Ivan Babić (časnik)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Ivan Babić (časnik). Za druga značenja, pogledajte Ivan Babić (razdvojba).
Ivan Babić
Ivan Babić.gif
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 15. prosinca 1904.
Mjesto rođenja Sveti Ivan Žabno, Hrvatska
Datum smrti 6. lipnja 1982.
Mjesto smrti Torremolinos, Španjolska
Nacionalnost Hrvat
Opis vojnoga službovanja
Čin major (KJV)
pukovnik (HD)
Ratovi Drugi svjetski rat
Vojska Flag of Yugoslavia (1918–1941).svg Jugoslavenska vojska
Flag of Independent State of Croatia.svg Hrvatsko domobranstvo
Rod vojske pješaštvo
Zapovijedao 369. pojačana pješačka pukovnija

Ivan Babić (Sveti Ivan Žabno, 15. prosinca 1904. - Torremolinos, Španjolska, 6. lipnja 1982.), bio je časnik u Jugoslavenskoj vojsci, Hrvatskome domobranstvu i inženjer, poznat po ulozi u neuspjelom puču Lorković-Vokić.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ivan Babić rodio se je u Sv. Ivanu Žabnu 1904. godine. Voju karijeru je, nakon završene gimnazije u Bjelovaru, započeo u Kraljevskoj jugoslavenskoj vojsci. Istakao se je kao jedan od njenih najnadarenijih časnika, te je poslan na školovanje u Pariz gdje je završio Visoku časničku školu. Na početku travanjskoga rata služio je kao major u 38. dravskoj diviziji.[1]

Nakon uspostave NDH priključio se je Hrvatskome domobranstvu. Godine 1942. imenovan je za jednog od zapovjednika 369. pojačane pješačke pukovnije koja se borila na Istočnom bojištu. Poslije je imenovan načelnikom Domobranske središnje škole.[2]

Godine 1944., 9. siječnja, zrakoplovom Roda odletio je u Italiju pod kontrolom Saveznika kako bi prenio poruku o planiranome puču, odnosno pozivu za njihovo iskrcavanje na istočnu obalu Jadrana. Babića prvotno zatočuju obavještajne službe a nakon toga interniran je u logoru u Paduli. Odbijeni su njegovi zahtjevi za posjetu Jurju Krnjeviću u Londonu a s predsjednikom jugoslavenske kraljevske vlade Ivanom Šubašićem susreo se je 20. lipnja 1944. godine u Caserti. Bilo je to nakon Šubašićeva povratka s Visa gdje je bio postigao sporazum s NKOJ-em. Premda je prije svoga puta na Vis Šubašić bio, na nagovor Tome Jančikovića, zainteresiran vidjeti i susresti se s Babićem nakon Visa više nije bio zainteresiran za prijedloge koje je Babić donio. Misija nije uspjela, u NDH puč je suzbijen a Babić je ostao u internaciji do kraja rata. Nakon završetka rata ostao je u emigraciji. Radio je u Venezueli kao inženjer, te surađivao u emigrantskom listu Hrvatskoj reviji. 1970-ih pomogao je Bruni Bušiću doći u Španjolsku.

U jubilarnome broju Hrvatske revije 1951.-1975. opisao je svoju misiju u članku Moja misija kod Saveznika godine 1944.

Literatura[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. (engl.) Yugoslav Army, April 1941, pristupljeno 1. srpnja 2015.
  2. (engl.) Domobran Central School, pristupljeno 1. srpnja 2015.