Prijeđi na sadržaj

Jovan Živković

Izvor: Wikipedija
Jovan Živković
barun
Barun Živković, oko 1890.
Rođenje11. travnja 1826.
Srijemski Karlovci
Smrt8. travnja 1902.
Zagreb
PokopMirogoj
VjeraPravoslavac

Barun Jovan Živković Fruškogorski (srp. барон Јован Живковић Фрушкогорски, njem. Freiherr Johann Zsivkovics von Fruschkogorsky; Srijemski Karlovci, 11. travnja 1826.Zagreb, 8. travnja 1902.) bio je hrvatski pravnik, plemić, političar i bankar.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rođen je u Srijemskim Karlovcima kao mlađi brat episkopa Teofana Živkovića. Gimnaziju je završio u Karlovcima, a studij prava u Pečuhu i Požunu.

Živković je sudjelovao u pripremama za Majsku skupštinu 1848. godine. Nakon završetka Revolucije u Mađarskoj odlazi u Beč, gdje završava pravo. U Beču je pripadao domoljubnom krugu Vuka Karadžića. Po završetku studija odlazi u Temišvar, gdje ostaje do 1870. godine, kada je izabran za podžupana Srijemske županije, vijećnika Banskog stola i konačno Stola sedmorice u Zagrebu, gdje ostaje do 1873. godine. Sudjelovao je u radu Blagoveštenskog sabora, gdje se zalagao za priključenje Srijema Trojednoj Kraljevini. Godine 1861. ušao je u Hrvatski sabor kao srijemski župan i pristalica Unionističke stranke.[1][2]

Savez između Hrvatske i Ugarske shvaćao je kao savez dviju kraljevina, koje su spojene jedinstvom krune i svih poslova utvrđenih pragmatičnom sankcijom. Tražio je autonomiju Hrvatske s priznavanjem prerogativa u sudstvu, upravi te prosvjetnom i nastavnom području. Nakon 1865. godine djelovao je kao pravi unionistički vođa. Zalagao se da se odmah počnu pregovori o nagodbi s Ugarskom. Godine 1873., kada je vlast u Hrvatskoj prešla u ruke Narodne stranke Ivana Mažuranića, a on postao ban, Živković je imenovan predstojnikom odjela za unutarnje poslove. Umirovljen je 1883. godine, ali se nastavio baviti javnim poslovima, osobito gospodarske naravi. Kao srpski predstavnik sudjelovao je 1893. godine u Dubrovniku, prilikom otkrivanja Gundulićevog spomenika.[1][2] Pokrenuo je 1884. godine list Srbobran.[3][4]

Godine 1895. izabran je za prvog predsjednika Upravnog odbora Srpske banke u Zagrebu. Bio je vitez Reda Željezne krune drugog reda i nositelj velikog križa Red Svetog Stjepana.[1]

Brak i potomstvo

[uredi | uredi kôd]

Živkovićeva supruga zvala se Katinka, rođena Radoslav.[2] Imali su sedmoro djece, četiri sina i tri kćeri.[5] Kćer Zora se udala za Gustava Pongratza, a Irena se udala za Milana Turkovića. Njegov unuk je Zdenko Turković.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c Medaković, Dejan, Srbi u Zagrebu, Novi Sad, 2004.
  2. a b c U potrazi za Živkovićima, Prosvjeta, Pristupljeno 15. ožujka 2023.
  3. Srbobran, enciklopedija.hr, Pristupljeno 15. ožujka 2023.
  4. Srbobran – glasilo na braniku srpskog identiteta, p-portal.net Pristupljeno 15. ožujka 2023.
  5. Jovan barun Živković od Fruskegore, geni.com Pristupljeno 14. ožujka 2023.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
prethodnik
Antun Vakanović
podban Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
1873. – 1883.
nasljednik
Danijel Stanković