Prijeđi na sadržaj

Hrvatski narodni otpor

Izvor: Wikipedija
Hrvatski narodni otpor
Osnivač Vjekoslav Luburić
Osnovana 1955.
Raspuštena 1991.
Država djelovanja Španjolska
SR Njemačka
SAD
Kanada
Glasilo Drina
Obrana
Ideologija hrvatski nacionalizam

Hrvatski narodni otpor (Hrvatski narodni odporHNO) bila je politička organizacija Hrvata u emigraciji nakon Drugog svjetskog rata. Utemeljitelj i prvi pročelnik HNO-a bio je bivši general Hrvatskih oružanih snaga, Vjekoslav Luburić. Cilj organizacije bio je obnova neovisne hrvatske države. Njihov program se može sažeto iznijeti u izjavi generala Luburića:

»Naš stav je jasan, rušiti svaku Jugoslaviju. Rušiti je s Rusima i s Amerikancima, s komunistima i neokomunistima, rušiti je sa svakim koji ju ruši. Rušiti je dijalektikom riječi i dinamita, ali rušiti je bezuvjetno, jer ako jedna država nema pravo opstojati – onda je to samo i jedino Jugoslavija.«

HNO je imao podružnice u Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji i zapadnoeuropskim državama. Jedna od ideja vodilja HNO-a bila je svehrvatsko pomirenje bivših ustaša i hrvatskih partizana, po čemu se HNO uvelike razlikovao od ostalih emigrantskih organizacija. Taj program je putem HNO-ovog časopisa Drina kasnije došao do dr. Franje Tuđmana koji ga je prihvatio.

Nakon što je agent jugoslavenske tajne službe UDB-e Ilija Stanić ubio Luburića 1969., dolazi do nesuglasica i sukoba. Nekoliko pripadnika HNO-a (jedan od njih bio je Miro Barešić) je 1971. organiziralo ubojstvo UDB-inog agenta Vladimira Rolovića u jugoslavenskom veleposlanstvu u Stockholmu. Iako su osuđeni na doživotne kazne, oslobođeni su akcijom drugih hrvatskih emigranata (Nikola Lisac, Rudolf Prskalo, i Tomislav Rebrina) koji su u rujnu 1972. oteli švedski zrakoplov DC-9 s 87 putnika i članova posade te njime odletjeli u Španjolsku.

Organizacija je službeno raspuštena stvaranjem neovisne Republike Hrvatske.

Poveznice

[uredi | uredi kôd]