalemskog kralja.^[2]