Jadranska pastrva
 | Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. |
| Jadranska pastrva | |
|---|---|
 | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: ugroženi | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Actinopterygii |
| Red: | Salmoniformes |
| Porodica: | Salmonidae |
| Rod: | Salmo |
| Vrsta: | S. obtusirostris |
| Dvojno ime | |
| Salmo obtusirostris (Heckel, 1851.) | |
| Tipični rod | |
| Tipična vrsta | |
| Sinonimi | |
| |
| Baze podataka | |
Jadranska ili mekousna pastrva (Salmo obtusirostris) je endemska slatkovodna riba iz porodice pastrvki (Salmonidae). Rasprostranjena je u krškim rijekama jadranskog slijeva u Hrvatskoj i dijelu zapadnog Balkana, a u Hrvatskoj nastanjuje rijeke Jadro, Vrljiku, Krku, Žrnovnicu te Neretvu s pritocima.[1]
Vrsta ima vrlo ograničen areal rasprostranjenosti, a pojedine populacije su prostorno i genetički jasno odvojene, zbog čega se smatraju zasebnim evolucijski značajnim jedinicama.[2]
Zbog degradacije staništa, fragmentacije areala i drugih antropogenih pritisaka, mekousna je u Republici Hrvatskoj zakonski zaštićena i ubraja se među ugrožene vrste.[3]
Tijekom povijesti istraživanja i u različitim dijelovima rasprostranjenosti, mekousna je bila poznata pod više narodnih i znanstvenih naziva. U literaturi i lokalnoj uporabi zabilježeni su nazivi zlousta pastrva i zlousta (osobito za populaciju u rijeci Krki), solinka, solinska mekousna i solinska mekousna pastrva (za populaciju u rijeci Jadru), neretvanska mekousna i neretvanska mekousna pastrva (za populacije u slijevu Neretve), kao i naziv mekousna pastrva, koji se koristi kao opći naziv vrste. U pojedinim područjima zabilježen je i narodni naziv trota.[1]
Naziv vrste obtusirostris potječe od latinskih riječi obtusus (tup) i rostrum (njuška, nos), a odnosi se na karakteristično tupo oblikovanu njušku, jedno od prepoznatljivih morfoloških obilježja mekousne.[1] U prošlim taksonomskim klasifikacijama mekousna je bila izdvajana u rod Salmothymus, čiji je naziv skovan kako bi se naglasila kombinacija obilježja sličnih pastrvama roda Salmo i lipljenima roda Thymallus. Stariji autori navodili su podjelu vrste na četiri podvrste. Nazivi podvrsta krkensis i zetensis proizlaze iz imena rijeka Krke i Zete, koje predstavljaju njihova prirodna staništa, dok je naziv salonitana povezan s antičkim gradom Salone. Ime neretvanske podvrste oxyrhynchus izvedeno je iz latinskih riječi oxy i rhincho.[2]
- Mekousna pastrva solinka, Salmothymus obtusirostris salonitana Karaman, 1927. smatrana je za endemsku podvrstu mekousne pastrve koja živi u rijeci Jadro pored Solina. Naknadno je prebačena i u rječicu Žrnovnicu pokraj Stobreča.
Ugrožena je zbog uvođenja invazivne vrste – kalifornijske pastrve (Salmo gairdneri).
- Mekousna pastrva zlousta Salmothymus obtusirostris krkensis Karaman, 1927. smatrana je endemom rijeke Krke.
- Neretvanska mekousna pastrva, Salmothymus obtusirostris oxyrhynchus Steindachner, 1882. smatrana je za endemsku podvrstu pastrve koja živi u rijeci Neretvi i njenim pritocima, kao i da je najbrojnija od 4 podvrste Jadranske pastrve (Salmo obtusirostris).
- zetska mekosusna pastrva, Salmothymus zetensis Hadzisce, 1960. i Salmo zetensis (Hadzisce, 1960.)[4]
Mekousna je riba vretenastog tijela, prekrivenog sitnim ljuskama, dok je glava bez ljusaka. Kao i ostale pastrve, ima masnu (adipoznu) peraju smještenu iza leđne peraje, neposredno ispred repnog drška.[2] Obojenost tijela pokazuje znatne varijacije među populacijama, od srebrnastih i žućkastozelenih tonova do izražene zlatnožute boje, osobito kod populacije iz rijeke Vrljike. Trbušna strana tijela svjetlija je od leđne, a može biti i gotovo bijela.[1] Na škržnim poklopcima mekousne najčešće se nalaze tamne mrlje, koje se mogu nastavljati i na prednji dio bokova. Duž bokova su prisutne i rjeđe crvenonarančaste mrlje, dok su ostale peraje uglavnom slabo pigmentirane, pri čemu je pigmentacija najčešće izražena samo na leđnoj peraji.[1] Morfološka obilježja, uključujući obojenost i raspored mrlja, razlikuju se među populacijama te su djelomično uvjetovana stanišnim značajkama rijeka koje nastanjuju.[2]
Mekousna je reofilna vrsta pastrve koja nastanjuje hladne krške vodotoke bogate kisikom. Prema dostupnim istraživanjima, preferira dublje i sporije dijelove rijeka, što je razlikuje od nekih drugih salmonidnih vrsta koje češće borave u bržim i plićim dionicama vodotoka.[2] Reprodukcijski potencijal pastrva općenito je nizak, što se očituje u relativno malom broju jaja u odnosu na tjelesnu masu ženke, dok je ikra razmjerno velika. Sve pastrve mrijeste se u slatkim vodama, najčešće u izvorišnim dijelovima vodotoka, gdje ženke na šljunkovitom dnu oblikuju mrijesne jame (trla) u koje polažu jajašca.[1] Za razliku od većine pastrva koje se mrijeste od jeseni do zime, mekousna ima pomaknuto razdoblje mrijesta koje se odvija od veljače do travnja, a u pojedinim staništima može potrajati i do svibnja.[1] Pastrve su izraziti predatori i vrlo dobri plivači. Prehrana se mijenja s dobi, pri čemu se mlađe jedinke hrane ponajprije vodenim beskralješnjacima, dok odrasle jedinke nekih vrsta prelaze i na riblju prehranu. Kod mekousne tijekom cijelog života u prehrani dominiraju vodeni beskralješnjaci, što upućuje na njezinu prehrambenu specijalizaciju.[3]
Mekousna je endemska vrsta jadranskog slijeva rasprostranjena u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. U Hrvatskoj prirodno nastanjuje rijeke Krku, Jadro, Vrljiku te Neretvu s pritocima, dok je u rijeku Žrnovnicu unesena iz Jadra. U Crnoj Gori prisutna je u rijeci Zeti, a u Bosni i Hercegovini u slijevu Neretve.[2] Na temelju morfoloških i genetičkih razlika među populacijama, pojedini su autori predlagali njihovo izdvajanje u podvrste: neretvansku mekousnu (Salmo obtusirostris oxyrhynchus), zloustu ili krčku mekousnu (S. o. krkensis), solinsku mekousnu (S. o. salonitana) te mekousnu iz rijeke Zete (S. o. zetensis). Unatoč uočenim razlikama, taksonomski status ovih populacija još uvijek nije u potpunosti razriješen te je predmet suvremenih istraživanja.[2] Mekousna nastanjuje hladne krške vodotoke bogate kisikom, a unutar rijeka najčešće obitava u dubljim i sporije tekućim dionicama. Njezina su staništa prostorno ograničena i fragmentirana, što u kombinaciji s izraženom vjernošću staništu rezultira jasno odvojenim populacijama.[1]
Mekousna je jedna od najugroženijih endemskih slatkovodnih riba jadranskog slijeva, prvenstveno zbog vrlo uskog i rascjepkanog područja rasprostranjenosti. Među glavnim čimbenicima ugroženosti ističu se regulacija i pregrađivanje vodotoka, krivolov, gradnja unutar vodnog dobra, neriješen sustav odvodnje i pročišćivanja otpadnih voda te sječa i trajno uništavanje riparijske zone drveća i grmlja uz rijeke. Dodatnu prijetnju predstavljaju ribogojilišta smještena uz prirodna staništa mekousne, kao i unošenje stranih pastrvskih vrsta, što može dovesti do hibridizacije i smanjenja genetske izvornosti prirodnih populacija.[2] Zbog izražene izoliranosti populacija, premještanje pastrva između sljevova te poribljavanje jedinkama nepoznatog ili nepripadajućeg podrijetla predstavlja ozbiljnu prijetnju očuvanju genetske raznolikosti. Stoga se kao jedan od ključnih preduvjeta učinkovite zaštite navodi potreba za jasnim utvrđivanjem taksonomskog i konzervacijskog statusa svih populacija, što je temelj za planiranje upravljanja i održivog korištenja ovih vrsta.[1] U Hrvatskoj su rijeke Jadro i Vrljika proglašene posebnim ihtiološkim rezervatima upravo radi očuvanja mekousne. Prema procjenama Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN), mekousna se na globalnoj razini smatra ugroženom vrstom, dok su pojedine njezine populacije u Hrvatskoj procijenjene kao kritično ugrožene ili osjetljive. U Crvenoj knjizi slatkovodnih riba Hrvatske zlousta i neretvanska mekousna svrstane su u kategoriju kritično ugroženih vrsta, dok je solinska mekousna uvrštena u kategoriju osjetljivih vrsta.[3] Mekousna pastrva u Hrvatskoj je zakonom zaštićena vrsta te je uvrštena u Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/13). Unatoč formalnoj zaštiti, u literaturi se ističe nedovoljna provedba zakonskih mjera na terenu. [2] Mekousna je obuhvaćena ekološkom mrežom Natura 2000 kao ciljna vrsta očuvanja u više područja jadranskog slijeva. U Hrvatskoj su za njezinu zaštitu izdvojena područja vezana uz rijeke Jadro, Vrljiku, Krku i Neretvu, gdje se nalaze prirodne populacije vrste. [2]
Pastrve su među najvažnijim skupinama slatkovodnih riba u europskoj akvakulturi te zauzimaju istaknuto mjesto u sportskom ribolovu, što je rezultiralo njihovim intenzivnim uzgojem i čestim poribljavanjem prirodnih vodotoka. Unatoč tome, pastrve koje nastanjuju istočni dio jadranskog slijeva i dalje predstavljaju izazov za znanstvenu klasifikaciju, jer njihovi filogenetski odnosi i taksonomska pripadnost nisu u potpunosti razjašnjeni ni nakon više od stoljeća istraživanja.[1]
Mekousna se često navodi kao primjer složene i promjenjive taksonomske povijesti pastrva ovoga područja, budući da su njezine populacije u različitim razdobljima bile tumačene kao podvrste ili izdvajane u zasebne taksonomske skupine. Slične nedoumice prisutne su i kod drugih endemskih pastrva jadranskog slijeva, što dodatno naglašava potrebu za suvremenim integrativnim istraživanjima.[2]
Primjer taksonomske složenosti pastrva na ovom području jest i opis ličke pastrve (Salmo likana) iz 1932. godine, koju je ihtiolog Stanko Karaman izdvojio kao posebnu vrstu. Unatoč tome, njezin stvarni status do danas nije jednoznačno utvrđen, što ilustrira dugotrajan i dinamičan razvoj znanstvenih spoznaja o pastrvama dinarskog područja.[1]
Genetička istraživanja temeljena na analizi mitohondrijske DNK (gen cyt b) i nuklearne DNK (gen RAG1) pokazala su da između populacija mekousne iz rijeka Jadro, Vrljika, Neretva i Zeta ne postoji izmjena genetskog materijala. Svaka populacija predstavlja zasebnu evolucijski značajnu jedinicu (ESU), što upućuje na dugotrajnu izolaciju i samostalan evolucijski razvoj. [2] Rezultati analize gena RAG1 sugeriraju paralelnu evoluciju populacije iz Zete u odnosu na populacije iz Neretve, Vrljike i Jadra. Utvrđene genetske razlike potvrđuju potrebu za zasebnim upravljanjem i očuvanjem pojedinih populacija.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 Ćaleta, M.; Buj, I.; Mrakovčić, M.; Mustafić, P.; Zanella, D.; Marčić, Z.; Duplić, A.; Mihinjač, T.; Katavić, I. (2015). Hrvatske endemske ribe. Agencija za zaštitu okoliša, Zagreb.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 Duplić, A. (2014). Taksonomija i biološke značajke mekousne (Salmo obtusirostris). Doktorska disertacija, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
- 1 2 3 Mrakovčić, M.; Brigić, A.; Buj, I.; Ćaleta, M.; Mustafić, P.; Zanella, D. (2006). Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zagreb.
- ↑ FishBase: Synonyms of Salmo obtusirostris (Heckel, 1851)