Antun Vakanović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Antun Vakanović
Antun Vakanović

ban Antun Vakanović

ban Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
trajanje službe
17. veljače 1872. – 20. rujna 1873.
Prethodnik Koloman Bedeković Komorski
Nasljednik Ivan Mažuranić
Rođenje 21. siječnja 1808.
Smrt 23. ožujka 1894.
Zanimanje političar

Antun Vakanović (Hrvatska Kostajnica, 21. siječnja 1808. - Zagreb, 23. ožujka 1894.), hrvatski pravnik, hrvatski ban (1872.-1873.) i političar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je 21. siječnja 1808. godine u Hrvatskoj Kostajnici. Završio je pravni fakultet u Zagrebu i nakon položenog odvjetničkog ispita 1829. godine, zaposlio se kao odvjetnički vježbenik u Karlovcu. Vrlo mlad je postao politički aktivan. Bio je jedan od osnivača hrvatskog narodnog preporoda zajedno sa Ljudevitom Gajem (1809.-1872.). Objavljivao je preporodne tekstove i 1838. godine bio je jedan od utemeljitelja karlovačke narodne čitaonice[1] i Matice ilirske.[2]

Djelovao je kao odvjetnik Zagrebačke županije u razdoblju 1842.–1847., da bi nakon toga radio do 1856. godine kao primorski prokurator u Rijeci. Nakon obnove ustavnog stanja 1861. godine pridružio se Unionističkoj stranci u Hrvatskom saboru i postao mađaron. Godine 1868. izabran je za predsjednika Hrvatskog sabora i regnikolarne deputacije, koja je sklopila Hrvatsko-ugarsku nagodbu. Vrhunac političke karijere mu je bio 1872. godine kada je postao namjesnik banske časti nakon Kolomana Bedekovića, a prije Ivana Mažuranića. Obnašao je dužnost vladajućeg hrvatskog bana od 17. veljače 1872. do 20. rujna 1873. godine.[3][4]

Pokušao je osigurati većinu unionistima u saboru tako što je Narodnu stranku, na temelju krivotvorenih zpisnika, optužio veleizdajničke veze s češkim političarima u Pragu, Giuseppeom Mazzinijem i vladama Crne Gore, Srbije i Rusije. Kako progon vodstva stranke nije urodio plodom, jer je Narodna stranka na izborima za Hrvatski sabor 1872. godine ipak ostvartila većinu, Vakanović je pozvao u sabor dodatnih 47 virilista i tako osporio izborni rezultat.[5]

Preminuo je 23. ožujka 1894. u Zagrebu.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]