Krka

Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Krka. Za druga značenja pogledajte Krka (razdvojba).
Krka
Položaj
DržaveHrvatska
NaseljaKnin, Skradin, Šibenik
Fizikalne osobine
Duljina72,5 km
Površina porječja2,650 km2
Istjek 
 • Prosječni55 m3
Plovna od – douzvodno do Skradina
Tok rijeke
Izvorkod Knina
 • Nad. vis.242 m
 • Koord.44°1'29,3"N, 16°20'9,2"EUredite na Wikipodatcima
Ušćekod Skradina
 • Nad. vis.0,5 m
 • Koord.43°43'11,3"N, 15°51'9,4"EUredite na Wikipodatcima
Slijevjadranski
Ulijeva se uJadransko more
PritociButižnica, Krčić, Čikola, Guduča
Donji tok Krke.

Krka je rijeka u Hrvatskoj koja utječe u Jadransko more. Nalazi se u Dalmaciji na području Šibensko-kninske županije između ravnokotarskog i bukovačkog prostora te zaravni rijeke Čikole i Dalmatinske zagore.

Opis[uredi | uredi kôd]

Rijeka Krka izvire u podnožju planine Dinare, 3,5 km sjeveroistočno od Knina, podno 22 metarskog Topoljskog buka ili Krčića, kojeg stvara pritok Krčić. Krčić ljeti presušuje. Utječe u Jadransko more kraj Šibenika. Ukupna duljina rijeke, s potopljenim dijelom ušća, iznosi 72,5 km, od čega 49 km čini slatkovodni vodotok, a 23,5 km bočati. Površina porječja je 2.650 km2.[1] Srednji godišnji protok Krke preko Skradinskog buka je oko 55 m3/s, a dnevni protok varira od 5 do približno 565 m3/s.[1]

Krka teče Kninskim i Kosovim poljem, gdje prima prve značajne pritoke. Na izlazu iz polja Krka ulazi u kanjon. Najpoznatija pritoka je Čikola koja utječe između Miljevaca i Skradinskog buka te tvori slikovit sutok s Krkom.

Slapišta[uredi | uredi kôd]

Na rijeci Krki se nalazi 7 slapišta.

Prvi među njima je Bilušića buk (22,3 m visine) koji se nalazi 16 km nizvodno od izvorišta. Poseban je upravo po tome što je on jedini slap koji se ne iskorištava za hidroenergiju.

Drugi slap je Brljan ili Ćorića buk (15,5 m) koji se nalazi 19 km nizvodno od izvorišta. Voda ovoga slapa i voda jezera Bjelobera ili Ćorića jezera se iskorištavaju u hidroelektrani Miljacka.

Manojlovac (najviši slapovi na Krki) je treći slap koji se nalazi pola kilometra nizvodno od Brljana. Kao i mnogi slapovi, sastoji se od niza sedrenih barijera. Manojlovac je najviše slapište (59,6 m) s glavnim slapom visine 32,2 m. Okolna vegetacija je submediteranska. Voda ovog slapišta također se iskorištava za hidroenergiju u hidroelektrani Miljacka.

Preostala 4 slapa su Rošnjak (8,4m), Miljacka (23,8m), Roški slap (25,5m) i najpoznatiji Skradinski buk (45,7m). Na rijeci se nalazi i Visovačko jezero u kojemu je smješten otočić Visovac s franjevačkim samostanom. Nizvodno od Skradina Krka se širi u Prokljansko jezero. U more utječe kod Šibenika.

Hidroelektrane na rijeci Krki[uredi | uredi kôd]

Hidroelektrane na Krki obuhvaćaju Hidroelektranu Jaruga, Hidroelektranu Miljacka, Hidroelektranu Golubić, MHE Roški slap i MHE Krčić.[2]

Smještaj Hidroelektrane Jaruga ispod Skradinskog buka.
Ostatci vodne turbine Hidroelektrane Jaruga.
Mala hidroelektrana Roški slap (uz odobrenje Hidro-watt d.o.o.).
U postrojenju Male hidroelektrane Roški slap se nalaze dva agregata, koji su, zbog efikasne evakuacije energije s lokacije, priključeni na različite srednjenaponske (10 kV) vodove, preko kojih se energija predaje u elektroenergetski sustav (uz odobrenje Hidro-watt d.o.o.).
Bilušića buk

Hidroelektrana Jaruga[uredi | uredi kôd]

Hidroelektrana Jaruga' ili HE Jaruga je druga najstarija hidroelektrana u svijetu i prva u Europi.[3] Sagrađena je ispod slapa Skradinskog buka na rijeci Krki (danas unutar Nacionalnog parka Krka). Dana 28. kolovoza 1895., samo tri dana nakon prve hidroelektrane na slapovima Niagare pušten je u pogon prvi hrvatski, te jedan od prvih svjetskih elektroenergetskih sustava: Hidroelektrana "Krka" - Šibenik. Nakon HE Krke (kasnije nazvane Jaruga I) 1905. gradi se mnogo veća hidroelektrana Jaruga II. Osnovni podaci:

Hidroelektrana Miljacka[uredi | uredi kôd]

Hidroelektrana Miljacka ili HE Miljacka se nalazi na rijeci Krki, 15 kilometara nizvodno od Knina. Osnovni podaci:

  • vodotok: rijeka Krka, 15 kilometara nizvodno od Knina, Republika Hrvatska;
  • tip brane: derivacijska;
  • instalirani protok: 3 x 8 + 1 x 6 m3/s (ukupno 30 m3/s)
  • raspoloživi konstruktivni pad: 102 m;
  • tip vodne turbine: 4 x Francisova turbina (3 x 1956. + 1 x 1906.);
  • instalirana snaga: 3 x 6,4 + 1 x 4,8 MW (ukupno 24 MW);
  • godišnja proizvodnja: 122 GWh (2010.);
  • godina puštanja u pogon: 1906.

Mala hidroelektrana Golubić[uredi | uredi kôd]

Mala hidroelektrana Golubić ili MHE Golubić se nalazi na rijeci Butižnici, pritoku rijeke Krke. Osnovni podaci:

  • vodotok: rijeka Butižnica, Republika Hrvatska;
  • tip brane: derivacijska;
  • instalirani protok: 2 x 7 m3/s (ukupno 14 m3/s);
  • raspoloživi konstruktivni pad: 59 m;
  • tip vodne turbine: 2 x Francisova turbina (1981.);
  • instalirana snaga: 2 x 3,75 (ukupno 7,5 MW);
  • godišnja proizvodnja: 29 GWh (2010.);
  • godina puštanja u pogon: 1981.

Mala hidroelektrana Roški slap[uredi | uredi kôd]

Mala hidroelektrana Roški slap ili MHE Roški slap je mala hidroelektrana koja je izgrađena je 1909. na položaju Roškog slapa na rijeci Krki i, uz Hidroelektranu Jarugu i Hidroelektranu Miljacku koje se nalaze na istom vodotoku, predstavlja jednu od prvih izgrađenih hidroelektrana u nas i u Europi. Njena je prvobitna namjena bila opskrba električnom energijom rudnika u Siveriću i, kasnije, rasvjete grada Drniša. U svojoj je dugoj povijesti promijenila nekoliko država i vlasnika, da bi s radom prestala u vrijeme Domovinskog rata, za vrijeme kojeg je postrojenje napušteno i uništeno. Sanacija Male hidroelektrane Roški slap otpočela je u ljeto 1997. i okončana je u proljeće 1998., kada je postrojenje pušteno u probni rad. Osnovni podaci:

Mini hidroelektrana Krčić[uredi | uredi kôd]

Mini hidroelektrana Krčić ili mHE Krčić ima jednu Francisovu turbinu snage 0,375 MW. Godišnja proizvodnja je 1 GWH (2010.). Nalazi se na rijeci Krki, u blizini Knina i puštena je u pogon 1988.

Nacionalni park Krka.
Krka na ulazu u Prokljansko jezero.

Nacionalni park[uredi | uredi kôd]

Njezin tok od Knina do Skradina proglašen je Nacionalnim parkom površine 111 četvornih km.

Bez obzira na status nacionalnog parka, vodom rijeke upravlja Hrvatska elektroprivreda (HEP) pa se za sušnih razdoblja u riječni tok i na same slapove ne pušta ni biološki minimum vode. To dovodi do stradavanja organizama koji žive u koritu, kotlima te dolazi i do sušenja sedrenih barijera.[nedostaje izvor]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Zemljopisni položaj :: Javna ustanova „Nacionalni park Krka“Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. lipnja 2018. (Wayback Machine) (pristupljeno 26. lipnja 2018., te arhivirano na: Wayback Machine i WebCite)
  2. [1]Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. srpnja 2009. (Wayback Machine) "HE na Krki", HEP Proizvodnja d.o.o., www.hep.hr, 2012.
  3. [2] "Nacionalni park Krka - prva hidroelektrana u svijetu"
  • Stošić, don Krsto: Rijeka Krka sa 54 slike, Vlastita naklada, Tisak Pučke tiskare u Šibeniku: Šibenik, 1927.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Krka