Drago Orlić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Drago Orlić
Rođenje 1948.
Zanimanje književnik
Književne vrste dijalektalna književnost, satira, poezija, publicistika
Djeca Ivona Orlić

Drago Orlić (Mandelići, Savičenta, 1948.), hrvatski književnik, satiričar i publicist. Član je Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika.[1] Poeziju piše na čakavskom narječju i na standardnom jeziku. Od 1981. do 1999. je novinar pulskog dnevnika Glasa Istre, a od 2000. do 2004. direktor Narodnog sveučilišta u Poreču. Pokrenuo je i četiri godine (1977.-1980.) uređivao list 30 DANA, glasilo tadašnje Općine Poreč. Jedan je od trojice urednika satiričkog podlistka La kost koji četvrtkom izlazi u Glasu Istre, i autor humoristične kolumne Lipi moji, koju u tom podlistku potpisuje kao Zvane Lakodelac.[2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je 1948. u južnoistarskom selu Mandelićima, u današnjoj općini Svetvinčentu. Završio je gimnaziju i Pedagošku akademiju u Puli. Živi u Musaležu, selu pokraj Poreča.

Djelovanje[uredi VE | uredi]

Uz spisateljski i publicistički rad te prikupljanje istarske pučke baštine, od kraja 70.-ih godina 20. stoljeća začetnik je i promotor niza društvenih i kulturnih inicijativa na području tadašnje Općine Poreč, ali i širom Istre. Godine 1974. bio je direktor porečkog likovnog Annala. Član je uredništva časopisa "Istra", 1984. Osnivač je čakavskih pjesničkih susreta "Verši na šterni" u Vižinadi i međunarodne studentske kiparske škole "Montraker" u Vrsaru. Osmislio je (1997.) i uredio POZU, zbornik učeničkih literarnih radova osnovnih i srednjih škola Poreča i Zaboka, koji i danas izlazi kao godišnjak.

Mnoge su mu pjesme uglazbljene. Skladali su ih Josip Kaplan, Đeni Dekleva-Radaković, Andrej Baša, Arinka Šegando i Ludvig Slana. Posebno je plodna Orlićeva suradnja s kantautorom Francijem Blaškovićem koji je uglazbio više od 30 njegovih pjesama što su objavljene u trima knjigama s tri CD-a.

Suautor je pet pjesničko-likovnih mapa sa slikarima: Josipom Diminićem, Stankom Crnkovićem, Renatom Percanom[3], Hedom Gärtner i Đaninom Božićem.

Osnovao je nakladničko poduzeće "Errata corrige" 1996. godine. Utemeljio je porečku gradsku nagradu "Sv. Mauro". Bio je sudionikom FAK-a u Osijeku i Varaždinu 2000., u Zagrebu na Festivalu europske kratke priče 2005. te u Splitu na Festivalu pričanja priča Pričiginu 2009. Strastveni je kulinar, osnovao je desetak eno-gastronomskih manifestacija diljem Istre.

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Poezija (zbirke pjesama)[uredi VE | uredi]

  • "Će daž" (1983.)
  • "Hip i vik" (1987.)
  • "Groti duša zrije" (1993.)
  • "Daž daždi miš prdi" (1998.)
  • "Med i teran" (1999.)
  • "Mediteranski & i @" (2002.)
  • "Filmski versi" (2005.)
  • "Is*tri*janci" (2005.)
  • "Crna mačka" (2006.)
  • "Vrime sve posoli"[4] (2007.)
  • "Reciklaža"[5] (2010.)
  • "Ispovijest jednog kinoamatera" (2010.), pjesme i prozni zapisi
  • "Patetika depresije" (2011.)
  • "Ona ni ja" (2012.)
  • "Roverija"[6] (2014.),
  • "Dva otoka" (2014.)
  • "Nedjeljom zatvoreno" (2015.)
  • "Mona Lisa iz paradiža" (2015.)
  • "Galjotovica" (2018.)

Zastupljen u antologijama[uredi VE | uredi]

Prepjevi[uredi VE | uredi]

Proza[uredi VE | uredi]

Posebna izdanja[uredi VE | uredi]

Prilozi u časopisima i knjigama skupnog autorstva (izbor)[uredi VE | uredi]

  • "Rušnjak", 1978.
  • Časopis "Istra", 1983., 1984., 1985., 1989.
  • Časopis "Gradina", 1986.
  • "Kanat rožic, tići i sunca", glazbena slikovnica, 1992.
  • "Verši na šterni", više izdanja
  • "FAKat" 2001.
  • "Stoljeće vina", 2001.
  • "Povratak - Ritorno 1354. – 1934. – 2004.", zbornik, 2004.
  • "Gradovi i obzori", 2006., putopisi
  • "Poezija", 2006.
  • "U mislima čupam borove" i njemački prijevod "Literarisch Reisen: Istrien", 2008.
  • "Na večeri s drakulom", 2009.
  • "Le memorie di Papageno", kulinarske priče (talijanski), 2010.
  • "Suvremena književnost za djecu u Istri", 2012.
  • "Seljanski susreti", 2013.
  • "Verši na šterni", pjesnička panorama, 2014.
  • "Pul Matetićevega ognjišća", zbornik, 2014.

Kazalište i televizija[uredi VE | uredi]

Godine 2009. izvedena je u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci opera "Casanova u Istri", prema Orlićevu libretu i glazbi Alfija Kabilja. Libreto je tiskan u nakladničkoj kući Durieux pod naslovom "Nadbludjeli bludnik". Napisao je scenarij za dokumentarni film "La Parenzana ili kad stignemo u Makale", koji je realizirala HRT u režiji Lawrencea Kiirua.

Slikarstvo[uredi VE | uredi]

Bio je član "Galerije 6" u Poreču. Izlagao je samostalno: "Modro", 1972.; "Katedrale", 1986.; Gicondino zlato" 1988. i "Samo je vrime kič", 2015. Skulpture u javnom prostoru: "Kokot" u Zaboku te "Središte Istre" kod sela Trošti, južno od Pazina.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]