Ivan Šibl

Ivan Šibl (Virovitica, 28. listopada 1917. – Zagreb, 30. ožujka 1989.), bio je hrvatski političar i književnik, partizan, narodni heroj Jugoslavije.

Životopis

Rani život i školovanje

Ivan Šibl rođen je 28. listopada 1917. godine u Virovitici. Do 1929. godine Šibl je živio u Virovitici, gdje je završio osnovnu školu i jedan razred Realne gimnazije. Iz Virovitice preselio se je u Zagreb, gdje je završio malu maturu i dva razreda Učiteljske škole. Dok je pohađao Učiteljsku školu, povezao se s revolucionarnim omladinskim pokretom, pa je zbog svoje aktivnosti bio isključen iz škole. Školovanje je nastavio u Čakovcu i Vršcu, ali su ga, ubrzo, ponovo isključili iz škole. Godine 1935. vratio se je u Zagreb, gdje je nastavio aktivnost u revolucionarnom omladinskom pokretu. U to je vrijeme bio i članom radničko-športskoga društva "Metalac", u kojem se tada okupljala radnička omladina. Iz toga je društva u NOB-u poginulo oko 40 članova, među kojima i narodni heroji Jugoslavije: Rade Končar, Joža Vlahović, Petar Biškup Veno i Marijan Čavić. Godine 1939. Šibl je otišao na odsluženje vojnog roka.

Drugi svjetski rat

Nakon povratka iz vojske, nije mogao u Zagrebu dobiti zaposlenje, pa se zaposlio u Duhanskoj stanici u Bujanovcu, u južnoj Srbiji. Nakon tri mjeseca, vratio se u Zagreb i dobio posao u knjižnici Ekonomsko-komercijalne škole, u kojoj je radio do 1941. godine. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije i stvaranja Nezavisne Države Hrvatske, Šibl je kao član udarne grupe sudjelovao, tijekom ljeta i jeseni 1941. godine, u nizu oružanih akcija na zagrebačkim ulicama, od kojih je najznačajnija bila atentat na njemačke zrakoplovce 30. rujna 1941. godine. U rujnu 1941. godine primljen je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije. Pred kraj 1941. godine, ustaška policija otkrila je njegovu aktivnost, i zato je 24. siječnja 1942. godine napustio Zagreb i otišao u Banijski partizanski odred. Sudjelovao je nizu borba prvo kao borac, a zatim kao politički komesar čete i bataljona u Odredu. Ujesen 1942. godine, Šibl je upućen u Kalnički partizanski odred, na dužnost političkog komesara bataljona. Na toj se dužnosti nalazio do 31. prosinca 1942. godine, kada je njegov bataljon ušao u sastav Sedamnaeste slavonske brigade. Početkom 1943. godine, postavljen je na dužnost političkoga komesara te brigade, a početkom listopada 1943. godine preuzima dužnost političkoga komesara 28. slavonske divizije. Krajem 1943. godine, Šibl je postavljen za obnašatelja dužnosti političkoga komesara Druge operativne zone Hrvatske, a u siječnju 1944. godine postaje politički komesar Desetoga zagrebačkog korpusa NOVJ. Na tome položaju bio je do kraja rata 1945. godine.

Nakon Drugoga svj. rata

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata izabran je za tajnika Gradskoga narodnog odbora u Zagrebu, i na toj dužnosti nalazio se je do kraja 1945. godine, kada je ponovno prešao u službu Jugoslavenske armije. U JNA obnašao je dužnosti zamjenika komesara i komesara armije, načelnika Kadrovske uprave u glavnoj političkoj upravi Ministarstva narodne obrane u Beogradu i političkog komesara Zagrebačke vojne oblasti. Godine 1953. preveden je u pričuvni sastav, u činu general-potpukovnika. Kratko vrijeme radio je kao glavni urednik lista Borba (1953. – 1954.) u Beogradu, a u razdoblju od 1954. do 1963. godine nalazio se na dužnosti generalnoga direktora RTV Zagreb. Od 1963. do 1967. bio je predsjednikom Prosvjetno-kulturnoga vijeća Sabora SR Hrvatske, a od 1967. do 1969. godine bio je zastupnikom u Vijeću naroda Savezne skupštine. Od 1946. godine Ivan je Šibl nekoliko puta biran za zastupnika u Saboru. Od 1953. godine bio je članom Centralnog komiteta SK Hrvatske, a od 1969. godine bio je predsjednikom Glavnoga odbora SUBNOR-a Hrvatske. Bio je predsjednikom nogometnog kluba "Dinamo" iz Zagreba, od 1959. do 1967. godine i njegov prvi počasni predsjednik (ostala četvorica su Marko Belinić, Većeslav Holjevac, Franjo Tuđman i Milan Bandić).

U hrvatskoj književnosti javio se je 1950-ih godine svojim memoarskim djelima ratne tematike.

U prosincu 1971. godine, nakon XXI. sjednice CK SKJ, održane u Karađorđevu, na kojoj je smijenjeno najviše rukovodstvo CK SK Hrvatske, Šibl je podnio ostavku na sve svoje dužnosti. Godine 1972. isključen je iz Saveza komunista Jugoslavije i umirovljen.

Umro je u Zagrebu, 30. ožujka 1989. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.

Djela

• Zagrebačka oblast u narodnooslobodilačkoj borbi, Kultura, [Zagreb?], [1950?]
• Iz ilegalnog Zagreba 1941, Kultura, Zagreb, 1951. (2. proš. izd. 1957.)
• Partizanski razgovori: bilješke i sjećanja, Kultura, Zagreb, 1953.
• Ratni dnevnik, Naprijed, Zagreb, 1960.
• Iz ilegalnog Zagreba 1941, Naprijed, Zagreb, 1965.
• Ratni dnevnik, Naprijed, Zagreb, 1966.
• Prve političke akcije komunista u okupiranom gradu (brošura)
• Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve, Naprijed, Zagreb, 1967. (monografija)
• Sjećanja, Globus-Naprijed, Zagreb, 1986., 3 sv. (knj. 1 Iz prijeratnog i ilegalnog Zagreba; knj. 2 Ratni dnevnik; knj. 3 Poslijeratni dnevnik)

Film i TV

• Po motivima njegovoga Ratnog dnevnika snimljena su dva filma: "Kad čuješ zvona" (1969.) i "U gori raste zelen bor" (1971.) redatelja Antuna Vrdoljaka.
• Napisao je scenarij za film "Naši se putovi razilaze" (1957., redatelj Šime Šimatović) i televizijsku seriju u 9 epizoda "Sumorna jesen" (1969., redatelj Zvonimir Bajsić).

Nagrade, odlikovanja i priznanja

• Partizanska spomenica 1941.
• 1951.: Orden narodnog heroja Jugoslavije
• 2006.: Red Stjepana Radića (Predsjednik RH Stjepan Mesić odlikovao ga je Redom Stjepana Radića za zasluge i stradanje u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskoga naroda, a u prigodi obilježavanja 80. obljetnice Hrvatskoga radija i 50. obljetnice Hrvatske televizije.

Spomen

• Po njemu se danas zove nagrada za životno djelo HRT-a, te je dobio ulicu i spomenik.