Drago Orlić
| Drago Orlić | |
|---|---|
| Rođenje | 15. siječnja 1948. |
| Smrt | 3. svibnja 2021. |
| Zanimanje | književnik |
| Književne vrste | dijalektalna književnost, satira, poezija, publicistika |
| Djeca | Ivona Orlić |
Važnija djela | |
| Portal o životopisima | |
Drago Orlić (Mandelići, Savičenta, 15. siječnja 1948. – Pula 3. svibnja 2021.), hrvatski književnik, satiričar i publicist. Bio je član Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika.[1] Poeziju je pisao na čakavskom narječju i na standardnom jeziku. Od 1981. do 1999. je novinar pulskog dnevnika Glasa Istre, a od 2000. do 2004. direktor Narodnog sveučilišta u Poreču. Pokrenuo je i četiri godine (1977. – 1980.) uređivao list 30 DANA, glasilo tadašnje Općine Poreč. Bio je jedan od trojice urednika satiričkog podlistka La kost koji četvrtkom izlazi u Glasu Istre, i autor dugovječne humoristične kolumne Lipi moji, koju je u tom podlistku potpisivao kao Zvane Lakodelac.[2]
Rođen je 1948. u južnoistarskom selu Mandelićima, u današnjoj općini Svetvinčentu. Osnovnu školu je pohađao u Vodnjanu. Završio je gimnaziju i Pedagošku akademiju u Puli. Živio je u Musaležu, selu pokraj Poreča.
Uz spisateljski i publicistički rad te prikupljanje istarske pučke baštine, od kraja 70.-ih godina 20. stoljeća začetnik je i promotor niza društvenih i kulturnih inicijativa na području tadašnje Općine Poreč, ali i širom Istre. Godine 1974. bio je direktor porečkog likovnog Annala. Bio je član uredništva časopisa "Istra", 1984. Osnivač je čakavskih pjesničkih susreta "Verši na šterni" u Vižinadi i međunarodne studentske kiparske škole "Montraker" u Vrsaru. Osmislio je (1997.) i uredio POZU, zbornik učeničkih literarnih radova osnovnih i srednjih škola Poreča i Zaboka, koji i danas izlazi kao godišnjak.
Mnoge su mu pjesme uglazbljene. Skladali su ih Josip Kaplan, Đeni Dekleva-Radaković, Andrej Baša, Arinka Šegando i Ludvig Slana. Posebno je plodna bila Orlićeva suradnja s kantautorom Francijem Blaškovićem koji je uglazbio više od 30 njegovih pjesama što su objavljene u trima knjigama s tri CD-a.
Suautor je pet pjesničko-likovnih mapa sa slikarima: Josipom Diminićem, Stankom Crnkovićem, Renatom Percanom,[3] Hedom Gärtner i Đaninom Božićem.
Osnovao je nakladničko poduzeće "Errata corrige" 1996. godine. Utemeljio je porečku gradsku nagradu "Sv. Mauro". Bio je sudionikom FAK-a u Osijeku i Varaždinu 2000., u Zagrebu na Festivalu europske kratke priče 2005. te u Splitu na Festivalu pričanja priča Pričiginu 2009. Bio je strastveni je kulinar, osnovao je desetak eno-gastronomskih manifestacija diljem Istre. Preminuo je Puli nakon dulje bolesti.[4]
- "Će daž" (1983.)
- "Hip i vik" (1987.)
- "Groti duša zrije" (1993.)
- "Daž daždi miš prdi" (1998.)
- "Med i teran" (1999.)
- "Mediteranski & i @" (2002.)
- "Filmski versi" (2005.)
- "Is*tri*janci" (2005.)
- "Crna mačka" (2006.)
- "Vrime sve posoli"[5] (2007.)
- "Reciklaža"[6] (2010.)
- "Ispovijest jednog kinoamatera" (2010.), pjesme i prozni zapisi
- "Patetika depresije" (2011.)
- "Ona ni ja" (2012.)
- "Roverija"[7] (2014.),
- "Dva otoka" (2014.)
- "Nedjeljom zatvoreno" (2015.)
- "Mona Lisa iz paradiža" (2015.)
- "Galjotovica" (2018.)
- "Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća", Milorad Stojević, (1987.)
- "Hrvatsko pjesništvo Istre 19. i 20. stoljeća", Mirjana Strčić, (1989.)
- "I ča i što i kaj"', Boris Biletić, (1997.), i dr.
- "Kanat vrhu svih kanti" (2003.), prepjev biblijske Pjesme nad pjesmama na istarsku čakavicu, u suautorstvu s Danielom Načinovićem
- "Libar od Joba", čakavski prepjev biblijske Knjige o Jobu[8] (2012.).
- "Lipi moji" (1995. - 2016.), devet knjiga satire
- "Štorije od žalosti" (2007.), zbirka priča
- "Casanovina jabuka" (2009.), zbirka priča
- "Štorice od štrig i Štriguni" (1986., 2. dop. i proš. izd. 2008.[9]), zbirka istarskih praznovjernih pučkih priča (skupio i priredio)
- "Istarski bordel muza" (2003.), zbirka pučkih ljubavnih, erotskih i bludnih pjesama Istre
- "Istarske narodne poslovice" (2005.).
- "110 godina Poljoprivredne škole Poreč" (1985.), monografija
- "Srdačno vaš Poreč" (1990., 2. izd. 1997.), monografija
- "Poreč" (2006.), vodič
- "Posljednje vrsarsko ljeto Ede Murtića" (2009.), monografija
- "Poreč u snijegu"(2011.), monografija
- "Sve Renatove Eve" (2014.), o slikaru Renatu Percanu
- "Rušnjak", 1978.
- Časopis "Istra", 1983., 1984., 1985., 1989.
- Časopis "Gradina", 1986.
- "Kanat rožic, tići i sunca", glazbena slikovnica, 1992.
- "Verši na šterni", više izdanja
- "FAKat" 2001.
- "Stoljeće vina", 2001.
- "Povratak - Ritorno 1354. – 1934. – 2004.", zbornik, 2004.
- "Gradovi i obzori", 2006., putopisi
- "Poezija", 2006.
- "U mislima čupam borove" i njemački prijevod "Literarisch Reisen: Istrien", 2008.
- "Na večeri s drakulom", 2009.
- "Le memorie di Papageno", kulinarske priče (talijanski), 2010.
- "Suvremena književnost za djecu u Istri", 2012.
- "Seljanski susreti", 2013.
- "Verši na šterni", pjesnička panorama, 2014.
- "Pul Matetićevega ognjišća", zbornik, 2014.
Godine 2009. izvedena je u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci opera "Casanova u Istri", prema Orlićevu libretu i glazbi Alfija Kabilja. Libreto je tiskan u nakladničkoj kući Durieux pod naslovom "Nadbludjeli bludnik". Napisao je scenarij za dokumentarni film "La Parenzana ili kad stignemo u Makale", koji je realizirala HRT u režiji Lawrencea Kiirua.
Bio je član "Galerije 6" u Poreču. Izlagao je samostalno: "Modro", 1972.; "Katedrale", 1986.; Gicondino zlato" 1988. i "Samo je vrime kič", 2015. Skulpture u javnom prostoru: "Kokot" u Zaboku te "Središte Istre" kod sela Trošti, južno od Pazina.
- ↑ Glas Istre: Drago Orlić u istarskom ogranku DHK-a, preuzeto 2. srpnja 2012.
- ↑ Tanja Kocijančić, Zvane Lakodelac s nama je već 40 godina, Parentium.com, prenijeto s Glasistre.hr, 5. studenog 2016. (pristupljeno 18. studenog 2017.)
- ↑ Predstavljanje likovno-pjesničke mape 'Štrolige, prči i divice', Moderna vremena, Zagreb, 11. ožujka 2010. (pristupljeno 11. studenog 2017.)
- ↑ Vanesa Begić, Preminuo Drago Orlić, Glas Istre, Pula, 4. svibnja 2021. (pristupljeno 4. svibnja 2021.)
- ↑ Nikola Petković, Drago Orlić: Vrime sve posoli, Moderna vremena, Zagreb, 4. kolovoza 2008. (pristupljeno 11. studenog 2017.)
- ↑ Promocija knjige Reciklaža istarskog pjesnika Drage Orlića, Moderna vremena, Zagreb, 12. siječnja 2011. (pristupljeno 11. studenog 2017.)
- ↑ Predstavljena knjiga Roverija - portret zavičaja Drage Orlića, Gradska knjižnica Pula, 27. siječnja 2015. Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. studenoga 2017. (Wayback Machine) (pristupljeno 11. studenog 2017.)
- ↑ Lina Pliško, Istročakavština Orlićeva prijevoda Knjige o Jobu, Croatica et Slavica Iadertina, Vol.9/1 No.9., Zadar, siječanj 2014. (pristupljeno 14. studenog 2017.)
- ↑ Ljerka Car Matutinović, Bogatstvo pučkog kazivanja ili trebao bi nam krsnik, Vijenac 395, Matica hrvatska, Zagreb, 23. travnja 2009. Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. veljače 2021. (Wayback Machine), preuzeto 2. srpnja 2012.