Prijeđi na sadržaj

Henri Evenepoel

Izvor: Wikipedija
Henri Evenepoel
Henri Evenepoel
Henri Evenepoel: Autoportret, 1898.
Rođenje 3. listopada 1872.
Smrt 27. prosinca 1899.
Portal o životopisima

Henri-Jacques-Edouard Evenepoel (Nica, 3. listopada 1872.Pariz, 27. prosinca 1899.) bio je belgijski slikar i grafičar blizak postimpresionistima. Studirao je u Bruxellesu i Parizu. Slikao je izražajne i suptilne dječje portrete, mrtvu prirodu te pejsaže i prizore s pariških ulica. Od njegovih se grafičkih radova osobito ističu ilustracije djela Edgara Allana Poea.[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]
Španjolac u Parizu

Rođen je u Bruxellesu. Njegova majka umrla je dvije godine nakon njegova rođenja. Njegov otac, Edmond Evenepoel bio je visoki belgijski dužnosnik. Henri je vrlo mlad studirao crtanje na Akademiji Saint-Josse-ten-Node, kao i radionice slikara Ernest Blanc-Garina i dekoraciju Adolphe Crespin na Académiji Royale des Beaux-Arts.

Godine 1892. preselio se u Pariz. Boravio je sa svojom rođakinjom Lousieom De Meyom, koja mu je bila jedan od njegovih najdražih modela. Vježbao je i stjecao nova znanja na Gustave Moreau studiju na Fakultetu likovnih umjetnosti u Parizu, gdje se susreo s budućim umjetnicima: Henri Matisse, Georges Rouault, Simon Bussy, Charles Milcendeau i Léon Printemps.

Godine 1894., njegova rođakinja Louise rodila je sina Charlesa, koji će se pojaviti na nekoliko svojih dječjih portreta. Prvu samostalnu izložbu održao je u Bruxellesu još 1895. kad je u Salonu du Champ-de-Mars izložio svoja prva četiri portreta.

1897., Henri Evenepoel se razbolio i proveo nekoliko mjeseci u Alžiru na liječenju. Sprijateljio se s francuskim slikarom Raoulom du Gardierom koji je, poput njega, prisustvovao studiju Gustave Moreau. Boje njegovih slika su pod utjecajem njegova boravka u Alžiru.

Povratkom u Pariz, Evenepoel dobiva velike inspiracije nedjeljnim šetnjama u Bois de Boulogneu. Njegova karijera počinje uspješnim i cijenjenim radovima. Obitelj i prijatelji poželjni su subjekti njegovih cjelovečernjih portreta, često na neutralnoj pozadini s utjecajem Édouard Maneta i James Abbott McNeill Whistlera.

1899. dobio je poziv za sudjelovanje u La Libre Esthetique salonu 1900. te je bio pozvan od strane organizatora belgijske sekcije za Parizšku izložbu. Henri Evenepoel tada se planira vratiti u Belgiju i oženiti njegovu rođakinju Louise, i prepoznati svoga sina Charlesa.

Nekoliko dana prije povratka u Bruxellesu 27. prosinca 1899., umro je u Parizu zbog tifusa. Imao je 27 godina.

U Bruxellesu je živio u ulici Dupont 78, u četvrti Schaerbeek.[2][3]

Poznati radovi

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. LZMK / Hrvatska enciklopedija: Evenepoel, Henri, pristupljeno 10. ožujka 2015.
  2. Il s'était lié d'amitié avec Paul Baignères, son condisciple à l'atelier de Gustave Moreau.
  3. Block, Jane; Hoozee, Robert; Stevens, Mary Anne. 1994. Impressionism to Symbolism: The Belgian Avant-garde, 1880-1900. Royal Academy of Arts. London. str. 118–120. ISBN 978-0-900946-46-2

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Henri Evenepoel

Mrežna sjedišta

[uredi | uredi kôd]