Hipparionska fauna

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Radovi u tijeku!
Vienna Convention road sign Aa-16-V3.svg

Jedan vrijedni suradnik upravo radi na ovom članku!
Mole se ostali suradnici da NE uređuju ovaj članak dok je ova obavijest prisutna.
Koristite stranicu za razgovor na ovom članku ako imate komentare i pitanja u vezi s člankom.
Kada radovi budu gotovi, suradnik koji uređuje ovaj članak, predložak će sam ukloniti!
Hvala na razumijevanju!
(Predložak će biti uklonjen ako kroz 24 sata od trenutka postavljanja nema izmjena na članku.)

Hipparioni (rekonstrukcija)
Mastodont (rekonstrukcija)

Hipparionska fauna ili Hipparionski faunistički kompleks (ruski: Гиппарионовая фауна ili гиппарионовый фаунистический комплекс) je faunistički kompleks izumrlih sisavaca koji je u kasnome miocenu i pliocenu (prije 12 – 2 milijuna godina) <в южных и умеренных (на север до 50° с. ш.) широтах> Euroazije i Sjeverne Afrike. Pojava ove faune bila je povezana s razvojem zeljastih šumskih stepa i stepa u ranome neogenu na području Euroazije. Prevladavalo je <редколесья> slično današnjima afričkima savanama, s područjima šuma, riječnih dolina i stepa. Takav mozajični krajolik pružio je veliku raznolikost biljoždernih sisavaca i kao rezultat toga, veliku raznolikost mesoždera. Hipparionsku faunu je u srednjemu miocenu Euroazije zamijenjena đumskom Anchitherijskom faunom.

U miocenu se pojavljuje izravni transmediteranski kontakt između Europe i Afrike, migracija životinja između Europe i Srednje Azije je olakšana zbog nestanka Turgajskoga mora na mjestu današnje Zapadnosibirske nizine, pojavljuju se otvoreni pejzaži u isključivo šumivitoj Beringiji, i to područje postaje dostupno stepskoj fauni Azije i Sjeverne Amerike. Od toga vremena biljni biom postaje gotovo isti u cijelome holarktiku i pri tome svako područje doprinosi stvaranju svoje faune koja poprima potpuno suvremena obilježja. Iz Amerike potječu konji, mačke (suvremene mačke su nastale u miocenu), i psi, koji su živjeli u čoporima što je bilo ključno za uspjeh ove skupine, iz Azije šupljorošci (bikovi i antilope, iz Afrike surlaši (slonovi i mastodonti), žirafe, vodenkonji, hijene. Sve ove životinje te lokalne vrste čine hipparionsku faunu.

Sastav hipparionske faune obuhvaćale su razne vrste troprstnih konja, uključujući i same hipparione koji su u Euroaziju došli iz Sjeverne Amerike, nosoroga (Aceratherium, Chilotherium, itd.), mastodonta, slonova, žirafa (Palaeotragus, Samotherium, itd.), bikova, antilopa, vodenkonja, jeleni (Microstonyx, itd.) i drugi kopitari

Izvori[uredi VE | uredi]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Основы палеонтологии. Том 13. Млекопитающие (Справочник для палеонтологов и геологов СССР) / под ред. В. И. Громовой, гл. ред. Ю. А. Орлов. — М.: Государственное научно-техническое издательство литературы по геологии и охране недр, 1962. — 422 с.
  • Еськов К. Ю. История Земли и жизни на ней. — М.: МИРОС — МАИК Наука/Интерпериодика, 2000. — 352 с.
  • Иорданский Н. Н. Эволюция жизни. — М.: Академия, 2001. — 426 с.
  • Млекопитающие. Большой энциклопедический словарь / науч. ред. д. б. н. И. Я. Павлинов. — М.: ACT, 1999. — С. 57—58. — 416 с. — ISBN 5-237-03132-3.