Josip Baričević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Josip Baričević (Sveti Jakov Šiljevica, 13. lipnja 1884. - Zagreb, 7. rujna 1919.), bio je hrvatski književnik i novinar. Pisao je novele, pripovjetke manje prozne radove, prevodio je s drugih jezika te je pisao recenzije. Širem hrvatskom čitateljstvu je ostao manje poznat.

Životopis[uredi VE | uredi]

Josip Baričević rodio se je u Sv. Jakovu Šiljevici 1884. godine. Rodio se je u obitelji Ivana, financijskoga stražara i podvornika, i Filomene (rođ. Mikuličić) Baričević. Potom je otišao živjeti u Kraljevicu i Bakar, u kojima se je školovao. Osnovnu školu polazio je u Kraljevici i Bakru (od 1891. do 1896. godine), nautičku školu u Bakru (1896./1897. i od 1900. do 1902. godine), a potom polazio je gimnaziju u Sušaku (od 1897. do 1899. godine).[1] Kao srednjoškolac pristupio je riječkomu omladinskom pokretu.[1] U listopadu 1900. godine, osniovao je u podrumu Gimnazije s kolegama Janko Polićem, Mijom Radoševićem, Josipom Morettijem Zajcom i Matom Malinarom revolucionarno-anarhističku skupinu Cefas, koja je ujedno bila i literarno i političko udruženje.

Objavljivao je u Novom listu, Riečkom novom listu, Savremeniku. Potpisivao se pseudonimima i šiframa kao što su: Josip Jablančanin, Josip B., Jos. B., J. B., B. J.[1]

Za života je objavio samo jednu samostalnu knjigu, Novele i portreti, 1910. godine, u Zagrebu. U toj knjizi sabrao je kraće prozne tekstove prožete elementima groteske, a knjiga je važna za povijest hrvatske književnosti jer su u njoj anticipirani pripovjedački postupci karakteristični za avangardističku poetiku.[2] Zbog ideja jugoslavenstva 1910. godine napustio je obitelj i Rijeku i otišao u Srbiju. Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata stupio je u srpsku vojsku,[1] te bio u povlačenju sa srpskom vojskom prijeko Albanije.[2]

Do kraja i nakon što je završio Prvi svjetski rat živio je boemskim životom u Parizu,[1] i pisao je za emigrantske novine.[2]

Godine 1919. teško bolestan i razočaran vratio se je u Zagreb gdje je umro iste godine.[2]

Baričevićev rad danas proučava Milorad Stojević.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Novele i portreti, Izdanje i naklada Moderne biblioteke, Zagreb, 1910.
  • Izabrana djela / Marin Bego, Božo Lovrić, Josip Baričević, Mato Hanžeković, prir. Branimir Donat, Pet stoljeća hrvatske književnosti, kolo 6, knj. 80, Matica hrvatska - Zora, Zagreb, 1968.
  • Neobične priče: (sabrane novele i pripovijesti), prir. Milorad Stojević, Posebna izdanja / Riječki nakladni zavod, knj. 46, Riječki nakladni zavod, Rijeka, 2011.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Lidija Eterović, Novelistika. Povratnik iz zaborava, Hrvatsko slovo, petak, 18. studenoga 2011. godine, str. 23.
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Baričević, Josip, hbl.lzmk.hr, pristupljeno 7. svibnja 2019.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Baričević, Josip, enciklopedija.hr, pristupljeno 7. svibnja 2019.