Ivan Zajec

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ivan Zajec
klasicizam
Ivan Zajec
Spomenik Franca Prešerena u Ljubljani
Rođenje 15. srpnja 1869., Ljubljana, Habsburška Monarhija
Smrt 30. srpnja 1952., Ljubljana, FNR Jugoslavija
Vrsta umjetnosti kiparstvo
Praksa Ljubljana
Poznata djela Spomenik France Prešerenu u Ljubljani
Portal o životopisima

Ivan Zajec (Ljubljana, 15. srpnja 1869. - Ljubljana, 30. srpnja 1952.) bio je slovenski klasicistički kipar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Zajec je rođen u obitelji prvog slovenskog akademski obrazovanog kipara Franca Ksavera Zajeca. U Ljubljani je pohađao osnovnu školu (1876.-1882.) i dvogodišnju večernju građevinsku školu, istovremeno je pomagao ocu u njegovu ateljeu, tako da je savladao tajne kiparskog zanata; klesanje, lijevanje, cizeliranje. Školovanje je morao prekinuti, nakon što mu je otac teško obolio i umro 1888. No uz materijalnu pomoć rođakinje iz Krškog otišao je na studij kiparstva u Beč. isprva polazivši Obrtnu školu, odjel kiparstva 1888.-1893.. Nakon toga upisao je kiparstvo na bečkoj Akademiji u klasi profesora Carla Kundmanna (1893.-1896.). Već u toku studija skrenuo je pažnju na sebe svojom skulpturom Prestrašeni satir (1894. za koju je dobio Fügerovu medalju za kiparstvo

Nakon studija ostao je raditi u Beču dvije godine u ateljeu kipara T. Friedla. Godinu 1899. proveo je na putovanju po Italiji, te iste godine otvorio je vlastiti atelje u Beču, koji se uglavnom bavio primijenjenom plastikom. Te iste godine pobijedio je na javnom natječaju za spomenik Franca Prešerena u Ljubljani, koji je radio do 1905. kad je svečano otkriven.[1]

Nakon povratka 1909. u Ljubljanu, shvatio je da u njoj nema posla te se zbog toga preselio 1912. u Trst te potom 1913. u Rim, tu je jedno vrijeme radio kao pomoćnik u ateljeu Ivana Meštrovića. Ratne godine 1915.-1918. je proveo u internaciji na Sardiniji. Po završetku Prvog svjetskog rata vraća se u Ljubljanu i radi manje plastike. Od 1920. je nastavnik (modeliranje i kiparstvo) na Tehničkoj srednjoj školi, a od 1927. radi kao honorarni predavač modeliranja na odsjeku za arhitekturu ljubljanskog Tehničkog fakulteta. U mirovini je od 1940., pred sam kraj života,- 1950. dobio je najveću slovensku nagradu za životno djelo - Prešernovu nagradu.[2]

Najzačajniji radovi[uredi VE | uredi]

  • Prestrašeni satir (1892)
  • Adam i Eva (1896.)
  • Visoki reljef na fasadi crkve sv. Jakoba , Ljubljana (1897.)
  • Prešernov spomenik , Ljubljana (1899.-1905.)
  • Reljef na grobnici obitelji Majdič , Kranj (1909.)
  • Kentaur i Lapit (1927.)
  • Žena, Muzika, Filozofija i Politika u zgradi Narodne skupštine, Beograd (1925.)

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. PORTRETI DR. FRANCETA PREŠERNA na portalu France Prešeren, pristupljeno 14. srpnja 2010.
  2. Enciklopedija Slovenije. (2001). Knjiga 15. Ljubljana: Mladinska knjiga.
  3. sports-reference

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]