Karlovo srce

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Karlovo srce
Diagram showing star positions and boundaries of the Auriga constellation and its surroundings
Cercle rouge 100%.svg

Položaj Karlovog srca
Položaj na nebu
Epoha J2000.0
Zviježđe Canes Venatici
Rektascenzija {{{ra}}}
Deklinacija {{{dec}}}
Prividna magnituda (V) {{{appmag_v}}}
Karakteristike
α2 CVn
Spektralni tip A0pSiEuHg[1]
U−B indeks boje -0.32[2]
B−V indeks boje -0.12[2]
Tip promjenjive α2 CVn
α1 CVn
Spektralni tip F2V[3]
U−B Predložak:Engvar -0,03[4]
B−V Predložak:Engvar +0.34[4]
Astrometrija
Radijalna brzina (Rv) -4,10 ± 0,2[5] km/s
Prava brzina (μ) RA: −235,08 mas/g
Dec.: 53,54 mas/g
Paralaksa (π) 28,41 ± 0,90 mas
Udaljenost {{{dist_ly}}} ly ({{{dist_pc}}} pc)
Apsolutna magnituda (MV) 0,16 ± 0,08[6]
Detalji
Masa 2,97 ± 0,07[6] M
Polumjer 2,49 ± 0,26[6] R
Luminozitet 101 ± 12[6] L
Temperatura 11600 ± 500[6] K
Metalicitet {{{metal}}}
Rotacija 5,46939 d[6]
Starost {{{age}}} g
Druge oznake
α CVn, 12 CVn, BD+39° 2580, ADS 8706 AB, CCDM J12560+3819B
α2 CVn: α CVn A, 12 CVn A, FK5 485, GC 17557, HD 112413, HIP 63125, HR 4915, SAO 63257.[7]
α1 CVn: α CVn B, 12 CVn B, GC 17556, HD 112412, HIP 63121, HR 4914, SAO 63256.[8]
Izvori
SIMBADpodaci

Karlovo srce je binarna zvijezda označena kao alfa Canum Venaticorum (Cor Caroli, α Canum Venaticorum, skraćeno Alpha CVN, α CVN). Međunarodna astronomska unija koristi naziv "Karlovo srce" posebno za svjetliju zvijezdu binarne boje. Karlovo srce je najsvjetlija zvijezda u sjevernom zviježđu Lovački psi. Nazvana je u čast engleskog kralja Karla I. Karlovo srce lijepa je dvojna zvijezda čije su komponente dovoljno razmaknute i lako vidljive teleskopom. Obje su zvijezde plave boje, no vidi se značajna razlika u sjaju.[9]

Zvjezdana svojstva[uredi | uredi kôd]

Karlovo srce viđeno iz sjeverne Engleske 1. ožujka 2011.

Karlovo srce je binarna zvijezda promjenljive prividne magnitude između 2,84 i 2,98.[10] Dvije zvijezde su na nebu udaljene 19,6 lučnih sekundi i lako se razdvajaju u malim teleskopima. Sustav leži otprilike 110 svjetlosnih godina od Sunca .

Označava sjevernu kralježnicu asterizma poznatog kao Veliki Dijamant ili Dijamant Djevice.

α2 Canum Venaticorum[uredi | uredi kôd]

α 2 Canum Venaticorum ima spektralni tip A0 i ima prividnu magnitudu koja varira između 2,84 i 2,98, u razdoblju od 5,47 dana. To je kemijski neobična zvijezda s jakim magnetskim poljem, oko 5.000 puta jača od Zemljine, a također je klasificirana kao Ap / Bp zvijezda . [11] Njena atmosfera sadrži prekomjerne elemente nekih elemenata, poput silicija, žive i europija . Smatra se da je to zbog toga što neki elementi potonu u zvijezdu pod silom gravitacije, dok se drugi povisuju pritiskom zračenja. Ova je zvijezda prototip klase varijabilnih zvijezda, takozvanih α <sup id="mwwQ">2</sup> Canum Venaticorum varijabli . Smatra se da snažno magnetsko polje tih zvijezda stvara zvjezdane pjege u ogromnoj mjeri. S obzirom na te zvjezdice, svjetlina α 2 Canum Venaticorum zvijezde se tijekom rotacije znatno mijenja.

α1 Canum Venaticorum[uredi | uredi kôd]

α1 Canum Venaticorum je zvijezda glavne sekvence tipa F. Znatno je slabiji od svog pratilaca i ima prividnu vizualnu magnitude oko 5,60.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. HR 4915, database entry, The Bright Star Catalogue, 5th Revised Ed. (Preliminary Version), D. Hoffleit and W. H. Warren, Jr., CDS ID V/50. Accessed on line November 2, 2009.
  2. 2,0 2,1 Mermilliod, J.-C. 1986. Compilation of Eggen's UBV data, transformed to UBV (unpublished). Catalogue of Eggen's UBV Data. Bibcode:1986EgUBV........0M
  3. Gray, R. O.; Corbally, C. J.; Garrison, R. F.; McFadden, M. T.; Robinson, P. E. 2003. Contributions to the Nearby Stars (NStars) Project: Spectroscopy of Stars Earlier than M0 within 40 Parsecs: The Northern Sample. I. The Astronomical Journal. 126 (4): 2048. arXiv:astro-ph/0308182. Bibcode:2003AJ....126.2048G. doi:10.1086/378365
  4. 4,0 4,1 Johnson, H. L. 1966. UBVRIJKL Photometry of the Bright Stars. Communications of the Lunar and Planetary Laboratory. 4: 99. Bibcode:1966CoLPL...4...99J
  5. Gontcharov, G. A. 2006. Pulkovo Compilation of Radial Velocities for 35 495 Hipparcos stars in a common system. Astronomy Letters. 32 (11): 759–771. arXiv:1606.08053. Bibcode:2006AstL...32..759G. doi:10.1134/S1063773706110065
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 Kochukhov, O.; Wade, G. A. 2010. Magnetic Doppler imaging of α2 Canum Venaticorum in all four Stokes parameters. Astronomy and Astrophysics. 513: A13. arXiv:1002.0025. Bibcode:2010A&A...513A..13K. doi:10.1051/0004-6361/200913860
  7. Predložak:Cite simbad
  8. Predložak:Cite simbad
  9. Svibanj 2019. «» AAD - Rijeka. Pristupljeno 17. siječnja 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  10. Lovački psi | Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 3. siječnja 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  11. "Cor Caroli", p. 49, The hundred greatest stars, James B. Kaler, Springer, 2002, ISBN 0-387-95436-8.