Jovan Mijušković
Jovan Mijušković (Niš, 17. rujna 1886. — Beograd, 27. studenoga 1944.), srpski liječnik, kirurg i državni dužnosnik. Zapamćen po prvoj uspješnoj operaciji na otvorenom srcu u Kraljevini Jugoslaviji napravljenoj u Valjevu 1928. godine. Za vrijeme njemačke okupacije Srbije u Drugome svjetskom ratu bio je ministar zdravstva u Vladi narodnog spasa do podnošenja ostavke 1942. godine. Strijeljan je početkom studenoga 1944. godine u Beogradu. Pogubili su ga partizani nakon što su zauzeli Beograd.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Školovanje[uredi | uredi kôd]
Osnovnu i srednju školu pohađao je u Beogradu. Medicinske znanosti s doktoratom završio je u Beču 1914., gdje se nalazio i među osnivačima akademskog društva Zora i bio njegov predsjednik. Po diplomiranju interniran je u austro-ugarski zarobljenički logor i ondje ostao do kraja rata. Imao je kćer Anicu, profesoricu francuskog jezika.
Liječnička karijera[uredi | uredi kôd]
Poslije Prvoga svjetskog rata prvo je radio u Ulcinju. Od 1. travnja 1919. liječnik je račanskog okruga (Bajina Bašta), zatim liječnik valjevskog (od 21. rujna 1920.) i tamnavskog okruga (od 3. veljače 1921.). Iz Uba je 30. svibnja 1923. prešao u Beograd, za sekundarnog liječnika kirurškog odjela u bolnici. Zatim je specijalizirao opću kirurgiju (dijelom u Beču) i prvo je bio postavljen za šefa kirurgije i upravitelja bolnice u Ćupriji, a 1. lipnja 1926. došao na istu dužnost u Valjevu gdje je ostao do 21. travnja 1932. godine.
U Valjevu je 7. travnja 1928. godine, prvi u Kraljevini Jugoslaviji, izveo uspjelu operaciju na otvorenom srcu (operirao je petnaestogodišnjeg Dragomira Mitrovića iz Dupljaja, slučajno ranjena u igri iz malokalibarskog pištolja). O tome je mnogo pisano u novinama i časopisima.
Radeći pod Mijuškovićevim rukovodstvom, kirurška služba valjevske bolnice je 1927. godine imala 344 operativna zahvata. Poslije je bio: šef saniteta Ministarstva prometa i profesor povijesti medicine na Medicinskom fakultetu u Beogradu (nastupno predavanje “pred dupke prepunim amfiteatrom” održao je početkom travnja 1937.). Mijušković se bavio i znanstveno-istraživačkim radom u području kirurgije publicirajući radove u domaćim i inozemnim časopisima. Popularne članke iz medicine objavljivao je u Glasu Valjeva i u beogradskome dnevnom tisku (u Pravdi je 1933. pisao o Divčibarama).
Politička karijera[uredi | uredi kôd]
Politički je pripadao Radikalnoj stranci. U tamnavskom okrugu je 1938. godine izabran za narodnog zastupnika na listi Jugoslovenske radikalne zajednice. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao potpredsjednik liječničke komore supotpisao Apel srpskom narodu u kojemu je javno osuđen komunistički ustanak u okupiranoj Srbiji i narod pozvan na poštovanje okupatorovog poretka i mira.[1] u vladi Milana Nedića je od 29. kolovoza 1941. do 7. listopada 1941. bio ministar socijalne politike, a od 7. listopada 1941. do 10. studenoga 1942. bio ministar socijalne politike i narodnog zdravlja. Poslije podnošenja ostavke na ministarsku dužnost krajem 1942. bio je šef kirurgije Gradske bolnice u Beogradu.
Smrt[uredi | uredi kôd]
Strijeljan je bez presude po uspostavljanju u Beogradu komunističke vlasti. Beogradski dnevni list Politika od 7. studenoga 1944. objavio je popis strijeljanih. Osim drugih liječnika navodi se i ime docenta Medicinskog fakulteta u Beogradu dr. Jovana Mijuškovića, kirurga, koji je strijeljan „...kao suradnik okupatora jer je organizirao sanitetski kordon kroz koji su morali da prođu sve izbjeglice, koje su poslije propasti Jugoslavije prelazile u Srbiju. Na taj je način čuvao njemačke vojnike od moguće epidemije.“!
Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]
U Valjevu je 1992. godine osnovana Zaklada za razvoj „Dr Jovan Mijušković.“
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Philip J. Cohen, Serbia's Secret War: Propaganda and the Deceit of History, Texas A&M University Press, College Station, 1996., str. 137. - 152.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Ramet, Sabrina P.; Lazić, Sladjana. 2011. The Collaborationist Regime of Milan Nedić. Ramet, Sabrina P.; Listhaug, Ola (ur.). Serbia and the Serbs in World War Two. Palgrave Macmillan. London. str. 17–43. ISBN 978-0-230-27830-1
- Milosavljević, Olivera. 2006. Potisnuta istina - kolaboracija u Srbiji 1941—1944 (PDF). Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji. Beograd. ISBN 86-7208-129-3
- Биографски лексикон ваљевског краја. ISBN 978-86-83763-24-5.
- Tomasevich, Jozo. 2002. War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration. Stanford University Press. Stanford. ISBN 978-0-8047-3615-2