Jüri Uluots

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Jüri Uluots
Jüri Uluots

8. premijer Estonije
trajanje službe
12. listopada 1939. – 18. rujna 1944.1
Prethodnik Kaarel Eenpalu
Nasljednik Johannes Vares (1940.; de facto)
on sam (kao državni poglavar)
Otto Tief (1944.; de iure)
Premijer u službi Predsjednika Republike
trajanje službe
21. lipnja 1940. – 9. siječnja 1945.
Premijer Otto Tief (od 1944.)
Prethodnik  Konstantin Päts (kao predsjednik)
Nasljednik August Rei
Rođenje 13. siječnja 1890.
Smrt 9. siječnja 1945.
Zanimanje pravnik, novinar, političar
1 Jüri Uluots je faktički smijenjen 21. lipnja 1940. godine, kada je predsjednik Konstantin Päts imenovao komunističkog čelnika Johannesa Varesa premijerom povodom sovjetske okupacije. Ipak, Estonija formalno ne priznaje ovu smjenu vlasti te smatra kako je Uluots ostao premijer sve do 18. rujna 1944. godine kada je, kao premijer u službi Predsjednika Republike, imenovao Otta Tiefa svojim nasljednikom.

Jüri Uluots (Kirbla, 13. siječnja 1890.Stockholm, 9. siječnja 1945.) estonski je pravnik, novinar i političar, najpoznatiji po tome što je od 1939. do 1945. bio premijer Estonije. Uz to, Uluots je bio iznimno cijenjeni odvjetnik te profesor prava i kasniji dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Tartuu.

Rođen je u tadašnjoj Estonskoj guberniji 1890. godine. S 20 godina upisuje studij prava na Carskom sveučilištu u Sankt Peterburgu, a diplomirao je 1918. godine. Kasnije je u Tartuu predavao rimsko i estonsko pravo sve do 1944. godine. Početkom 1920-ih i krajem 1930-ih bavio se i novinarskim poslom. Uluots je ipak najpoznatiji po svom političkom djelovanju, koje je započelo 1920. godine kada je prvi put izabran u Riigikogu. Njegova se parlamentarna karijera, uz prekide, nastavila sve do 1939. godine, a od 1938. do 1939. bio je i predsjednik tadašnjeg Donjeg doma estonskog parlamenta.[1]

Godine 1939. izabran je za premijera te je bio na toj funkciji u trenutku sovjetske okupacije u lipnju 1940. godine. Sovjeti su po dolasku uspostavili marionetsku vladu na čijem je čelu bio Johannes Vares, dok je Uluots sa svojom vladom bio prisiljen ići u ilegalu, a kasnije i u izgnanstvo. U Estoniji se danas Vares ne priznaje kao estonski premijer te se Uluots smatra legalnim premijerom u razdoblju od 1940. do svoje smrti 1945. godine. Zapadne sile, među kojima i Sjedinjene Američke Države (Stimsonova doktrina), nisu priznale Varesovu vladu te su sovjetski ulazak u baltičke države smatrali nezakonitim.[2]

Kada su sovjetske vlasti uhapsile i deportirale predsjednika Konstantina Pätsa, Uluots je, prema odredbama estonskoga ustava, postao premijer u službi Predsjednika Republike. Kada su nacisti napali sovjetsku Estoniju 1941. godine, komunistička je vlada svrgnuta. Uluotsu je ponuđeno da vodi novoformiranu Estonsku samoupravu, ali je on to odbio te se 1941. godine pridružio pokretu otpora.[3]

Ipak, kada su Sovjeti uspjeli doći do starih estonskih granica u siječnju 1944. godine, Uluots je preko radija pozvao sve fizički sposobne Estonce rođene između 1904. i 1923. godine da se prijave u njemačke regrutacijske centre; poziv je bio uspješan te je u kratkom razdoblju registrirano oko 38 000 dobrovoljaca.[4] Prije toga, Uluots se snažno protivio mobilizaciji estonskih građana. Ovaj potez nije značio Uluotsovu podršku nacistima, već je za cilj imao angažirati zapadnu pomoć i vratiti estonsku neovisnost, s obzirom na to da se Uluots nadao da će im Zapad pomoći ukoliko vide da se aktivno bore protiv sovjetskih trupa.[5]

U ožujku 1944. godine, pokret otpora u okupiranoj Estoniji osnovao je Nacionalni odbor Republike Estonije.[6] Do travnja iste godine, njemačke su sigurnosne službe uhapsile velik dio članova odbora.[7] Cilj Odbora bila je uspostava privremene vlade u razdoblju od očekivanog njemačkog povlačenja do dolaska Crvene armije, koja se od veljače nalazila na estonskoj granici. Odbor je u travnju utvrdio kako je Pätsovo imenovanje Varesa za premijera bilo nezakonito te da je Uluots od 21. lipnja 1940. godine bio zakoniti premijer u službi Predsjednika Republike.[8] U lipnju 1944. godine, Uluots je imenovao Otta Tiefa kao svog zamjenika.[9] Tief je u rujnu 1944. godine postao novi čelnik vlade nakon njemačkog povlačenja, a na tu ga je funkciju imenovao sam Uluots. Dana 20. rujna 1944. godine proglašena je estonska nacionalna vlada, a vojska je preuzela državne prostorije u Toompeji i natjerala njemačke trupe na odlazak.[10]

Tiefova je vlada napustila Tallinn prije dolaska Crvene armije te djelovala u ilegali. Sovjeti su na koncu ipak pohapsili većinu članova vlade, koji će kasnije biti žrtve žestoke državne represije ili će skončati u gulazima na Sibiru. Preostali članovi vlade preselili su se u Stockholm, odakle je Estonska vlada u izgnanstvu djelovala od 1944. do 1992. godine, kada je ponovo uspostavljena estonska neovisnost. Uluots je nastavio voditi vladu sve do svoje smrti 9. siječnja 1945. godine od posljedica raka želudca, nedugo nakon svog dolaska u Stockholm.[11]

Reference[uredi | uredi kôd]

  1. Riigikogu juhatus. Riigikogu
  2. European Parliament. 13. siječnja 1983. Resolution on the situation in Estonia, Latvia, Lithuania. Official Journal of the European Communities. C 42/78 "whereas the Soviet annexias of the three Baltic States still has not been formally recognized by most European States and the USA, Canada, the United Kingdom, Australia and the Vatican still adhere to the concept of the Baltic States".
  3. Raun, Toivo. 2001. Estonia and the Estonians. Hoover Press. str. 163. ISBN 978-0-8179-2852-0
  4. Resistance! Occupied Europe and Its Defiance of Hitler (Paperback) by Dave Lande on Page 200 ISBN 0-7603-0745-8
  5. The Baltic States: The National Self-Determination of Estonia, Latvia and Lithuania. Graham Smith p.91 ISBN 0-312-16192-1
  6. Smith, David James. 2001. Estonia: Independence and European Integration. Routledge. str. 36. ISBN 978-0-415-26728-1
  7. Miljan, Toivo. 2004. Historical Dictionary of Estonia. Scarecrow Press. str. 21. ISBN 978-0-8108-4904-4
  8. L. Mälksoo, Professor Uluots, the Estonian Government in Exile and the Continuity of the Republic of Estonia in International Law, Nordic Journal of International Law, Volume 69, Number 3 / March, 2000
  9. ChronologyInačica izvorne stranice arhivirana 9. lipnja 2007. at the EIHC
  10. By Royal Institute of International Affairs. Information Dept. Published 1945
  11. http://www.estonica.org/en/Uluots,_J%C3%BCri/

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]