Tallinn

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Tallinn
Pogled na staru gradsku jezgru Tallinna
Pogled na staru gradsku jezgru Tallinna
Zastava Tallinna
Zastava
Grb Tallinna
Grb
Koordinate: 59°26′N 24°45′E / 59.433°N 24.75°E / 59.433; 24.75Koordinate: 59°26′N 24°45′E / 59.433°N 24.75°E / 59.433; 24.75
Država Flag of Estonia.svg Estonija
Okrug Flag of et-Harju maakond.svg Harju
Vlast
 - Gradonačelnik Edgar Savisaar (EK)
Površina
 - Ukupna 159,2 km2
Visina 44 m
Stanovništvo (2010.)
 - Grad 411.196
 - Gustoća 2.554,7 stanovnika/km2
 - Područje utjecaja 505.000
Vremenska zona EET (UTC+2)
 - Ljeto (DST) EEST (UTC+3)
Poštanski broj 15080
Pozivni broj +372 6
Službena stranica tallinn.ee
Zemljovid
Tallinn na karti Estonija
Tallinn
Tallinn

Tallinn (prije Reval i Revel) je glavni grad Estonije, smješten u Finskom zaljevu. Tallinn je upravno, znanstveno, kulturno, industrijsko i trgovačko središte Estonije te važna ribarska i putnička luka; ondje se nalaze brodogradilišta, tekstilne i prehrambene tvornice, a razvijena je i strojogradnja, metaloprerađivačka, drvna i prehrambena industrija te industrija strojeva i papira. Ubraja se u red najstarijih i najvećih gradskih središta u sjeveroistočnoj Europi.

Grad je cestovno i željezničko čvorište s aerodromom i lukom.

Stari grad (s Katedralnim brdom) je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1997. godine.

Povijesna imena[uredi VE | uredi]

God. 1154. almoravidski kartograf Al-Idrisi je zabilježio grad koji je on nazvao Qlwn ili Qalaven, tj. Kalevan ili Kolivan po slavenskom mitskom junaku Kalevu, ali poznat i kao Lindanisa (danski: Lyndanisse), prema Kalevoj ženi Lindi. Nijemci, Danci i Šveđani su ga zvali Reval, što je naziv cijele oblasti, a Estonci su koristili naziv Tallinn(a) (estonski: Taani-linna u značenju "danska grad-utvrda") koji je po neovisnosti 1918. godine postao službenim nazivom.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Tallinn se nalazi na južnoj obali Finskog zaljeva, u sjevero-zapadnoj Estoniji.

Najveće jezero je Ülemiste (obuhvaća 9,6 km²). To je glavni izvor pitke vode za grad. Jezero Harku je drugo po veličini jezero na području Tallinna sa površinom 1,6 km². Za razliku od mnogih drugih velikih gradova, Tallinn ne leži na velikoj rijeci. Jedina značajna rijeka u Tallinnu je Pirita u istoimenoj gradskoj četvrti. Dolina rijeke je zaštićeno područje zbog svoje prirodne ljepote. Mala rijeka Härjapea koja je tekla iz jezera Ülemiste kroz grad u more preusmjerena je u kanalizaciju 1930. godine.

Najviša točka je na 64 metara nadmorske visine u jugo-zapadnom dijelu grada. Dužina obale je 46 km. Sastoji se od triju većih poluotoka: Kopli, Paljassaare i Kakumäe .

Povijest[uredi VE | uredi]

Prvi tragovi ljudskih naselja na ovom lokalitetu sežu 5000 godina unatrag. Zvonasti vrčevi, pronađeni tu, datiraju u oko 3000. pr. Kr., a vrpčasta keramika oko 2500. pr. Kr.[1]

God. 1050. Estonci su tu izgradili prvu utvrdu, Toompea[2], za koju su u 13. stoljeću ratovali Teutonski viteški red i Danci, zbog njenog povoljnog položaja na trgovačkom putu Skandinavija-Rusija.

Od 1219. godine Tallinn je pripadao Dancima, a od 1285. godine postaje najsjevernija članica njemačke Hanze, udruženju trgovačkih gradova-država koje je gospodarilo trgovinom u sjevernim morima. Danci ga prodaju Nijemcima 1346. godine i tada grad broji oko 8.000 stanovnika i ima gradske zidine s 66 tornjeva.

Stari plemićki dio grada (Reval) 1890. godine

Grad je doživio procvat u 16. stoljeću kada su nastali najvažniji spomenici povijesne jezgre poput gradske vijećnice (1530.) koja se, opkoljena zidinama, uzdiže nad lukom. Grad prelazi na luteranizam, a od 1561. godine priznaje Švedsku vlast.

Tijekom Velikog sjevernog rata, poput drugih švedskih posjeda na Baltiku, Tallinn postaje posjedom Ruskog Carstva 1710. godine, ali u autonomnom vojvodstvu Estoniji. Tijekom konca 19. stoljeća rusifikacija je ojačala, što je prouzrokovalo Menifest o neovisnosti Estonije koji je objavljen u Tallinnu 24. veljače 1918. godine. Potom ga kratko zauzima Njemačka, a nakon Prvog svjetskog rata uslijedio je rat za neovisnost od Rusije, do 1920. godine kada je priznata neovisnost Estonije, kojoj Tallinn postaje glavnim gradom.

Dana 28. kolovoza 1941. zauzela ga je njemačka vojska, a 22. rujna 1944. Crvena armija. Tallinn je postao glavnim gradom SSR Estonije do demokratskih izbora 1991. godine kada Estonija postaje samostalnom demokratskom republikom.

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Povijesno središte Tallinna

Flag of UNESCO.svg Svjetska baština - UNESCO
Povijesno središte Tallinna
Flag of Estonia.svg
Godina uvrštenja: 1997. (21. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, iv
Ugroženost: ne
Poveznica: UNESCO

Grad se povijesno sastoji od tri dijela, od kojih su prva dva UNESCO-va svjetska baština:

  • Toompea (njemački: Domberg, Reval) ili Katedralno brdo, na strateškom uzvišenom položaju, je bilo sjedištem prvih danskih kapetana, potom komtura teutonskih vitezova, te švedskih i ruskih upravitelja do 1877. godine kada je pretvoren u samostalni grad Dom zu Reval koji je bio plemićka četvrt. Na njemu je koncem 19. stoljeća izgrađena ruska pravoslavna Katedrala Aleksandra Nevskog, i to na mjestu gdje je nekada stajala skulptura Martina Luthera i protestantska katedrala Toomkirik. Stara estonska kraljevska palača je danas estonski parlament i sjedište estonske vlade, a na brdu se nalaze i mnoge veleposlanstva i druge rezidencije.
Panorama trga gradske vijećnice (Raekoja plats)
  • Stari hanzeatski srednjovjekovni donji grad ili "građanski grad" uz luku se ujedinio s Katedralnim brdom tek u 19. stoljeću. On je jedan od najbolje sačuvanih srednjovjekovnih gradova u Europi i danas se opsežno obnavlja. Glavne atrakcije su Trg gradske vijećnice (Raekoja plats), tornjevi gradskih zidina, poput "Debele Margarete" i tornja "Kiek in de Kök".
    • Crkva sv. Olafa iz 14. stoljeća je najzanmenitija građevina u starom gradu. God. 1549. dobila je novi gotički toranj visine 159 m, i od tada je sve do 1625. godine bila najvišom crkvom na svijetu. Nakon nekoliko požara danas ima skromnu visinu od 123 m.
  • Estonski grad je u obliku polumjeseca južno od starog grada i do 19. stoljeća Estonci su živjeli samo u ovoj četvrti. Tek je u 19. stoljeću estonski zamijenio baltički njemački jezik u Tallinnu.
  • Samo 2 km od središta starog grada nalazi se Palača Kadriog, bivša rezidencija Petra I. Velikog, koja je izgrađena netom nakon Velikog sjevernog rata, početkom 18. stoljeća. U njoj je danas smješten Muzej umjentosti Estonije (KUMU, Kunstimuuseum), predsjedništvo i sačuvani vrtovi i parkovi.
  • Na rijeci Pirita, 2 km sjeveroistočno od Kadrioga, nalazi se marina izgrađena za jedrenje, olimpijsku disciplinu 1980. godine (XXII. Olimpijske igre - Moskva 1980.).
  • Dva kilometra u unutrašnjosti smješteni su botanički vrtovi i Tallinnski televizijski toranj.
  • U Rocca al Mare, zapadno od grada, nalazi se "Estonski muzej na otvorenom" (Eesti Vabaõhumuuseum) koji je sačuvao tradicijsku ruralnu estonsku kulturu i arhitekturu.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Etnički sastav (2009.)[3]
Nacionalnost Postotak
Estonci 52.2%
Rusi 38.6%
Ukrajinci 3.8%
Bjelorusi 2.1%
Finci 0.6%
Ostali 2.7%

U novom dijelu grada, koji je niknuo uz obalni pojas, živi brojna ruska zajednica. Grad ima 411.196 stanovnika (2010.) .

Razvoj populacije
Godina 1372 1772 1816 1834 1851 1881 1897 1925 1959 1989 1996 2000 2005 2006 2007 2010
Populacija 3,250 6,954 12,000 15,300 24,000 45,900 58,800 119,800 283,071 478,974 427,500 400,378 401,694 399,108 400,911 411,196

Gradovi prijatelji[uredi VE | uredi]

Tallinn je zbratimljen sa slijedećim gradovima:

Izvori[uredi VE | uredi]

Panorama grada
Panorama grada

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Tallinn


Europe map.png Nedovršeni članak Tallinn koji govori o gradu u Europi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.