Izola

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Izola
Izola / Isola
Izola - panorama.jpg
Grb
Grb
Vlast
 - župan Danilo Markočič
Površina
 - Ukupna 7,5 km2
Visina 2 m
Stanovništvo (2002.)
 - Područje utjecaja 11.682
 - Gustoća područja utjecaja 1.600 stanovnika/km2
Vremenska zona CET (UTC+1)
 - Ljeto (DST) CEST (UTC+2)
Poštanski broj 6310
Pozivni broj +386 (0)5
Položaj Izole na karti upravne podjele Slovenije

Izola (tal. Isola, ranije Isola d'Istria) je gradić i istoimena općina u slovenskom dijelu Istre. Smješten je na obali tršćanskog zaljeva i dio je Primorske, tradicionalne slovenske regije. Ima 14.549 stanovnika (2002.) Stari dio grada leži na otočiću koji je niskom umjetnom prevlakom spojen s kopnom.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Stari dio gradića je na nekadašnjem otoku, što je korijen i današnjeg imena Izola. Tako mala udaljenost otoka od kopna omogućila je naseljavanje otoka još u 1. stoljeću. Kasnije je otok spojen s kopnom kamenim mostom.

1253. je Izola proglasila nezavisnost i organizirala vlastito zakonodavstvo i upravnu vlast, što je u 13.om i 14. stoljeću dovelo do niza ratova s konkurentskim gradovima Koprom i Piranom.

1499. u Izolu dolazi živjeti kartograf Pietro Coppo. Ovdje je napisao više svojih značajnih djela. U centru grada, u Parku Pietra Coppa, danas stoji uklesana u kamenu ploču karta Istre, napravljena na temelju njegovog zadnjeg djela Del sito de Listria.

U 18. stoljeću Izola je bila dio Venecijanske Republike, da bi krajem stoljeća (1797.) postala dijelom Habsburške monarhije.

Početkom 19. stoljeća srušen je obrambeni zid, a materijal je upotrijebljen za zasipavanje mora između kopna i otoka.

1820. je Chiaro Vascotto u Izoli pronašao mineralni izvor. Potaknuo je bogate građane da izgrade termalne kupke koje su otvorene 1824. Može se reći, da je Vascotto začetnik izolskog turizma. Kasnije su termalne kupke preuređene u pogon za preradu ribe, tako da se na mjestu izvora mineralne vode nalazila tvornica Arrigoni, danas Delamaris.

Prema popisu stanovništva provedenom 1900. na području Austrougarske monarhije, u Izoli je tada živjelo 5.326 Talijana, 20 Slovenaca i 17 Nijemaca.

1918. Izola, kao veći dio obale, ulazi u sastav Italije. Nakon 2. svjetskog rata je, od 1947. do 1954. dio Slobodnog teritorija Trsta, a od tada do osamostaljenja Slovenije je bila u sastavu Jugoslavije.

I danas se po arhitekturi starog dijela grada može naslutiti povijest ovog gradića.

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Grad je u prošlosti bio poznat po njegovoj ribarskoj tradiciji koja je predstavljala gospodarsku granu. U Izoli ima i marina za čamce dužine do 30 m i gazom do 4,5 Od industrije je najpoznatija tvrtka u Izoli, Droga Kolinska sa proizvodnjom paštete Argete. U Izoli postoji i mnogo manjih kompanija i obrta.

Razvijena je i turistička i gastronomska ponuda.

Klima[uredi | uredi kôd]

  • Prosječna ljetna temperatura: 28°C
  • Prosječna zimska temperatura: 5°C
  • Broj sunčanih dana u godini: 300
  • Broj kišnih dana u godini: 65
Klimatološki srednjaci za Izolu
mjesec sij velj ožu tra svi lip srp kol ruj lis stu pro godina
srednji maksimum, °C 7,7 9,2 12,6 16,6 21,4 24,7 27,4 27 23,3 18,7 13 9,2 17,6
srednji minimum, °C 3,4 3,8 6 9,2 13,4 17 19,5 19,3 16,2 12,3 7,5 4,5 11
oborine, mm 75 70 72 90 82 92 69 94 110 97 116 86 1,053
Izvor: https://it.climate-data.org/europa/slovenia/isola/isola-9035/

Poznate osobe[uredi | uredi kôd]

Šport[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]


Nuvola Slovenian flag.svg Nedovršeni članak Izola koji govori o gradu u Sloveniji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.