Prijeđi na sadržaj

Hipparionska fauna

Izvor: Wikipedija
Hipparioni (rekonstrukcija)
Mastodont (rekonstrukcija)

Hipparionska fauna ili Hipparionski faunistički kompleks (ruski: Гиппарионовая фауна ili гиппарионовый фаунистический комплекс) je faunistički kompleks izumrlih sisavaca koji je u kasnome miocenu i pliocenu (prije 12 – 2 milijuna godina) Euroazije i Sjeverne Afrike. Pojava ove faune bila je povezana s razvojem zeljastih šumskih stepa i stepa u ranome neogenu na području Euroazije. Prevladavalo je slično današnjima afričkima savanama, s područjima šuma, riječnih dolina i stepa. Takav mozajični krajolik pružio je veliku raznolikost biljoždernih sisavaca i kao rezultat toga, veliku raznolikost mesoždera. Hipparionsku faunu je u srednjemu miocenu Euroazije zamijenjena đumskom Anchitherijskom faunom.

U miocenu se pojavljuje izravni transmediteranski kontakt između Europe i Afrike, migracija životinja između Europe i Srednje Azije je olakšana zbog nestanka Turgajskoga mora na mjestu današnje Zapadnosibirske nizine, pojavljuju se otvoreni pejzaži u isključivo šumivitoj Beringiji, i to područje postaje dostupno stepskoj fauni Azije i Sjeverne Amerike. Od toga vremena biljni biom postaje gotovo isti u cijelome holarktiku i pri tome svako područje doprinosi stvaranju svoje faune koja poprima potpuno suvremena obilježja. Iz Amerike potječu konji, mačke (suvremene mačke su nastale u miocenu), i psi, koji su živjeli u čoporima što je bilo ključno za uspjeh ove skupine, iz Azije šupljorošci (bikovi i antilope, iz Afrike surlaši (slonovi i mastodonti), žirafe, vodenkonji, hijene. Sve ove životinje te lokalne vrste čine hipparionsku faunu.

Sastav hipparionske faune obuhvaćale su razne vrste troprstnih konja, uključujući i same hipparione koji su u Euroaziju došli iz Sjeverne Amerike, nosoroga (Aceratherium, Chilotherium, itd.), mastodonta, slonova, žirafa (Palaeotragus, Samotherium, itd.), bikova, antilopa, vodenkonja, jeleni (Microstonyx, itd.) i drugi kopitari

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]

.Osnove paleontologije. Svezak 13. Sisavci (Priručnik za paleontologe i geologe SSSR-a) / ur. V. I. Gromovoj, pogl. izd. Yu.A. Orlov. - M.: - Državna znanstvena i tehnička izdavačka kuća literature o geologiji i zaštiti podzemlja, 1962. - 422 str.

.Eskov K. Yu. Povijest Zemlje i života na njoj. - M.: MIROS - MAIK Nauka/Interperiodika, 2000. - 352 str.

.lordansky N. N. Evolucija života. - M.: Akademija, 2001. - 426 str.

.Sisavci. Veliki enciklopedijski rječnik / znanstveni. izd. d.b. n. I. Ya. Pavlinov. - M.: ACT, 1999.-P. 57-58.416 str. - ISBN 5-237-03132- 3.