Prijeđi na sadržaj

Hrvatska Keča

Koordinate: 45°45′N 20°50′E / 45.750°N 20.833°E / 45.750; 20.833
Izvor: Wikipedija
Hrvatska Keča
Checea
Država Rumunjska
ŽupanijaTimiş
1738.

Vlast
 • načelnikDorin Liviu Birdean

Površina
 • Ukupna50.3 km²
Koordinate45°45′N 20°50′E / 45.750°N 20.833°E / 45.750; 20.833

Stanovništvo (2002.)
 • Entitet1.935
(38 stanovnika/km²)

Vremenska zonaCET (UTC+2)
 • Ljeto (DST)CEST (UTC+3)
Pozivni broj307102
Stranicawww.checea.eu
Zemljovid
Hrvatska Keča na zemljovidu Rumunjske
Hrvatska Keča
Hrvatska Keča

Hrvatska Keča ili Keča (rumunjski: Checea odnosno Checea Croată) je općina i istoimeno naselje u županiji Timiş, u Rumunjskom dijelu Banata.

Zemljopisni položaj

[uredi | uredi kôd]

Nalazi se uz rumunjsko-srbijansku granicu odnosno uz granicu s autonomnom pokrajinom Vojvodinom. Smještena je istočno od sela Checea Romînă, a sjeverozapadno od Hrvatskog Čeneja.

Hrvati u Keči

[uredi | uredi kôd]

Kečanski Hrvati su jedini rumunjski Hrvati za koje je poznato, prema izvorima, kada i odakle su došli njihovi preci u današnji zavičaj. Godine 1699. bio je potpisan Karlovački mir između Habsburškog i Osmanskog Carstva. Posljedica toga mirovnog sporazuma bila je da je zagrebački biskup, koji je istodobno bio i topuski opat, ponovno došao u posjed velikih dijelova imanja nekadašnje opatije u Topuskom (1211. – 1463.), s obiju strana rijeke Kupe. Na tom području su se od davnine nalazili brojni predijalci, uživatelji predija čiji je vlasnik bio zagrebački biskup. Oni su njemu zauzvrat obavljali različite službe, u prošlosti najviše vojničke. Za vlade Marije Terezije, godine 1750., bila je donesena odluka o uređenju Vojne krajine, pa su posjedi pokupske gospoštije uključeni u taj vojnički pojas. Kao naknadu za to, zagrebački je biskup dobio banatsko vlastelinstvo Biled, zapadno od Temišvara. No, graničarske vlasti u Pokuplju nisu priznavale plemićka prava predijalaca, tako da su se oni u dogovoru s biskupom odlučili preseliti u Banat. Preseljenje je započeo biskup Tomo Galjuf 1788. godine, a nastavio i dovršio biskup Maksimilijan Vrhovac 1801. godine. Predijalci su se naselili u Hrvatskoj Boki, Hrvatskoj Klariji (danas spojenu sa Srpskom Klarijom u jedinstvenu Klariju, kasnije preimenovanu u Radojevo) i Hrvatskoj Neuzini, koje su danas u srpskom dijelu Banata, te u Hrvatskoj Keči u Rumunjskoj.[1]

U Hrvatsku Keču se 1801. godine na posjed zagrebačkog biskupa doselilo četrnaest hrvatskih obitelji iz Pokuplja, koje su dobile više od 8000 lanaca prostrane i plodne zemlje. Tri su se obitelji ubrzo vratile u domovinu a ostale su do 1848. godine obrađivale zemlju i plaćale porez. Nešto kasnije postale su i njezini vlasnici, pa su tako neke od hrvatskih obitelji imale u ono doba zavidnih i po 200 do 300 jutara zemlje. Zanimljivo je da su sve do 1930. godine tamošnji Hrvati imali u selu, uz rumunjsku, i vlastitu hrvatsku općinu. U školi se sve do pedesetih godina prošloga stoljeća podučavao hrvatski jezik, a učitelj je bio Jozo Srzić iz Makarske.[2]

Hrvatski dio Keče obuhvaća dvije ulice u zapadnom kraju sela, Orvatski sokak i Mačev kraj.[3]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvor

[uredi | uredi kôd]
  1. Hrvatska revija br.4/2008.Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. siječnja 2012. (Wayback Machine) Castilia Manea–Grgin: Hrvatska nacionalna_manjina u Rumunjskoj
  2. Glas Koncila br. 49Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. listopada 2007. (Wayback Machine) Hrvatske oaze »na kraju svijeta«, 3. prosinca 2006.
  3. Zajedništvo Hrvata u RumunjskojArhivirana inačica izvorne stranice od 1. listopada 2020. (Wayback Machine) Daniel Lucacela: Tirolski, rekaški, kečanski i čenejski Hrvati, 11. veljače 2015.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]