Job (knjiga)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Stari zavjet
Judaizam, Protestantizam,
Katoličanstvo, Pravoslavlje
Deuterokanonske knjige
Pravoslavlje
Istočno i rusko
pravoslavlje
Istočno pravoslavlje
Portal: Kršćanstvo
uredi
William Blake, Sotona zaražava Joba bolešću, ilustracija "Knjige o Jobu", tempera 31 × 43 cm, Tate galerija, London.

Lik Joba je jedan od biblijskih likova koji se često susreće u različitim književnim djelima. Postao je sinonim za patnju, osobito ljudi koji pate zbog nepravde; Job je biblijski lik koji potvrđuje da Bog svojim stvorenjima uvijek želi najbolje, samo ponekad put kojim se ostvaruje Božja volja zna biti vrlo bolan[1] Priča o Jobu je postala klasična ilustracija vjerovanja u pravedan svijet.

Lik pravednika Joba u Bibliji se ne spominje u mnogim knjigama. Spomenut je samo dva puta kod proroka Ezekiela (1. put - Ez 14,14; 2. put - 14,20)[2], jednom u Novom zavjetu, u Poslanici apostola Jakova (Jak 5,11)[3] i 48 puta u knjizi koja opisuje Jobovu patnju i ustrajnost, odnosno u Knjizi o Jobu.

Knjiga o Jobu[uredi VE | uredi]

Knjiga o Jobu (איוב) je osamnaesta knjiga u židovskoj Bibliji ili Starom Zavjetu, napisana u stihovima. Vjeruje se kako je jedna od najtežih za razumjevanje. Podijeljena je u pet cjelina: 1. Proslov, 2. Dijalog, 3. Elihuove besjede, 4. Jahvine besjede i 5. Zaglavak. Opisuje Jobov život od trenutka kada ga Jahve predaje u ruke Sotone pa do njegove smrti.

Radnja[uredi VE | uredi]

U zemlji Uz živio je najveći čovjek na Istoku – pravedan, bogat i bogobojazan čovjek Job koji je imao sedam sinova i tri kćeri. Redovito je pridonosio žrtvu Bogu u ime svojih sinova i kćeri jer je on bio bez grijeha. Sotona posjećuje Boga i govori mu kako je Job dobar samo zato što ga je ovaj bogato darivao srećom u životu. Nagovara Jahvu da digne ruku na Joba i na njegova dobra, kako bi se uvjerio da će se Job dići protiv Jahve i proklinjati Njegovo ime. Jahve ga daje Sotoni, ali mu zapovijeda da ne smije podići ruku na njega, odnosno da ga ne smije ubiti.

Job Scroll.jpg

Sotona iskušava Joba najvećim mukama i bolovima. Najprije mu ubija svu stoku i sluge koju je Pravednik stekao, a naposljetku i sve sinove i kćeri. Iako je ostao je bez ikoga i ičega što je stekao u životu, (samo je njegova žena ostala uz njega) Job samo razdire haljine, brije svoju glavu, i pada ničice na zemlju, klanjajući se i blagoslivljajući Boga (1,20-22).

Sotona ponovo odlazi Bogu i dobiva dozvolu da kuša Joba bolestima. Nakon što ga Sotona prekrije bolnim ranama žena ga nagovara da prihvati smrt i da se odrekne Boga, ali on smatra da čovjek od Boga prima ponekad i zlo, a ne samo dobro (2,9s). Sotona odlazi poražen i ne spominje se više.

Kada su tri Jobova prijatelja čula za njegove nevolje, dolaze s namjerom da ga utješe (2,11-13)[4]. Prijatelji mu pokušavaju dati savjet i smatraju da Jahve može dopustiti nekome da toliko pati samo radi njegove grešnosti. Po njihovoj logici, Job je veliki grešnik kojemu se bliži loš kraj života. Oni mu nabrajaju njegove grijehe (22,5-9) i nude mu rješenje koje će prekinuti njegovu patnju. Savjetuju ga da prizna da je grešan, da se pomiri s Jahvom, da prihvati Jahvin Zakon i da živi po njemu (22,21-24). Job je sve čvršći u svoju pravednost i odbija ih, kritizira ih kako mu nanose još veću patnju time što ga muče svojim riječima. Oni postaju njegovi mučitelji, a ne tješitelji, svojim riječima ga više opterećuju[5].

U knjizi se spominje i lik Elihu koji pokušava objasniti Jobovo stanje, ali neuspješno. Na kraju se Jahve obraća Jobu iz oluje, a pravedni Job još više spoznaje i spominje svoju poniznost i ništavost pred Njim. Naposljetku mu, zbog njegove odanosti, Jahve daruje mnogostruko više od onoga što je prije imao.

Književnik Drago Orlić prepjevao je Knjigu o Jobu na istročakavski (Libar od Joba, 2012).[6]

Bilješke i izvori[uredi VE | uredi]

  1. Marjan Jefimov, Formalna analiza lika Joba u Biblijskim knjigama
  2. Prorok Ezekiel spominje ga zajedno sa Noom i Danielom i opisuje ih kao najvećih pravednika kojih je [[Izrael|izraelska] predaja poznavala.
  3. Apostol Jakov ga pak opisuje kao strpljivog i postojanog koji u svojim teškim patnjama čeka spasenje od Boga.
  4. Važno je napomenuti da se mjesta iz kojih oni dolaze nalaze u predjelu Edoma i Arabije, koja su u Izraelu smatrana kolijevkom mudrosti.
  5. Prekida se komunikacija između njih i Joba što se može primijetiti i po rasporedu poglavlja te knjige u nekim izdanjima Biblije (npr. c24-27 u izdanju Kršćanske Sadašnjosti)
  6. Lina Pliško, Istročakavština Orlićeva prijevoda Knjige o Jobu, Croatica et Slavica Iadertina, Vol.9/1 No.9., Zadar, siječanj 2014. (pristupljeno 18. studenog 2017.)

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Jürgen Ebach, Streiten mit Gott, Hiob (vol. II), Neukirchen, 1995.-1996.
  • Stipe Jurič, Što je Bog rekao o patnji - Problem patnje u Starom zavjetu, Zagreb, 1997.
  • Celestin Tomić, Poruka spasenja Svetog pisma Starog zavjeta, Provincijalat franjevaca konventualaca, Zagreb, 1983.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Job (knjiga)
Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Bible (King James)/Job

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]