Kaldejska katolička Crkva

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Grb Kaldejske katoličke Crkve

Kaldejska katolička Crkva (klasični sirjački: ܥܕܬܐ ܟܠܕܝܬܐ ܩܬܘܠܝܩܝܬܐ, ʿītha kaldetha qāthuliqetha) je jedna od istočnih katoličkih crkava istočnog obreda, raširena po Iraku, Iranu, Libanonu, Siriji i Turskoj (i još nekim zemljama), trajno ujedinjena s Katoličkom Crkvom od 1830., a povremeno još od 1552. godine.[1] Crkva ima oko 500.000 vjernika, a to su ponajviše ljudi kaldejskog podrijetla, a sjedište joj je u Bagdadu.

Povijest[uredi VE | uredi]

Kršćanstvo u Mezopotamiji i Perziji datira još od kraja 2. stoljeća. Pretkalcedonske Crkve Bliskog istoka prihvatile su nestorijanstvo u 5. stoljeću, herezu koja je tvrdila da je Isus postojao kao dvostruka ličnost - Isus čovjek i Isus Sin Božji. Još od početka 13. stoljeća brojni katolički redovnici prije svega dominikanci i franjevci, bili su aktivni među vjernicima Asirske Crkve istoka, oni su uspijevali preobratiti tek pokojeg prelata i uspostaviti privremena jedinstva sa pojedinim zajednicama. [2] Sredinom 15. stoljeća u Asirskoj Crkvi zavladao je običaj da se položaj patrijarha obiteljski nasljeđuje. [2]

Kad je na taj način 1552. izabran novi patrijarh, jedna grupa nezadovoljih biskupa odbila ga je prihvatiti, pa su se organizirali i izabrali dotadašnjeg samomstanskog igumana Juhanana Sulakua kao svog patrijarha i poslali ga u Rim kako bi zatražio pomoć i uniju sa Katoličkom Crkvom. Početkom 1553. papa Julije III. proglasio ga je patrijarhom Kaldejaca pod imenom Simon VIII. i nakon toga 9. travnja 1553. titularnim biskupom Bazilike sv. Petra. [2]

Novi patrijarh vratio se u domovinu krajem 1553. i počeo provoditi reforme, ali je naišao na žestok otpor naročito od strane sirijskog partijarha. Tako da ga je amadijski paša zatvorio i na kraju ubio u siječnju 1555. [2]

Unije sa Vatikanom obnavljane su 1672., 1771. i 1778., ali su i raskidane sve do 1830., kada je uspostavljeno čvrsto jedinstvo koje traje do današnjih dana. [1]Tako da od 1830. do danas postoji neprekinuta linija babilonskih patrijarha. Prva rezidencija kaldejskih patrijarha bio je manastir Rabban Hormizd na sjeveru Iraka, zatim je preseljena u Mosul, te konačno u Bagdad gdje je i danas sjedište čitave Kaldejske katoličke Crkve.

Pored Bagdadske patrijaršije, postoje još četiri arhiepiskopije u Basri, Kirkuku, Teheranu i Urmiji (spojena sa Salmasom) i sedam eparhija u Alepu, Alkašu, Amadiji, Akri, Bejrutu, Mosulu i Zahu). Kaldejci se drže drevne liturgije pretkalcedonske Crkve po tradiciji svojih svetaca Fadeja i Maria.[1]

Današnji patrijarh Kaldejske katoličke Crkve je Louis Rafael I. Sako

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Chaldean Catholic Church (engleski). Encyclopædia Britannica. pristupljeno 28. svibnja 2015.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 The Chaldean Catholic Church (engleski). Catholic Near East Welfare Association. pristupljeno 28. svibnja 2015.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Kaldejska katolička Crkva