Prijeđi na sadržaj

Izet Sarajlić

Izvor: Wikipedija
Izet Sarajlić
Rođenje16. ožujka 1930.
Doboj
Smrt2. svibnja 2002.
Sarajevo
Zanimanjeknjiževnik, povjesničar filozofije
Književne vrstepoezija
Književni periodmodernizam
Portal o životopisima

Izet Sarajlić (poznat kao Kiko; Doboj, 16. ožujka 1930.Sarajevo, 2. svibnja 2002.) bosanskohercegovački je književnik i povjesničar filozofije bošnjačkog podrijetla. Jedan je od najprevođenijih bosanskohercegovačkih pjesnika.[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je 16. ožujka 1930. u Doboju. Ime je dobio po djedu s očeve strane, koji je bio činovnik za vrijeme Austro-Ugarske. Djetinjstvo je proveo u Trebinju i Dubrovniku, a 1945. se nastanjuje u Sarajevu, u kojemu će ostati sve do kraja života.

U Sarajevu je pohađao mušku gimnaziju, a u pjesništvo ulazi kao devetnaestogodišnjak, zbirkom poezije U susretu. Za vrijeme studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, radio je i kao novinar.

Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odsjek Filozofije i komparativistike. Doktorirao je filozofske znanosti. Radio kao redovni profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Kao član Društva pisaca Bosne i Hercegovine, zajedno sa Huseinom Tahmiščićem, Ahmetom Hromadžićem, Velimirom Miloševićem i Vladimirom Čerkezom, pokreće međunarodnu književnu manifestaciju Sarajevski dani poezije u organizaciji Društva pisaca Bosne i Hercegovine 1962. godine. Bio je član Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine i udruge intelektualaca „Krug 99”.

Preminuo je u Sarajevu, 2. svibnja 2002. godine.[2]

Djela

[uredi | uredi kôd]

Poezija

[uredi | uredi kôd]
  • U susretu (Sarajevo, 1949.)
  • Sivi vikend (Sarajevo, 1955.)
  • Minutu ćutanja (Sarajevo, 1960.)
  • Posveta (Beograd, 1961.)
  • Tranzit (Sarajevo, 1963.)
  • Intermeco (Kruševac, 1965.)
  • Godine, godine (Beograd, 1965.)
  • Ipak elegija (Beograd, 1967.)
  • Vilsonovo šetalište (Sarajevo, 1969.)
  • Stihovi za laku noć (Beograd, 1971.)
  • Pisma (Sarajevo, 1974.)
  • Nastavak razgovora (Beograd, 1977.)
  • Trinaest knjižica poezije(Priština, 1978.)
  • Knjiga prijatelja (Sarajevo, 1981.)
  • Neko je zvonio (Čačak, 1982.)
  • Nekrolog slavuju (Beograd, 1987.)
  • Oproštaj sa evropskim humanističkim idealizmom (Nikšić, 1989.)
  • Sarajevska ratna zbirka (Sarajevo, 1992.)
  • Knjiga oproštaja (Sarajevo, 1996.)
  • 30. februar (Sarajevo, 1998.)

Proza

[uredi | uredi kôd]
  • Portreti drugova (Sarajevo, 1965.)
  • Koga će sutra voziti taksisti (Sarajevo, 1974.
  • V.P. (Sarajev, 1999.)

Poezija i proza

[uredi | uredi kôd]
  • Putujem i govorim (Sarajevo, 1967.)
  • Slavim (Titograd, 1988.)

Filozofija

[uredi | uredi kôd]
  • Filozofijska i sociologijska bibliografija SRH od 1945-1962 (Beograd, 1966.)
  • Franciskus Patricijus (Beograd, 1968.)
  • Patricijeva filozofija bitka (Zagreb, 1970.)
  • Biće beskonačnog (Sarajevo, 1973.)
  • Hrestomatija etičkih tekstova patristike-skolastike renesanse (Sarajevo, 1978.)
  • Pohvala filodoksiji (Sarajevo, 1978.)
  • Osnovi marksizma sa teorijom i praksom socijalističkog samoupravljanja(Sarajevo, 1980.)
  • Patricijeva kritika Aristotelesa (Zenica, 1996.)
  • Logos u Herakleitosa (Sarajevo, 1997.)

Nagrade

[uredi | uredi kôd]
  • Druga nagrada Saveza Židovskih općina Jugoslavije, 1971.
  • Dvadesetsedmosrpanjska nagrada, 1963.
  • Disova plaketa, 1982.
  • Zmajeva nagrada, 1985.
  • Nagrada Branko Miljković, 1987.
  • Nagrada ZAVNOBiH za životno djelo, 1989.
  • Fund for Free Expression Award U.S.A, 1993.
  • Talijanska nagrada Mediterranneo, 1997.
  • Nagrada Erguvan, Istanbul, 1997.
  • Premio Finaleinsieme, Modena, 1998.
  • Nagrada Alberto Moravija, 2001.
  • Šestotravanjska nagrada Grada Sarajeva, 2002.
  • Počasni građanin grada Salerna, 2002.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Sarajevo poetry. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. siječnja 2010. Pristupljeno 9. siječnja 2010.
  2. Rođen Izet Sarajlić. historija.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.

Vanjske povezice

[uredi | uredi kôd]