Milan Turković
| Milan Turković | |
|---|---|
| Životopis | |
| Rođenje | |
| 4. veljače 1857. | Karlovac, Banska Hrvatska |
| Smrt | |
| 18. rujna 1937. | Sušak, Kraljevina Jugoslavija |
| Naslov | barun Kutjevski |
| Otac | Vjenceslav Turković |
| Majka | Ivana (Johanna) Amšel |
| Supruga | Irena Živković |
| Djeca | sinovi Zdenko i Fedor |
| Barun | 1911. |
| Portal o životopisima | |
Barun Milan Emil Antun Viktor Turković (Karlovac, 4. veljače 1857. – Sušak, 18. rujna 1937.), bio je hrvatski gospodarstvenik i plemić iz obitelji Turković Kutjevski.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Nakon realne gimnazije u Rakovcu, pohađao je Trgovačku akademiju u Trstu. Već kao mladić rukovodio je očev šumski posao. Od 1882. godine stalno se nastanio u Kutjevu i nastavio rad oko drvenih proizvoda, industrije drva i dizanja uzornog gospodarstva. Po tradiciji ulazi u posao svog oca potkraj 70-ih godina 19. stoljeća (London, Philadelphia, New York, Beč, Krajiške posavske šume u Hrvatskoj).[1] S bratom Petrom Draganom je 1886. godine preuzeo upravljanje gospodarskim dobrom, posebno se posvetivši iskorištavanju hrastovine, sadnji velikih površina vinograda, voćnjaka i duhana.[2][3] Bavio se numizmatikom, starinama i folklorom.[4]
Godine 1916. preselio se u Zagreb nakon smrti brata Petra Dragana. Sudjelovao je u gospodarskom i kulturnom životu, kao predsjednik Hrvatske eskomptne banke, Udruženja šumara SHS, Društva za spasavanje itd. Bio je cenzor Narodne banke u Zagrebu. Bavio se glazbom (jedan je od osnivača Zagrebačke filharmonije).[4]
Godine 1901. odlikovan je viteškim Redom Legije časti, a s bratom Petrom dobio je barunat 1911. godine od austrijskog cara Franje Josipa.[2] U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca odlikovan je i Redom svetog Save trećeg stupnja (1923.), Redom bijelog orla petog stupnja (1937.) i Redom Jugoslavenske krune trećeg stupnja (1933.).[5]
Turković je bio član i prvi predsjednik Rotary kluba Šušak.[6]
Brak i potomstvo[uredi | uredi kôd]
Turković je oženio barunicu Irenu, kćer baruna Jovana Živkovića Fruškogorskog, dugogodišnjega podbana i jednoga od autora Hrvatsko-ugarske nagodbe.[7] Imali su dva sina, Zdenka (rođenog 1892.) i Fedora (rođenog 1894.).[4][8] Njegov unuk Milan je austrijski fagotist i dirigent.
Spomen i baština[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ ID 11857 ime TURKOVIĆ, Milan, sumari.hr
- ↑ a b Turković, Milan, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 17. ožujka 2023.
- ↑ a b Puljić, Matej: Obitelj Turković kao privredni čimbenik razvoja i modernizacije požeške kotline
- ↑ a b c HR-DAZG-1006 Obitelj Turković, daz.hr Pristupljeno 17. ožujka 2023.
- ↑ Turković, Milan. Autobiografija Milana Turkovića, Sušak: 1939., str. 22-24.
- ↑ Najveća je odlika Kluba – sklad i bratstvo, Rotary Magazin, br 8/9 Pristupljeno 17. ožujka 2023.
- ↑ Irena Turković (Živković), geni.com Pristupljeno 4. travnja 2023.
- ↑ Barun Milan Emil Antun Viktor Turković-Kutjevski, geni.com Pristupljeno 4. travnja 2023.