Prijeđi na sadržaj

Ivo Rubić

Izvor: Wikipedija
Ivo Rubić
Rođenje 15. siječnja 1897.
Sumartin
Smrt 2. travnja 1961.
Rogač (Šolta)
Polje Geografija
Institucija Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu
Poznat po Naši otoci na Jadranu
Portal o životopisima

Ivo Rubić (Sumartin, 15. siječnja 1897.Rogač (Šolta), 2. travnja 1961.), hrvatski zemljopisac i antropogeograf.[1][2][3]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Mladost i obrazovanje

[uredi | uredi kôd]

Rodio se je na otoku Braču, gdje mu je otac službovao kao financijski službenik. Otac mu se je rodio u Katunima u župi Radobilji. U Sumartinu je završio osnovnu školu. Bio je izvrstan učenik. Obitelj nije bila imovinskog stanja za ga moći dalje školovati. Smjestili su ga u splitsko sjemenište gdje je stekao gimnazijsku naobrazbu. Ratne 1915. završio je srednju školu. Poslijeratne 1919. završio je bogoslovlje u Zadru.[1][3]

Zaredio se je za svećenika. Oduševio se zemljopisom. Dobio je stipendiju za studij zemljopisa na novoosnovanom Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Studirao na sveučilištima u Zagrebu, Beču i Ljubljani. Doktorska promocija mu je bila 1923. godine u Ljubljani.

Znanstveno-istraživačko rad

[uredi | uredi kôd]

Od godine 1924. bio je asistentom na Zemljopisnom institutu ljubljanskog Sveučilišta. Zaslužan za razvoj zemljopisne znanosti u Sloveniji. Dio je hrvatskog naraštaja zemljopisaca koja je u Ljubljani osnovala Geografsko društvo 1922. godine, kojem je iste godine postao prvi predsjednik i doživotni član. U tom je društvu bio predavačem sljedeće dvije godine. Također je u tom razdoblju pridonio slovenskoj znanosti osnovavši slovenski zemljopisni znanstveni časopis koji je bio glasilo društva, časopis Geografski vestnik. Za taj je list pisao stručne članke.

Jedan je od osnivača i Hrvatskog geografskoga društva. Za profesora je položio 1924. godine te je još iste godine predavao u Splitu na biskupskoj klasičnoj gimnaziji. Predavao na Ženskoj realnoj gimnaziji sve do 1941. godine i talijanske okupacije Splita. Pridonio je osnivanju Pomorskog muzeja u Splitu, kojem je bio prvi rukovoditelj. Taj muzej otvoren je 1925. godine. Usavršavao se je u Berlinu gdje je 1930./31. studirao antropogeografiju i u Francuskoj.

Domoljubnim pisanjem zamjerio se fašističkoj Italiji. Napisao je knjigu Talijani na Primorju Kraljevine Jugoslavije zbog čega su ga fašisti označili neprijateljem i bio je predmetom njihovih napada. Jedan od glavnih propagatora hrvatskoga mora, primorja i pomoraca, zainteresirao široke mase i mladež za probleme mora i pomorstva. Živo djelovao na osnivanju i organiziranju Jadranske straže, društva koje je u međuratnom razdoblju promicalo pomorsku orijentaciju države i preduvjete za budući položaj ondašnje države na Sredozemlju.

U Drugom svjetskom ratu prebjegao je odmah u NDH. Prvo je bio u Zagrebu 1941., pa sljedeće tri godine u Brodu na Savi učitelj i nastavnik, a školske godine 1944./45. bio je u Križevcima učitelj i nastavnik. Od 1946. radi u Geografskome zavodu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Poslije rata pri zagrebačkom Sveučilištu osnovan je Prirodoslovno-matematički fakultet. Rubić je pozvan za profesora antropogeografije. Ondje je predavao u svojstvu docenta od 1946. do 1949. godine. Godine 1949. stekao je naslov izvanrednog profesora a od 1953. redoviti je profesor zemljopisa. Njegov je učenik bio budući hrvatski akademik Josip Roglić. Skupa su radili pri organizaciji novog Geografskog instituta te izrađivanju plana i programa nastave zemljopisa. Rubić i Roglić su važni i za političku povijest Hrvatske. Sudjelovali su u radu Komisije za razgraničenje Italije i Jugoslavije pri vladi NR Hrvatske i FNR Jugoslavije 1945./46. godine.[1][2][3]

Područje njegova znanstvenog zanimanja i istraživanja bili su Jadran i Sredozemlje, zatim antropogeografija (socijalni zemljopis hrvatskih otoka i priobalja), regionalni i ekonomski zemljopis te teorijski pristup zemljopisu.[1] Bio je suradnik Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža.[2] Bio je vodeći antropogeograf u Hrvatskoj i cijeloj ondašnjoj Jugoslaviji. Borio se da zemljopisna znanost ne ostane ograničena samo na geomorfologiju i morfogenetiku, nego da bude sveobuhvatna, u čemu se osjeća trag njegova klasičnog obrazovanja gdje ga je privlačila humanistička antropogeografska problematika, više od čisto prirodnjačke morfologije koju nikad nije zanemario.[3]

Rubić je pokopan u crkvi svojih predaka u obiteljskoj grobnici, u Radobilji, na granici Kreševa i Katuna.[1]

Djela

[uredi | uredi kôd]

(izbor)[1][2][3]

  • Naši otoci na Jadranu (1926.)[4]
  • Naša međa prema Italiji (1926.)[5]
  • Ispaša na Biokovi (1929.)
  • Talijani na primorju Kraljevine Jugoslavije (1930.)[6]
  • Split i njegova okolica (1930.)[7]
  • Nova Njemačka (1931.)[8]
  • Jadranska straža i njena svrha (1932.)[9]
  • Po zapadnom Mediteranu (1933.)[10]
  • Međe našeg Primorja (1936.)
  • Mali oblici na obalnom reljefu istočnog Jadrana (1937.)
  • Naši otoci na Jadranu (1952.)[11]
  • Slavonski i Bosanski Brod (1953.)[12]
  • Geografija svijeta: u četiri knjige (suautor, 1954. – 1956.)[13]
  • Zemlja i čovjek: osnovi antropogeografije (1956.)
  • Evropsko-azijsko-afrički Mediteran: kratka geografska studija (1959.)[14]
  • Antropogeografija Zadra (u rukopisu)

Rubić je također autor više udžbenika i brojnih znanstvenih radova.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Bilješke i literatura
  1. a b c d e f Stjepan Roglić: Profesor Dr. Ivo Rubić, HPD Sveti Jure, 19. studenoga 2012. Pristupljeno 14. studenoga 2017.
  2. a b c d Ivo Rubić, Hrvatska enciklopedija LZMK, Zagreb. Pristupljeno 14. studenoga 2017.
  3. a b c d e Branimir Gušić: Prof. Dr Ivo Rubić (1897-1961) , Zbornik za narodni život i običaje: Prof. Dr Ivo Rubić (1897-1961), HAZU, 1964., str. 765-768. Pristupljeno 14. studenoga 2017.
  4. Ivo Rubić, Naši otoci na Jadranu, Centrala Jadranske straže, Split, 1926.; četiri izdanja do 1928.
  5. Ivo Rubić, Naša međa prema Italiji, Naklada pokrajinskog odbora Jugoslavenske Matice u Splitu, Split, 1926.
  6. Ivo Rubić, Talijani na primorju Kraljevine Jugoslavije, Jugoslavenski bureau, Split, 1930.
  7. Ivo Rubić, Split i njegova okolica, Jadranska straža, Split, 1930.
  8. Ivo Rubić, Nova Njemačka, Hrvatska štamparija Gradske štedionice, Split, 1931.
  9. Ivo Rubić, Jadranska straža i njena svrha, Glavni odbor Jadranske straže, Split, 1932.
  10. Ivo Rubić, Po zapadnom Mediteranu, Jadranska straža, Split, 1933.
  11. Ivo Rubić, Naši otoci na Jadranu, Odbor za proslavu desetgodišnjice mornarice, Split, 1952.; pretisak: Ogranak Matice hrvatske u Zadru, Zadar, 2017., ISBN 9789532471120
  12. Ivo Rubić, Slavonski i Bosanski brod, Zbornik za narodni život i običaje 36/1953.; članak je dostupan u digitalnom obliku u knjižnici HAZU na: dizbi.hazu.hr
  13. Ivo Rubić, Rude Petrović et al., Geografija svijeta: u četiri knjige, Seljačka sloga, Zagreb, 1954-1956.
  14. Ivo Rubić, Evropsko-azijsko-afrički Mediteran: kratka geografska studija, Školska knjiga, Zagreb, 1959.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Mrežna mjesta